redakcijski tekst
U posljednjih 48 sati rat na Bliskom istoku postao je jedna od glavnih tema rasprava u američkim vojnim, političkim i sigurnosnim krugovima. Sukob između Izraela, Irana i Sjedinjenih Država otvorio je niz pitanja – od toga kako je Washington ušao u rat, preko procjena koliko bi sukob mogao trajati, pa sve do mogućnosti da se posljedice konflikta preliju i na Europu. Analitičari pritom nisu jedinstveni, a njihove procjene kreću se od scenarija brze vojne pobjede do dugotrajnog regionalnog rata s globalnim sigurnosnim posljedicama.
Dio američkih vojnih analitičara smatra da su SAD i Izrael u početnoj fazi sukoba ostvarili značajnu vojnu prednost. Prema procjenama pojedinih sigurnosnih instituta, zajednički napadi usmjereni su na iranske raketne sustave, vojne baze i infrastrukturu, s ciljem slabljenja sposobnosti Irana da vodi dugotrajan konvencionalni rat. U nekim analizama navodi se da je iranska protuzračna obrana ozbiljno oštećena, a dio raketnih kapaciteta uništen, što bi u teoriji moglo otvoriti prostor za brži završetak sukoba ili prisiliti Teheran na pregovore (Critical Threats Project).
Optimističniji analitičari u Washingtonu smatraju da bi takav razvoj događaja mogao dugoročno oslabiti iranski utjecaj u regiji. Iran bi u tom slučaju izgubio dio sposobnosti da preko saveznika i paravojnih skupina projicira politički i vojni utjecaj u Libanonu, Siriji, Iraku i Jemenu. U pojedinim procjenama spominje se čak i mogućnost unutarnje političke destabilizacije u Iranu ako rat potraje i ako dođe do ozbiljnog ekonomskog i vojnog pritiska na režim u Teheranu.
No drugi dio američkih analitičara upozorava da takve procjene mogu biti preuranjene. Prema njihovim riječima, Iran i dalje raspolaže značajnim raketnim arsenalom i širokom mrežom regionalnih saveznika. Upravo ti saveznici mogli bi pretvoriti sukob u dugotrajan rat niskog intenziteta koji bi se vodio na više frontova istodobno. Analitičari u Washingtonu upozoravaju da su već zabilježeni napadi u više država regije te da bi se sukob mogao dodatno proširiti, osobito ako u njega aktivnije budu uključene organizacije poput Hezbollaha (Atlantic Council).
Uz vojni aspekt, u američkoj javnosti posljednjih dana vodi se i politička rasprava o tome kako je SAD uopće ušao u rat. Pojedini političari i stručnjaci za međunarodno pravo tvrde da Washington nije imao neposredan sigurnosni razlog za vojnu intervenciju. Kritičari upozoravaju da nije postojao izravan iranski napad na SAD koji bi opravdao ulazak u rat te da administracija nije ponudila jasne dokaze o neposrednoj prijetnji. Zbog toga dio analitičara smatra da je Washington u konflikt ušao ponajprije zbog izraelske strategije prema Iranu (The Guardian).
Takve tvrdnje potaknule su raspravu o tome je li Izrael zapravo indirektno uvukao Sjedinjene Države u rat. Američka administracija odbacuje takve optužbe i tvrdi da je operacija bila nužna kako bi se spriječila eskalacija iranskih napada na američke i izraelske ciljeve. Ipak, dio političara u Kongresu upozorava da bi rat bez jasnog političkog cilja mogao postati dugotrajan i nepredvidiv konflikt.
Što se tiče trajanja rata, procjene američkih vojnih analitičara također su podijeljene. Pentagon tvrdi da operacija nije zamišljena kao dugotrajni rat poput Iraka ili Afganistana, ali istodobno priznaje da bi sukob mogao trajati mjesecima ako Iran nastavi koristiti raketne napade i regionalne saveznike za indirektne udare na američke i izraelske ciljeve (Associated Press).
U američkim strateškim krugovima najčešće se spominju tri moguća scenarija završetka rata. Prvi je relativno brza vojna pobjeda američko-izraelske koalicije, uz uništavanje ključnih iranskih vojnih kapaciteta i ograničavanje političkog utjecaja Teherana u regiji. Drugi scenarij predviđa dugotrajan regionalni rat u kojem bi Iran koristio mrežu saveznika i paravojnih skupina kako bi nastavio pritisak na Izrael i američke interese. Treći, najopasniji scenarij uključuje širenje sukoba na šire područje Bliskog istoka, uključujući pomorske rute i energetsku infrastrukturu poput Hormuškog tjesnaca, jednog od ključnih svjetskih koridora za transport nafte.
Posebna zabrinutost u američkim sigurnosnim krugovima odnosi se na mogućnost da se sukob prelije izvan Bliskog istoka. Analitičari upozoravaju da bi Iran ili njegove savezničke organizacije mogli pokušati izvesti indirektne napade na američke i izraelske ciljeve u zapadnim državama. U takvom scenariju meta bi mogli postati diplomatski objekti, infrastrukturni sustavi ili civilni ciljevi.
Zbog toga se u Europi već raspravlja o sigurnosnim posljedicama sukoba. Europski dužnosnici upozoravaju da bi eskalacija rata mogla izazvati dodatnu destabilizaciju regije, ali i povećati sigurnosne rizike za europske države, uključujući mogućnost terorističkih napada ili novih migracijskih valova povezanih s ratom (Reuters).
Zaključak većine američkih vojnih analitičara trenutačno je oprezan. Iako američka i izraelska vojska imaju veliku konvencionalnu vojnu nadmoć, konačni ishod sukoba ovisit će o političkim i sigurnosnim posljedicama koje se mogu pojaviti daleko izvan samog bojišta. Upravo zato dio analitičara upozorava da se rat protiv Irana ne mora odlučiti samo na Bliskom istoku, nego i kroz šire globalne posljedice – od energetskih tržišta do sigurnosti zapadnih gradova.
