Bivši požeški biskup Antun Škvorčević prvi se put detaljnije očitovao o slučaju navodnog seksualnog zlostavljanja maloljetnog sjemeništarca, odbacujući tvrdnje da je zataškavao slučaj ili uništavao dokaze.
Kako piše Dnevnik.hr, Škvorčević je u kolovozu članovima Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije poslao pismo u kojem kronološki opisuje istragu provedenu 2013. godine nakon prijave da je jedan svećenik Požeške biskupije seksualno zlostavljao i silovao maloljetnog sjemeništarca.
Škvorčević navodi da je nakon zaprimljene prijave odmah pokrenuo prethodnu istragu i zatražio očitovanje prozvanog svećenika. Taj je svećenik sve optužbe odbacio, tvrdeći da je žrtvi pomagao, uključujući i materijalno, ali da njihov odnos nije uključivao silovanje, ucjenu ni seksualno iskorištavanje.
Biskup se u pismu poziva i na činjenicu da je sam prijavitelj P. T. u jednom dijelu prvotnog „Svjedočanstva“ naveo da sumnja u to da je njegov kolega bio žrtva zlostavljanja.
Nakon toga Škvorčević je svećenika R. M. poslao da razgovara s navodnom žrtvom, prijaviteljem i svećenikom Jerkom Matošem, koji je bio prisutan kada je žrtva govorila o zlostavljanju.
Prema Škvorčevićevu opisu, R. M. nakon razgovora nije mogao jasno utvrditi što je od iznesenih tvrdnji istinito. Samu žrtvu biskup je potom zatražio pisano očitovanje, a ona je tada izjavila da je optuženi svećenik nikada nije silovao ni seksualno iskorištavao.
Svoju prijavu naknadno je povukao i P. T. nakon što mu je zaprijećeno tužbom za klevetu.
Škvorčević navodi da je upravo na temelju tih izjava zaključio kako nema dovoljno osnove za nastavak postupka te je zaključak prethodne istrage zajedno s dokumentacijom poslao Dikasteriju za nauk vjere u Vatikan.
Dikasterij ga je 2019. obavijestio da nije pronašao nove elemente koji bi osporili njegov zaključak te tada nije poduzeo daljnje korake.
Škvorčević stoga odbacuje optužbe da je zataškavao slučaj. Tvrdi da u prijavama koje je tada imao nije bilo optužbe za pedofiliju te da, kako navodi, zbog toga nije imao što prikrivati niti prijavljivati policiji.
Međutim, slučaj je nekoliko godina poslije dobio potpuno novi obrat.
Dikasterij za nauk vjere naknadno je naložio novu istragu, tijekom koje su ponovno ispitani žrtva, prijavitelj i druge osobe. Iz njihovih novijih iskaza proizlazi da žrtva ustraje u tvrdnji da ju je svećenik silovao i seksualno zlostavljao, dok se prijavitelj P. T. vratio svojim prvotnim tvrdnjama.
Dvojica svećenika u sklopu te istrage optužila su Škvorčevića da je uništavao dokumente nepovoljne za osumnjičenog svećenika. Isto tvrdi i P. T., koji kaže da je prvotni iskaz povukao zbog straha od tužbe i pritisaka kojima je bio izložen.
Zaključak novije vatikanske istrage bio je da su optužbe za zlostavljanje vjerodostojne, nakon čega je Dikasterij HBK-u naložio provođenje upravnog kaznenog postupka i donošenje odluke o optuženom svećeniku.
Ta odluka još nije donesena. Prema navodima HBK-a koje prenosi Dnevnik.hr, hrvatska kriminalistička policija zatražila je da se crkveni postupak privremeno zaustavi dok traje civilna istraga.
Slučaj tako ostaje otvoren, uz dvije potpuno suprotstavljene verzije događaja – Škvorčević tvrdi da je postupao prema tada dostupnim informacijama i da ništa nije zataškavao, dok novija vatikanska istraga i iskazi više svjedoka dovode takvu verziju u pitanje.
