Dok se u regiji ponovno otvaraju rasprave o budućnosti Bosne i Hercegovine, a političke napetosti ne jenjavaju, kardinal Vinko Puljić u javnom istupu iznio je niz oštrih ocjena o stanju u zemlji, ali i širem kontekstu suvremene politike. U razgovoru za FTV govorio je o krizi demokracije, odnosima među narodima i, kako tvrdi, postojanju “tajnih planova” domaćih političkih aktera.
Puljić smatra da problemi u Bosni i Hercegovini nisu izolirani slučaj, nego dio šireg globalnog trenda slabljenja demokracije.
“Nije samo Bosna i Hercegovina problem, nego se u cijelom svijetu demokracija pomalo urušila. Nestala je ona demokracija u kojoj je vrijednost čovjek, njegova prava, njegovo dostojanstvo. Nastao je problem jer se sve više nameće interes i koristoljublje”, rekao je umirovljeni vrhbosanski nadbiskup za FTV.
U tom kontekstu jasno razdvaja ulogu religije i politike, ističući da one često djeluju iz potpuno različitih motiva.
“Religija mora biti na čelu vjere i morala, na čelu dostojanstva i ljudskih prava. Međutim, kod politike interes je taj koji ravna. Tu se često puta ukrštamo, nekad se nađemo na zajedničkoj liniji, a nekad se sukobljavamo.”
Govoreći o ustroju države nakon Daytonskog sporazuma, Puljić podsjeća da su već tada postojale sumnje u njegovu funkcionalnost.
“Bosna i Hercegovina je jedna stvar, ali dejtonska država je nešto što je vrlo kompleksno i ona ne funkcionira. To smo rekli odmah poslije Daytona – da će teško funkcionirati, i to se pokazalo.”
Stanje opisuje slikovito:
“Obukli ste nam luđačku košulju i vi otišli, a mi unutra kako se snalazimo.”
Iako priznaje da je sporazum zaustavio rat, smatra da nije donio pravedan mir.
“Zaustavio je rat, ali nije uspostavio pravedni mir u kojem svaki narod i svaki čovjek doživljava svoja prava i dostojanstvo.”
Kardinal ne štedi ni međunarodne aktere, za koje smatra da često dodatno kompliciraju situaciju.
“Puno je kuhara – preslan ručak. U Bosni mnogi kroje. I međunarodna zajednica i lokalni političari. Oni imaju svoj stil i ne vode računa kako to ovdje stvarno stoji.”
Ipak, rješenje vidi u stvaranju sustava koji će garantirati ravnopravnost svima.
“Bosna i Hercegovina neće normalno funkcionirati ako se ne stvore uvjeti da svaki čovjek i svaki narod bude uvažen i vrednovan.”
Osvrnuo se i na svoje sudjelovanje na TradFestu u Zagrebu, koje je izazvalo brojne reakcije.
“Znao sam tko me zove, ali nisam znao sve druge koji stoje iza toga. Oni su skroz politički otišli, a ja nisam političar. Ja želim govoriti ono što je pod savješću – dostojanstvo čovjeka, ljudska prava i jednakopravnost naroda.”
Na kritike odgovara bez zadrške:
“Ja sam došao, održao svoj govor i otišao. Nisam sudjelovao u odlučivanju. Što su drugi kasnije govorili, ne znam. Ta hajka nije na njih nego na mene.”
Puljić posebno ističe odnose između Bošnjaka i Hrvata kao jedno od ključnih pitanja budućnosti zemlje.
“Najtužnije mi je stanje odnosa Bošnjaka i Hrvata. Nama valja zajedno živjeti i uvažavati jedni druge u jednakopravnosti.”
Problem vidi i u načinu političkog predstavljanja.
“Kad jedan narod drugome bira predstavnika, to ne stvara dobru državu, nego nezadovoljstvo.”
Naglašava da bez ravnoteže nema stabilnosti.
“Tri konstitutivna naroda su kao tronožac. Ako jedna noga nije stabilna, sve pada. Bez jednakopravnosti nema mira.”
Na pitanje o mogućem trećem entitetu, Puljić ne zauzima izravan stav, ali ga vidi kao potencijalnu posljedicu postojećih problema.
“Ja sam samo rekao da je to alternativa. Ako se ne može stvoriti sistem u kojem svaki narod bira svog predstavnika, onda se traži drugi modus.”
Istodobno upozorava:
“I dalje sam protiv da se etničko čišćenje ozakoni. Ali ako ne ide ovo, onda ljudi traže ono što je moguće.”
Puljić odbacuje tezu da su sukobi na ovim prostorima vjerske prirode.
“Nije to religijski rat. To je rat interesa. Tako je bilo ranije, a tako je i danas.”
Naglašava potrebu za dijalogom i mirom.
“Nama treba mir, poštivanje drugih i dogovor.”
Pravi jasnu razliku između svakodnevnog života građana i političkih elita.
“Narod u Bosni zna živjeti. Ljudi posjećuju jedni druge, čestitaju, žive normalno. Problem je u politici – u interesima i nadmetanju.”
Dodaje što smatra ključnim za pomirenje.
“Treba da svako počisti svoje dvorište, da ne baca smeće u tuđe. Onda dolazi priznanje, praštanje i povjerenje. To nedostaje.”
Govoreći o situaciji u Republici Srpskoj, bio je vrlo izravan.
“Kakav je položaj? Nikakav. Imamo oduzetu imovinu koja se ne vraća. Govorio sam o tome Dodiku, ali ništa ne koristi. Kome da kažem?”
Najveću pažnju izazvala je njegova tvrdnja o postojanju skrivenih političkih planova.
“Došao sam do tih planova i smučilo mi se sve. Ali o tome neću pričati.”
Ipak otkriva osnovu:
“To nisu planovi međunarodne zajednice, nego domaći, ali međunarodna zajednica zna za njih. Svaka od tri strane ima svoje planove.”
Na dodatna pitanja ostaje suzdržan:
“Ako bude trebalo, reći ću. Sad neću.”
Puljić zaključuje porukom koju, kako kaže, ponavlja još od rata:
“Granice crtajte kako god hoćete, ali nemojte čovjeka precrtati.”
I danas inzistira na istim vrijednostima:
“Sačuvajte čovjeka – njegova prava, dostojanstvo, slobodu vjere i građansku slobodu.”
