Hrvatska je izborila plasman u polufinale Europskog prvenstva, no umjesto mirne pripreme turnir je obilježio otvoreni sukob s organizatorima. Potez izbornika Dagura Sigurdssona izazvao je snažne reakcije diljem rukometne Europe i razotkrio uvjete koje mnogi nazivaju nehumanima.
Nezadovoljstvo tretmanom hrvatske reprezentacije na Euru kulminiralo je odlukom Sigurdssona da bojkotira službene medijske obveze Europske rukometne federacije (EHF). Taj potez odjeknuo je rukometnim svijetom kao otvoreni protest protiv organizacijskih odluka koje, prema sve glasnijim kritikama, ozbiljno ugrožavaju zdravlje igrača i regularnost natjecanja.
Umjesto sudjelovanja na službenom EHF-ovu medijskom događaju, Sigurdsson je održao izvanrednu konferenciju za novinare na kojoj je bez zadrške progovorio o problemima koji se, kako tvrdi, predugo guraju pod tepih.
– Dva smo puta igrali prijateljske utakmice, ostvarili dvije pobjede. Prije toga smo izgubili tri utakmice. Teška utakmica, mi moramo sutra dati najviše od sebe. Ponosan sam kako smo do sada igrali. Moramo nastaviti s obrambenim izvedbama, a naši golmani moraju ostati na istoj razini, poručio je na početku konferencije za medije Alfred Gíslason, izbornik Njemačke.
Hrvatski izbornik Dagur Sigurdsson nije govorio o utakmici, nego se odmah obrušio na Europsku rukometnu federaciju.
– Mi smo stigli u 14.30, a onda sam morao doći ovdje, to je bilo obvezno. Nismo ni locirani ovdje, morao sam se 35 minuta voziti do ovdje, odraditi ovaj cirkus, a onda 35 minuta se voziti nazad. Bit će 17, 18 sati kada se vratim. Nisam imao trening s ekipom ni sastanak. Ovo je potvrda da EHF ne brine o igračima i momčadima. Oni su kao fast food tvrtka, ne brinu o kvaliteti, samo o prodaji. Oni su kao event tvrtka, naručuju izvođače, kako bi osmislili šou i lijepu konferenciju za medije. Nije bitno što smo se vozili četiri sata od Malmöa ujutro.
– Bili smo u grupi u Malmöu, imali smo dva dana manje od nekih drugih momčadi u ovom natjecanju. Odigrali smo sedam utakmica, a netko tko zna imalo o sportu, zna da je dva dana odmora unutar 12 dana, a pritom ste igrali sedam utakmica, iznimno puno. Imali smo dvije utakmice, utakmicu šest i sedam odigrali smo unutar 22 sata. Sljedeće jutro su nas stavili u autobus kao smrznutu piletinu. Nismo ni blizu dvorane za trening, a ja onda moram doći na konferenciju za medije te se vratiti u hotel, vidjeti kakvo je stanje s igračima, analizirati, a sutra je polufinale. Ovo je apsolutna sramota. A stavili su slogan “Pure greatness”. Stvarno? To je to? Apsolutno šokantno. Bit ću sretan kad ću moći otići s presice, samo mi recite kada će to biti moguće, bijesan je bio hrvatski izbornik.
Kritike na račun EHF-a gomilaju se danima, a sve je izraženiji dojam da se logistička pogodnost i profit stavljaju ispred dobrobiti sportaša i kvalitete rukometa. Hrvatska je u razmaku od samo 24 sata odigrala dvije iznimno zahtjevne utakmice, nakon čega je bila prisiljena na dodatno putovanje u najosjetljivijoj fazi turnira.
Završnica se igra u Herningu, gdje su smještene reprezentacije Islanda, Danske i Njemačke. Hrvatska je jedina iznimka — momčad boravi u Silkeborgu, četrdesetak kilometara udaljenom gradu, što znači dodatno iscrpljivanje i izgubljeno vrijeme za odmor i oporavak.
