Saborski zastupnik Mosta Zvonimir Troskot ponovno je otvorio pitanje otpada na području Like, ovoga puta s posebnim naglaskom na lokaciju u Ličkom Osiku. U opširnoj objavi iznio je rezultate preliminarne laboratorijske analize uzorka, zatražio službenu karakterizaciju materijala i potpunu provjeru njegove sljedivosti te prozvao nadležne institucije zbog, kako tvrdi, višegodišnjeg izostanka pravodobne reakcije.
Troskot posebno traži da se utvrdi tko je materijal dovozio, pod kojom oznakom i dokumentacijom, kamo je kasnije odvezen te tko je na cijelom poslu ostvarivao zaradu. Prozvao je i bivšeg ličko-senjskog župana Darka Milinovića, od kojeg traži odgovor što su županijske službe znale u razdoblju kada se, prema dostupnim podacima, otpad počeo gomilati.
U nastavku prenosimo njegovu objavu:
“Most je 15. srpnja 2026. održao konferenciju za medije ispred lokacije u Ličkom Osiku i upozorio da se ondje nalazi još jedno problematično odlagalište materijala koji se javnosti predstavljao kao sekundarna sirovina. Nakon upozorenja ljudi iz Like i snimki s terena, postavili smo jednostavno pitanje: što je točno uskladišteno u Ličkom Osiku, zašto ondje stoji godinama i gdje taj materijal završava?
Preliminarna laboratorijska analiza uzorka dostavljenog pod oznakom “Lički Osik”, koju smo javnosti predstavili nakon što su rezultati pristigli, pokazala je 95.800 mg/kg bakra, odnosno 9,58 % suhe tvari, uz 727 mg/kg olova, 432 mg/kg antimona, 906 mg/kg cinka, 7,1 mg/kg ukupnih PAH-ova i tragove PCB-a. Ti rezultati potvrđuju da se taj materijal ne može predstavljati kao čista i bezazlena sekundarna plastika, nego zahtijeva hitnu službenu karakterizaciju, strogi nadzor i potpunu sljedivost.
Ako netko tvrdi da je riječ o urednoj sekundarnoj sirovini, neka javnosti pokaže gdje je, kada i na koji način taj materijal stvarno trebao biti oporabljen. Materijal koji godinama stoji u hangarima, a za koji lokalni ljudi i mediji upozoravaju da je neupotrebljiva mješavina, ne može se proglasiti vrijednom sirovinom bez jasnih dokaza o sastavu, namjeni i zakonitoj oporabi.
Nitko nikada nije skrivao da uzorke nisu fizički uzimali djelatnici laboratorija SGL/Spezialleistungen. Uzorke su uzimali ljudi Like. To nije slabost njihove priče; to je sramota institucija koje su dopustile da građani vlastitim novcem plaćaju analize kako bi saznali što se nalazi u njihovoj zemlji, vodi i blizini njihovih domova.
Ljudi Like nisu laboratorij i ne smiju biti zamjena za državu. Oni su bili alarm. Upozoravali su na materijal, kamione, stanje tla i vode, a kada nisu dobili pravodobne službene odgovore, sami su tražili analize. Most je njihove nalaze i vapaje prenio na nacionalnu razinu jer ljudi koji žive uz takav rizik imaju pravo biti saslušani, a ne omalovažavani.
Posebno treba naglasiti vremensku crtu koju sada potvrđuju javno dostupni podaci: otpad se na području Gospića i povezanim lokacijama gomilao već od 2019. godine, dakle u razdoblju kada je Darko Milinović bio župan Ličko-senjske županije. Ista logika gomilanja, odvoza i institucionalnog nereagiranja sada se mora rasvijetliti na svim ključnim lokacijama — Silosu, Rakitovcu i Ličkom Osiku.
Zato se Milinović danas ne može ponašati kao vanjski promatrač ili komentator krize. Mora javnosti objasniti što su županijske službe znale, što su nadzirale, koje su dozvole i evidencije postojale i zašto se nije reagiralo prije nego što su tisuće tona otpada završile u srcu Like. I najvažnije tko je zaradio?
DORH mora otvoriti Lički Osik kao zaseban krak istrage: tko je dovozio taj materijal, pod kojom kategorijom otpada, tko ga je prikazivao kao sekundarnu sirovinu, tko je na tome poslovao i gdje je taj otpad nestao nakon odvoza. Ako je sve bilo zakonito, dokumenti moraju postojati. Ako dokumenata nema, onda se ne radi o urednoj sirovini, nego o novoj rupi u sustavu i novoj prijetnji Lici.
Kasniji službeni nalazi potvrdili su da zabrinutost ljudi Like nije bila politika ni histerija. USKOK-ovo vještačenje objavljeno 7. rujna 2026. utvrdilo je mikroplastiku u podzemnim vodama nizvodno od gospićkog odlagališta. Ranije je službeno vještačenje utvrdilo i PFAS spojeve u podzemnoj vodi nizvodno od lokacije.
Nakon Mostove konferencije 15. srpnja 2026., ljudi iz Gospića i Ličkog Osika dostavili su nam fotografije, registarske oznake i svjedočenja o odvozu materijala s lokacije. Nećemo unaprijed presuđivati je li taj odvoz bio zakonit ili nezakonit. Ali vlasnik i nadležne institucije moraju odmah pokazati gdje je materijal završio, tko ga je prevozio, u kojim količinama, na temelju kojih pratećih listova, pod kojim e-ONTO evidencijama i kojem ovlaštenom primatelju. Do tada nadležna tijela moraju osigurati preostali materijal i zaustaviti svaki netransparentni odvoz.
Ako je riječ o urednoj sekundarnoj sirovini, odgovor mora biti jednostavan i dokumentiran. Ako taj odgovor ne postoji, onda problem nije samo u jednom hangaru. Problem je u sustavu koji ne može ili ne želi zaštititi Liku.
Ljudi Like nisu stvarali paniku. Upozoravali su dok je još bilo vrijeme. Sada država mora učiniti ono što je trebala od početka: službeno uzeti reprezentativne uzorke, objaviti rezultate, utvrditi sljedivost materijala i zaštititi vodu, zemlju i zdravlje ljudi.
Ali ne smijemo zaboraviti ključnu činjenicu: isti sustav koji sada mora sanirati posljedice godinama nije zaštitio Liku. Zato se mora utvrditi tko je svojim odlukama, propustima, šutnjom ili pogodovanjem omogućio ovaj bioteroristički udar na vodu, zemlju i zdravlje ljudi.”
