Dok se u gluho doba noći oglašavaju sirene, a izraelska protuzračna obrana presreće dolazeće prijetnje, jasno je da iranska raketna strategija nije slučajna – noć je sastavni dio njihove vojne doktrine. Cilj takvog pristupa je prikrivanje, element iznenađenja i izazivanje psihološkog učinka., piše index.hr
Napadi izvedeni u mraku nisu tek taktička prednost zbog slabije vidljivosti, već rezultat složenog spoja tehničkih ograničenja, operativnih zahtjeva i psihološkog ratovanja, piše The Jerusalem Post.
Tehnička pozadina: Zašto rakete ne ovise o kisiku iz zraka
Za razliku od zrakoplova, rakete ne mogu koristiti atmosferski kisik za izgaranje. Moraju u sebi nositi i gorivo i oksidator – nužne komponente za rad motora, jer se kreću na visinama gdje kisika gotovo da i nema. Zbog toga se balističke rakete dijele na one s tekućim i one s krutim gorivom, a svaka skupina ima svoje prednosti i izazove.
Tekuće gorivo: složeno, ali moćno
Iranske dalekometne rakete, poput modela Shahab, koriste tekuće gorivo. Prije lansiranja potrebno je proći zahtjevan i osjetljiv proces punjenja dvaju spremnika – jednog za gorivo, drugog za oksidator. Taj postupak je dugotrajan, potencijalno opasan i zahtijeva stacionarnu infrastrukturu i posebno obučene timove. Upravo zato je ta faza lansiranja najosjetljivija na neprijateljsko izviđanje, posebno putem satelita i zračnih nadzora. Kako bi smanjio rizik od otkrivanja, Iran najčešće provodi punjenje raketa noću, kada su šanse za detekciju znatno manje.
Kruto gorivo: brzina i mobilnost uz operativni kompromis
S druge strane, rakete kraćeg dometa poput Fateh-110 i Zolfaghara koriste kruto gorivo. One su tvornički napunjene i spremne za trenutačno lansiranje, bez potrebe za dodatnim postupcima na terenu. To im omogućuje brzo raspoređivanje s mobilnih platformi, što ih čini pogodnima za iznenadne napade i decentralizirane vojne operacije. No, jednom kada se lansiraju, njihov motor se ne može isključiti niti regulirati – lansiranje je nepovratno.
Zašto rakete nose vlastiti oksidator?
Rakete moraju nositi oksidator jer, za razliku od mlaznih motora koji koriste kisik iz zraka, raketni motori moraju raditi u ekstremnim visinama ili izvan atmosfere, gdje kisik nije dostupan. To ih čini samodostatnima, ali i tehnički zahtjevnima za rukovanje.
Višeslojna strategija: Preživljavanje, iznenađenje i strah
Iranova učestala noćna lansiranja nisu plod slučajnosti. Ona odražavaju pažljivo izrađenu vojnu doktrinu koja uzima u obzir tehnološke mogućnosti i ograničenja, kao i psihološki učinak. Korištenjem kombinacije raketa na kruto i tekuće gorivo, mobilnih lansirnih sustava te prirodne zaštite koju pruža noć, Iran nastoji osigurati što veću učinkovitost i preživljavanje raketnih sustava, čak i kada udar ne pogodi cilj.
U ratovanju u kojem su i tajming i iznenađenje ključni, noć postaje moćan saveznik.