Ozbiljnost situacije najbolje ilustrira fotografija novinara Ivana Forjana, na kojoj se vidi kako hrvatski rukometaši, potpuno iscrpljeni, spavaju na podu autobusa tijekom prijevoza iz Malmöa u Silkeborg. Slika se u kratkom roku proširila Europom i postala simbol svega onoga što je na ovom prvenstvu pošlo u krivom smjeru.
Povodom cijelog slučaja oglasio se i legendarni Veselin Vujović, koji nije skrivao šok viđenim.
“Nevjerojatno. Čitam, gledam tu fotografiju… Ostao sam bez teksta. Šokiran sam. Ovim su stvarno dotaknuli dno. Najradije bih rekao nešto jako ružno, ali bolje da šutim jer bih zbog iskrenosti bio kažnjen. Te ljude u EHF-u nije briga ni za koga osim za sebe i vlastiti profit. A Daguru svaka čast. Kapa dolje, majstore. Napokon da netko pokaže stav i kičmu. Oduševio me”, rekao je Vujović.
U nastavku je bio još izravniji: “Evidentno je da EHF ne vodi računa o igračima, o njihovu komforu i zdravlju. Izgleda kao da se Europsko prvenstvo igra zbog ljudi iz EHF-a i službenih osoba koje često imaju ogroman utjecaj na događanja na terenu.”
Posebno ga je pogodio prizor iz hrvatskog autobusa. “Vidjeli ste fotografiju. Momci koji su u 24 sata odigrali dvije brutalno teške utakmice spavaju na podu dok se voze iz Malmöa u Silkeborg. A onda još podatak da su Island, Danska i Njemačka smješteni u Herningu, gdje se igra završnica, dok je samo Hrvatska izdvojena. Nevjerojatno. Hrvatska je dvostruki olimpijski prvak, svjetski prvak, trostruki svjetski doprvak i osvajač brojnih medalja s Eura. Kako je moguće da jedna takva rukometna sila ima ovako ponižavajući tretman?”
Za kraj, Vujović je poslao poruku hrvatskoj reprezentaciji: “To su te prljave igre van terena. Hrvatski igrači moraju ostati mirni i sve to pretvoriti u dodatni motiv protiv Njemačke. Uostalom, ako su one Nijemce onakvi Srbi mogli razbiti, onda znamo o čemu ovdje govorimo.”
Danski mediji snažno su reagirali na istup hrvatskog izbornika Dagura Sigurdssona, ocijenivši ga kao znak ozbiljnog i neuobičajenog skandala na Europskom prvenstvu. Ugledni TV 2 Sport piše kako se rijetko pamti tako otvorena i javna pobuna jednog izbornika na velikom natjecanju, osobito uoči polufinalne utakmice.
Prema njihovu izvještaju, Sigurdsson je na službenoj konferenciji jasno poručio da je organizacija Eura dosegnula apsurdnu razinu. Hrvatska je, nakon dvije iznimno zahtjevne utakmice u razmaku od samo 24 sata i napornog putovanja iz Malmöa, jedina polufinalna reprezentacija koja nije smještena u Herningu, gradu u kojem se igra završnica turnira. Umjesto fokusiranja na pripremu momčadi, izbornik je morao gotovo sat vremena putovati na konferenciju za medije, a potom se vraćati istim putem.
Danski novinari posebno naglašavaju Sigurdssonovu poruku da je Europska rukometna federacija izgubila dodir sa sportskom stvarnošću. Organizacija se, prema njegovim riječima koje mediji prenose bez ublažavanja, ponaša poput komercijalnog projekta kojem su spektakl, imidž i logistika važniji od zdravlja igrača i sportskog integriteta.
TV 2 Sport zaključuje kako je hrvatski izbornik izgovorio ono o čemu se već danima govori u rukometnim krugovima, ali sada više nitko ne može okrenuti glavu. Kritike na račun EHF-a prestale su biti izolirane ili nacionalno obojene – postale su međunarodna tema, o kojoj otvoreno pišu i mediji u zemlji domaćinu završnice.
Drugim riječima, ono što se događa Hrvatskoj sve se manje promatra kao iznimka, a sve više kao simbol dubljeg i sustavnog problema u organizaciji Europskog prvenstva.