Saborska zastupnica Dalija Orešković tijekom slobodnog govora u Hrvatskom saboru žestoko je kritizirala HDZ i Vladu, optuživši ih za povijesni revizionizam, urušavanje antifašističkih vrijednosti i sustavno slabljenje institucija koje bi trebale štititi državu od korupcije. Posebno se osvrnula na odnos vlasti prema nasljeđu Drugog svjetskog rata, ulozi Crkve u društvu te djelovanju pravosudnih institucija i EPPO-a
Orešković je poručila kako Hrvatska, unatoč ustavnom određenju, više ne djeluje kao antifašistička država, već kao država koja tolerira i potiče povijesni revizionizam. Kritizirala je pokušaje reinterpretacije Drugog svjetskog rata, tvrdeći da se danas više suosjeća s pripadnicima poraženog ustaškog režima nego sa žrtvama fašizma i koncentracijskih logora.
Naglasila je kako ne opravdava poslijeratne likvidacije bez suđenja, ali smatra opasnim izjednačavanje partizana s okupatorima i zločinačkim režimima. Upozorila je da je antifašizam temelj hrvatskog identiteta i državnosti te da njegovo potiskivanje otvara prostor ekstremizmu i manipulaciji poviješću.
Velik dio govora posvetila je korupciji i odnosu vlasti prema institucijama. Optužila je HDZ da je podredio ili oslabio ključna tijela za borbu protiv korupcije, poput DORH-a i USKOK-a, dok je kao posljednje ozbiljne prepreke korupciji navela zviždače i Europski ured javnog tužitelja (EPPO).
Dotaknula se i uloge Crkve, ocijenivši da dio crkvenih struktura štiti političke elite i zatvara oči pred korupcijom, dok se pozivanje na vjeru koristi kao sredstvo političke zaštite. Kao primjere pritisaka na one koji ukazuju na nepravilnosti spomenula je zviždačicu Maju Đerek i liječnicu Ingrid Belas Lovasić.
Zaključila je kako vlast, suočena s korupcijskim aferama i kritikama, sve češće poseže za retorikom domoljublja, vjere i podjela na „domoljube” i „neprijatelje države”, kako bi skrenula pozornost s problema u sustavu.
