Hoćete li imati uspjeha sa zahtjevom za naknadu štete, ne ovisi samo o tome hoćete li pronaći vlasnika stabla koje je palo na vaše vozilo ili s kojeg je grana oštetila vaš automobil, već i o stanju samog stabla ili grane.
Kada kontaktirate odgovornu osobu – bilo da se radi o vlasniku predmeta koji je prouzročio štetu ili o onima zaduženima za njegovo održavanje – često ćete naići na poznat izgovor: viša sila. Isti se izraz koristi i kod oštećenja uzrokovanih crijepom ili limom koji padnu s krova. Srećom, zgrade su uglavnom osigurane od šteta koje uzrokuju takvi leteći predmeti, pa se u takvim slučajevima preporučuje obratiti upraviteljima zgrade.
Situacija s drvećem je slična. Grane pucaju, stabla se čupaju, a kada napokon pronađete vlasnika, često ćete čuti: „Nismo mogli ništa, bila je to viša sila.“ No je li to zaista tako?
Stajalište Vrhovnog suda
Vrhovni sud Republike Hrvatske već je zauzeo stav da olujna bura u nekim područjima ne predstavlja višu silu, jer se radi o učestaloj i predvidivoj pojavi.
“Salonska cijev ostavljena na nezaštićenom krovištu predstavlja opasnu stvar, pa za štetu nastalu padom cijevi (na automobil) odgovara njezin imalac…”
(Rev 1738/97 od 8. ožujka 2000.)
U konkretnom slučaju, sud je utvrdio kako se radi o poznatoj pojavi olujnog vjetra u području Šibenika, zbog čega se šteta ne može smatrati posljedicom više sile. Cijev je zbog svoje veličine i položaja predstavljala opasnost, a vlasnik nije uspio dokazati da vozilo nije bilo pravilno parkirano ili da cijev nije pala s njegova krova.
Kad vam treba – biolog
U nekim slučajevima, uspjeh vašeg zahtjeva za naknadu štete ovisit će i o stručnom znanju iz biologije i botanike! Naime, nije dovoljno samo pronaći vlasnika stabla – važno je i „zdravstveno stanje“ grane, kao i oblikovanje krošnje.
Na primjer, ako grana koja je oštetila vozilo nije bila trula i pala je zbog olujnog vjetra, sudska praksa ide u korist vlasnika stabla. To potvrđuje odluka Županijskog suda u Bjelovaru:
„Osoba koja održava drvored na javnoj površini, ne odgovara za štetu nastalu na automobilu parkiranom ispod stabla s kojeg je pala zdrava grana uslijed vremenske nepogode (jaki olujni vjetar)…”
(Gž-2180/05-2 od 26. siječnja 2006.)
Suprotno tome, ako je grana bila bolesna ili trula, tada je vjerojatnije da će odgovorna osoba ili institucija morati nadoknaditi štetu. U drugom predmetu, isti sud donio je drugačiju odluku:
„Pravna osoba koja skrbi o održavanju javne ceste odgovara za štetu nastalu padom trule grane sa stabla koje se nalazi izvan cestovnog pojasa, ali čija se krošnja nadvija iznad kolnika ceste…”
(Gž-3596/13-2 od 20. veljače 2015.)
Sud je u tom slučaju utvrdio da je grana bila zahvaćena smeđom truleži, vidljivom golim okom, te da je nadležni subjekt propustio ukloniti je unatoč zakonskoj obvezi.
Još jedan primjer: grana kao „opasna stvar“
Vrhovni sud RH u još jednom predmetu podsjeća da stablo može postati „opasna stvar“ ako su ispunjeni određeni uvjeti:
„Stablo javora čija se grana odlomila već pri jakom vjetru, zbog bolesti u rastu stabla na spoju grane s deblom, opasna je stvar…”
(Rev 535/09-2 od 15. lipnja 2011.)
U tom je slučaju šteta nastala više od sat vremena nakon prestanka olujnog vjetra, a bolest grane potvrđena je tijekom postupka, čime je potvrđena odgovornost vlasnika.
Zaključak
Ako ste pretrpjeli štetu od pada stabla, crijepa ili drugog objekta, zapamtite: nije uvijek opravdanje viša sila. U mnogim slučajevima, sudovi su jasno utvrdili odgovornost imalaca “opasnih stvari”, osobito kada se radi o redovitim pojavama poput bure, trulim granama ili zanemarenim krovovima., piše N1.
POGLEDAJTE NAŠ NOVI PODCAST:
