Hrvatska već šest godina više ne koristi protugradne rakete, no sustav obrane od tuče i dalje postoji. Umjesto raketa danas se koriste prizemni generatori koji u atmosferu ispuštaju srebrov jodid. No, koliko je takva metoda uopće učinkovita? To je pitanje koje već desetljećima dijeli stručnjake, a odgovore smo potražili kod domaćih i europskih meteorologa., javlja dnevnik.hr
Sustav obrane od tuče u Hrvatskoj počeo se razvijati još 70-ih godina prošlog stoljeća, kada su uvedeni prvi radari za praćenje olujnih oblaka i rakete za njihovo zasijavanje. Godine 1994. sustav je proširen prizemnim generatorima, a od raketa se odustalo prije šest godina.
Danas se za umjetno djelovanje na oblake koristi isključivo srebrov jodid, koji se u atmosferu može unositi na više načina – raketama, prizemnim generatorima, zrakoplovima, a u novije vrijeme i dronovima.
Teorija se temelji na pretpostavci da sitne čestice srebrova jodida služe kao jezgre zaleđivanja oko kojih se veže vlaga. Time bi se umjesto manjeg broja velikih zrna tuče trebao stvoriti veći broj manjih ledenih zrna koja uzrokuju manju štetu. No, ono što funkcionira u laboratorijskim uvjetima, ne mora nužno dati isti rezultat u atmosferi.
“Metoda zasijavanja sa srebrnim jodidom, to je najčešća kemikalija, zaista funkcionira u strogim laboratorijskim uvjetima u malim komorama, pola metra s pola metra. Međutim, u velikom oblaku, koji može do 15 kilometara visine gdje je puno više složenih procesa, ta metoda zasad nema jasan učinak. Nemamo opravdanje za njezino operativno korištenje”, rekao je ravnatelj DHMZ-a dr. sc. Ivan Guttler.
Da bi provjerili učinkovitost metode, švicarski su znanstvenici proveli jedno od najpoznatijih istraživanja koje je trajalo pet godina. U olujne oblake ispaljivali su rakete sa srebrovim jodidom, a zatim uspoređivali količinu i energiju tuče u tretiranim i netretiranim oblacima.
“Statistički nisu uočili nikakvu promjenu u količini i jačini tuče. Zrna tuče su i dalje imala istu veličinu. Dakle, statistički gledano, nema dokaza da djeluje. Ima pojedinačnih primjera gdje su zrna bila manja, ali i slučajeva gdje je dodavanje srebrova jodida potaknulo stvaranje većih zrna”, rekla je prof. dr. Ulrike Lohmann sa Švicarskog saveznog instituta za tehnologiju u Zürichu.
Sličan stav zauzima i Svjetska meteorološka organizacija (WMO), koja navodi da ne postoje znanstveni dokazi o učinkovitosti zasijavanja oblaka.
“WMO ne potiče korištenje obrane od tuče, ali ne govori ni da je ne treba koristiti. Drži se znanstvenih činjenica, a one pokazuju da statistički nema razlike između zasijavanih i nezasijavanih oblaka”, objasnila je Lohmann.
Ni Europska meteorološka mreža (EUMETNET), koja okuplja 33 nacionalne meteorološke službe, trenutačno ne razmatra razvoj sustava obrane od tuče.
“Nepogode, uključujući jače tuče, postale su češće i intenzivnije zbog klimatskih promjena. Kao odgovor na to, EUMETNET se fokusirao na poboljšanje prognoza i pravodobnih upozorenja. Trenutačno nemamo planove za aktivnosti vezane uz obranu od tuče”, rekao je ravnatelj EUMETNET-a dr. Klemen Bergant.
Hrvatska danas koristi 331 prizemni generator raspoređen diljem kontinentalnog dijela zemlje. Ujedno je jedina članica Europske unije u kojoj nacionalna meteorološka služba ima zakonsku obvezu provoditi umjetno djelovanje na pojavu tuče.
U susjednim Srbiji i Bosni i Hercegovini još se koriste protugradne rakete, dok Austrija, Slovenija i Francuska imaju tek privatne inicijative financirane od zainteresiranih korisnika, bez nacionalnih sustava.
Koliko je sustav skup pokazuje podatak da je u posljednjih pet godina za zasijavanje oblaka potrošeno više od 5,2 milijuna eura. Samo do 1. lipnja ove godine izdvojeno je više od 106 tisuća eura.
“Mi danas nemamo ni jedno istraživanje koje je napravljeno na području Rumunjske, Bugarske ili bivše Jugoslavije gdje se kroz šest ili sedam godina uspoređivao učinak zasijavanih i nezasijavanih oblaka te potom statistički analizirao rezultat”, upozorio je Guttler.
Kada je riječ o zaštiti poljoprivrednih kultura, stručnjaci smatraju da postoje učinkovitija rješenja.
“Mreže. To je najbolja stvar koju sam vidjela. U Švicarskoj se široko koriste. Jednostavno postavite mreže iznad svojih, primjerice, trešanja”, poručila je profesorica Lohmann.
Uz protugradne mreže, stručnjaci kao najučinkovitiju zaštitu navode i osiguranje usjeva i nasada. Jedno je, ističu, sigurno – tuče će uvijek biti, a pitanje je isplati li se milijune eura i dalje ulagati u sustav čiji učinak znanstvena istraživanja do danas nisu uspjela potvrditi.
