Piše: Marko Ljubić
Društvenim mrežama se dijeli stav Mate Granića iz njegove knjige “Vanjski poslovi – iza kulisa politike” iz 2005. godine da je on “prihvatio Washingtonski sporazum iako je znao da se, ako se i prihvati, neće primjenjivati”.
Uz to, u nekom podcastu tvrdi da se u Zagrebu, dakle u vrhu države, ne razgovara o famoznom “trećem entitetu”, te da je ključni stav hrvatske državne politike zahtjevati od Srba i Bošnjaka “da moraju prihvatiti konstitutivnost Hrvata”.
Prvo,
ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske ni u Tuđmanovom razdoblju, ni danas, ni ustavno ni praktično, nije bio, niti jest, niti će biti kreator vanjske politike države. On je izvršitelj, a njegova kreativnost i uspješnost se mjeri ostvarivanjem političkih ciljeva ovlaštenih kreatora vanjskopolitičkih ciljeva i politika.
To su danas Hrvatski sabor, Vlada na čelu s predsjednikom Vlade i predsjednik Republike, a u razdoblju do 2000. godine to je bio predsjednik Tuđman u potpunosti.
Ŝto onda Granić piše u svojoj knjizi?
Laže.
I podmuklo svaljuje odgovornost za potpuni debakl hrvatske državne politike na predsjednika Tuđmana, svjesno lažući da je on prihvatio, znajući da svatko zna da je Tuđman prihvatio.
Ako je on znao, onda je i Tuđman znao.
Jednostavna jednadžba optužbe, zar ne!?
Mate Granić nije bio ovlašten “prihvaćati”.
On je potpisao Washingtonski sporazum uz Harisa Silajdžića i Krešu Zubaka, jer je Tuđman prihvatio prijedlog sporazuma i naložio Graniću da ga u ime Republike Hrvatske potpiše, zato što je u okviru pregovora utvrđena ta razina potpisnika.
Dakle, Granić jedanaest godina kasnije laže da je “prihvatio”, a Tuđmana tereti sintagmom da je znao da se nikada neće provoditi, što je eksplicitna opružba za smišljenu prevaru hrvatskog naroda u BiH.
Naglašavam da je u tome bitna i danaŝnja perspektiva u kojoj je Mate Granić glavni savjetnik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, inače naslijednika Tuđmana na čelu HDZ-a.
U tom smislu valja se podsjetiti na Tuđmanovu eksplicitnu javnu poruku nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, da nikada ne bi prihvatio taj sporazum bez prihvaćenih posebnih konfederalnih odnosa sporazumom ustanovljene Federacije BiH s Republikom Hrvatskom.
Mate Granić uopće ne spominje da su Raĉan-Budišina vladajuća većina i Stipe Mesić na čelu Republike odmah po preuzimanju vlasti 2000. godine zajedno s boŝnjačkim i međunarodnim politikama prestali primjenjivati Washingtonski sporazum, u za Hrvate najvažnijim sigurnosnim elementima, konfederalnom odnosu s Republikom Hrvatskom.
S tih pozicija je potpuno logiĉno da Granić, glavni vanjskopolitiĉki savjetnik Andreja Plenkovića, danas tvrdi da se kao rješenje statusa Hrvata u BiH nikako ne razmatra mogućnost državnog uteđenja s tri republike.
Zamislite kontradikcije, a s tim i pogibelji da se takvog čovjeka službeno predstavlja glavnim državnim savjetnikom za vanjsku politiku:
Kaže da je znao da se sporazum neće primjenjivati, vidi svaki idiot da je to što je “znao” iztazito štetno za hrvatski nacionalni interes, pa uz takvo “znanje” i tridesetogodišnje razorno iskustvo zagovara rješenje statusa Hrvata u okviru toga što zna da ne valja!
I uz to ponavlja mantru da Hrvatska nastavi voditi politiku uvjeravanja Srba i Bošnjaka “da moraju prihvatiti konstitutivnost Hrvata”!
Samo treba sačekati da Granić predloži Plenkoviću da se “građanke i građane” organizira u smjenama za vikanje s granica RH i BiH – buuuuu, prema Banjaluci i Sarajevu.
Za spomenute “politike” Plenković bi, ako još bar malo drži do svoje uzdrmane vjerodostojnosti, ovoga tipa morao javno smjeniti i zabraniti svakom Hadezeovcu približavanje najmanje 1 km “savjetniku Mati”.
Pa ga poslati na granicu dati mu bure pive, malo slanine i luka, pa da Srbima i Bošnjacima dnevno po osam sati viče – buuu.
