Nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija epidemiju ebole u DR Kongu i Ugandi proglasila međunarodnom zdravstvenom prijetnjom, iz hrvatskog Ministarstva zdravstva poručuju da zasad nema posebnih zdravstvenih kontrola za sve putnike koji ulaze u Hrvatsku, ali se epidemiološka situacija kontinuirano prati u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, Europskim centrom za prevenciju i kontrolu bolesti te drugim međunarodnim partnerima.
Iz Ministarstva su za N1 istaknuli kako Hrvatska nema izravne zračne linije s područjima zahvaćenima epidemijom, no zbog turističke sezone posebna se pažnja posvećuje putnicima koji dolaze preko velikih europskih i međunarodnih zračnih luka. Za osobe koje dolaze iz rizičnih područja planiran je zdravstveni nadzor u trajanju od 21 dana, koliko traje maksimalna inkubacija bolesti. Mjere uključuju epidemiološku procjenu rizika, informiranje putnika o simptomima te redovitu komunikaciju s epidemiološkim službama.
Ministarstvo navodi kako Hrvatska već ima razrađene protokole za slučaj sumnje ili potvrđenog slučaja ebole, koje su zajednički izradili Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Klinika za infektivne bolesti. Takvi protokoli postoje još od ranijih epidemija ebole, uključujući onu u zapadnoj Africi 2014. i 2015. godine te epidemiju u Ugandi 2022. godine.
Naglašavaju i da se ebola ne prenosi zrakom poput gripe ili covida, nego izravnim kontaktom s krvlju, tjelesnim tekućinama ili kontaminiranim materijalom zaražene osobe. Zbog toga su ključno rano prepoznavanje simptoma, izolacija pacijenta i pravilna uporaba zaštitne opreme.
Protokoli uključuju detaljne upute za zdravstvene djelatnike i druge službe – od ranog prepoznavanja simptoma, izolacije i sigurnog transporta pacijenta, do laboratorijske dijagnostike i epidemiološkog praćenja kontakata. U sustav su uključeni Ministarstvo zdravstva, HZJZ, hitna medicinska služba, granične službe, policija i avioprijevoznici.
Iz Ministarstva potvrđuju i da Hrvatska ima liječničke, laboratorijske i bolničke kapacitete za zbrinjavanje mogućih slučajeva ebole. Pacijenti sa sumnjom na infekciju ne bi se liječili u redovitom bolničkom sustavu, nego prema posebnim procedurama koje uključuju izolaciju, siguran transport i smještaj u ustanove predviđene za liječenje visokorizičnih zaraznih bolesti.
