Kad pomislimo na šugu (svrab), često nam na pamet padne London 19. stoljeća: tmurne ulice prepune ljudi prekrivenih osipima, koji se grčevito češu. No šuga je daleko od košmara prošlosti. Dapače, broj slučajeva ove zarazne kožne bolesti, prema dostupnim podacima, u porastu je u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Prema podacima Istraživačko-nadzornog centra Kraljevskog koledža liječnika opće prakse, trenutačna stopa obolijevanja i dalje je iznad petogodišnjeg pomičnog prosjeka. Britanska agencija za zdravstvenu sigurnost (UK Health Security Agency) također bilježi godišnji porast broja slučajeva u razdoblju od 2021. do 2025., uz osobito izražen skok od 2023. godine, piše Euronews.
Sličan trend i diljem Europe
Sličan trend primjećuje se i diljem Europe. Kako navodi časopis BJGP Open, broj prijavljenih slučajeva šuge porastao je sa 99 na 1.341 na 100.000 stanovnika između 2014. i 2023. godine.
Naziv bolesti potječe od latinske riječi za „češanje“, a uveo ga je rimski autor Aul Cornelije Celz još 25. godine nove ere. Šugu uzrokuju mikroskopske grinje koje se uvlače u površinski sloj kože, uzrokujući uzdignute osipe ili točkice te snažan svrbež koji se pojačava noću, navodi britanska Nacionalna zdravstvena služba (NHS).
Osim na licu i vratu, osip se može proširiti po cijelom tijelu, a najčešće zahvaća topla i vlažna područja poput prepona, kože ispod dojki te prostora između prstiju na rukama i nogama. Bolest se uglavnom prenosi izravnim i dugotrajnim kontaktom kože s osobom koja je zaražena.
“U rijetkim slučajevima šuga se može prenijeti i putem kontaminiranih ručnika, odjeće ili posteljine. Kućni ljubimci ne prenose grinje koje uzrokuju šugu kod ljudi, pa se bolest ne prenosi sa životinja na ljude“, izjavio je zaEuronews dr. Aleksandar Godić, specijalist dermatologije iz klinike The Harley Street Dermatology Clinic u Londonu.
Zašto broj slučajeva šuge raste?
Iako je riječ o bolesti prisutnoj još od antičkih vremena, broj oboljelih oduvijek je varirao. No pouzdani podaci često su izostajali zbog nerazumijevanja bolesti i društvene stigme.
„Mnogi ljudi se uopće ne javljaju liječniku, već se liječe sami u ljekarni ili čak ni ne shvate da imaju šugu“, rekla je za Euronews Tess McPherson, profesorica i članica Britanskog dermatološkog društva.
Dodala je kako su dermatolozi u posljednje četiri do pet godina primijetili znatan porast slučajeva, osobito među mlađom populacijom. To se može povezati s povratkom ljudi u zajedničke prostore nakon pandemije covid-19, ali i s općim nedostatkom znanja o tome što je šuga.
„Mislim da postoji mnogo dezinformacija i snažna stigma. Ljudi, čak i kad znaju da imaju šugu, često to ne govore drugima, što dodatno pogoršava problem“, istaknula je McPherson.
Kao dodatne razloge navela je i poteškoće u opskrbi određenim terapijama tijekom 2021. i 2022. godine, kao i činjenicu da se ljudi često ne liječe pravilno – niti istodobno liječe osobe iz svoje bliske okoline koje bi mogle biti zaražene.
„Često se terapija ne koristi ispravno ili je ne primjenjuju svi kontakti u isto vrijeme, što dovodi do ponovnih zaraza i daljnjeg širenja bolesti“, objasnila je.
Kako prepoznati je li osip šuga?
Mnoge kožne bolesti mogu uzrokovati svrbež i osip, uključujući ekcem, psorijazu i koprivnjaču. Budući da šuga često zahvaća prepone, nerijetko se zamjenjuje sa spolno prenosivim bolestima poput stidnih ušiju.
Teškoće u postavljanju dijagnoze, kao i dugotrajno trajanje bolesti ako se ne liječi, dovele su do pojma „sedmogodišnji svrbež“, koji se pojavio početkom 19. stoljeća.
Prema riječima dr. Godića, najprepoznatljiviji znak šuge su mali, zakrivljeni kanalići na koži koje stvaraju grinje.
„Ostali česti simptomi uključuju sitne vlažne točkice, crvenilo i oticanje, intenzivan svrbež – osobito noću ili u toplim uvjetima – te upaljene, ljuskave tragove od češanja, koji često nalikuju teškom obliku ekcema“, rekao je.
„Šugu je teško dijagnosticirati jer simptomi nalikuju drugim kožnim bolestima. Ako se ne liječi, može trajati mjesecima ili čak godinama te se proširiti na članove obitelji, prijatelje i intimne partnere.“
Iako vrlo neugodna, šuga nije po život opasna i rijetko predstavlja ozbiljan zdravstveni problem.
Kako se šuga liječi?
Šuga se najčešće liječi medicinskim kremama ili losionima koji sadrže permetrin ili malation, a koji uništavaju grinje. Teži oblici, poput krustozne (norveške) šuge, ponekad zahtijevaju oralnu terapiju ivermektinom, antiparazitnim lijekom, navodi dr. Godić.
„Budući da je svrbež posljedica alergijske reakcije, simptomi se mogu zadržati i nakon što su grinje uklonjene. Kako bi se ublažila nelagoda, liječnici mogu propisati lokalne kortikosteroidne kreme protiv upale i svrbeža“, objasnio je.
Osip može potrajati i do dva mjeseca nakon završetka terapije. Također, prema preporukama NHS-a, svu posteljinu i odjeću treba oprati na temperaturi od 60 stupnjeva Celzija ili višoj, ili ih ostaviti u zatvorenoj vrećici najmanje tri dana.
Kao i kod svih zaraznih bolesti, svi bliski kontakti također se moraju liječiti – čak i ako nemaju simptome. Naime, šuga se može razvijati i do osam tjedana prije nego što se prvi put pojave znakovi bolesti, zbog čega ju je lako u početku previdjeti.
„Važno je započeti liječenje ako osjećate svrbež, ako ste bili u kontaktu sa zaraženom osobom ili ako sumnjate da imate šugu“, poručila je McPherson. „Terapije djeluju ako se pravilno koriste i nema apsolutno ničega čega bi se trebalo sramiti.“, prenosi N1.