Piše: Marko Ljubić
Zapjevao Mile.
Dnevnici televizija, naslovnice news portala objavljuju “gađankama i građanima”, radnim ljudima, poštenoj inteligenciji i progresivnim domoljubima da je Mile Kekin objavio “navijačku pjesmu”.
Zapjevao Mile da je Hrvatska raj na zemlji.
Udario Mile u klerikalizam.
Pa ga navalilo reklamirati.
Čak i Plenkovića novinari pitaju za mišljenje o tom Kekinovom “djelu”, pa koliko se god on sprdao s tim, htio ili ne sudjeluje u promociji.
Jedino navijače sportskih klubova i reprezentacija nitko nije pitao što misle o “svojoj pjesmi” niti oni pokazuju interes za Milino pjevanje.
Bezobraznije prevare s kažnjivom prikrivenom reklamnom kampanjom, vrlo skupom a neplaćenom, nikada nije bilo u Hrvatskoj, iako smo se nagledali rijetko viđenih bezobraština.
Ne znam spada li ovaj otužni propagandni cirkus u projekt kojim se iz sredstava otpornosti EU podupire s više od 100 tisuća nepovratnih eura “progresivnog domoljuba” Kekina ili ovim časti medijski mainstream uz šutnju VEM-a, državnog regulatora koji kažnjava ovakvu komercijalizaciju informativnih programa, pa ćemo vidjeti dosljednost u ovom slučaju, kako god bilo – jadno.
“Navijačka pjesma”, koju ni jedan navijač sportskih klubova ni reprezentacija nije ni čuo prije proglašenja “navijačkom” drsko je izazivanje navijačkih skupina, koje imaju svoj stil i estetske specifičnosti kakvima se do sada ni veće face od Kekina i ovih pseudokomercijalista u medijima nisu nikada usudili rugati.
Jer, ovo Milino urlanje o raju je ruganje.
Tim borbenim ratničkim armijama koje zovemo navijači, se ne može podvaliti meketave papazjanije glazbenih tetkica, izuzev ako cilj promotivne ponude nije izazivanje i ruganje.
Mili ne da vrag mira.
Prvo se proslavi pozivom Nikici nogometašu na kavu, pa zapjeva o raju na zemlji jer su mu nogomet i gladijatorstvo očito udarili u glavu i potaknuli inspiraciju.
Blago navijačima.
