Vidim da je puno ljudi primijetilo da molitelje krunice na Trgu nitko ne ometa.
Nema nikakve umjetnosti i progresivnosti oko njih.
Čudno, zar ne!?
Baš čudno!
Neki govore da to ima veze s Thompsonovim koncertom, neki se kunu da su antifašistkinje pronašle vezu do Ante Prkačina, koji je postavio šator na prilazu Zagrebu od Siska pa im odrješuje grijehe nakon što se pokaju i izdaje potvrde da su se dozvale pameti i postale poštena, gotovo kršćanska čeljad.
A isti tvrde da Sačić odrješuje antifašiste na prilazu u Sesvete tako da svakog pljusne onako osrednje, a najteže grešnike uz to mlatne nogom u stražnjicu – da bolje zapamte zakletvu da više neće zagovarati ljudska prava protiv drugih ljudi.
Miki, najbolje obaviješteni kvartovski sveznalica, kaže da je, k’o pravi kršćanin, bio zabrinut za nagli nestanak antifašizma, borkinja za prava raspolaganja jajnicima, za političku korektnost i umjetničke bubnjare s Trga naspram molitelja – pa je nekako uspio kontaktirati Capaka.
Kaže da je Capak izrazio tešku zabrinutost.
– Što je rekao? – pitamo znatiželjno Mikija.
– Ništa, brate. Samo je otpuhivao.
– Pa kako znaš da je zabrinut?
– Tako je otpuhivao Mile veterinar kad se pojavila svinjska kuga – mirno će Miki.
Sad ti budi pametan!?
Bog će ga znati kako Miki zna da je veterinar Mile tako najavljivao svinjsku kugu, ali tko će ga znati, jel’ tako?
Možda se pojavila neka zaraza, kuga koja napada samo antifašiste, antifašistkinje i ove što su borbu za jajnike proglasili pravom. Sve je moguće.
Džaba je bilo moljakati Mikija. Šuti i odmahuje glavom.
Nekako mi se, slušajući te razloge naglog nestanka antifašista – uz dužno poštovanje Prkačinu i Sačiću, pa i Capaku – sve više čini da je u pitanju golema količina tamjana.
Nad Zagrebom.
I u Zagrebu.
Uz Savu.
Koja, vidi ti to, teče i uzvodno i nizvodno – pa uz povjetarac u zraku raznosi zrnca tamjana dok je ljudi. I antifašista.
Što vi mislite?
Piše Marko Ljubić
