Kampanja za predsjedničke izbore u punom je jeku. Svatko od osmero kandidata i kandidatkinja vodi je na svoj način i u skladu s financijskim mogućnostima političkih stranaka i donatora koji stoje iza njih.
Pritom su kandidati ograničeni strogim pravilima koja su propisana Zakonom o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma.
Na prošlim predsjedničkim izborima 2019. godine, natjecalo se 11 kandidata koji su na izbornu promidžbu ukupno potrošili nešto manje od tadašnjh 17 milijuna kuna (2,25 milijuna eura). Ukupno su uspjeli prikupiti 15,6 milijuna kuna (2,07 milijuna eura) – od donatora oko 5,1 milijun kuna (670.000 eura), od političkih stranaka koje su ih kandidirale 8,3 milijuna kuna (1,1 milijun eura) dok su vlastitog novca utrošili 2,2 milijuna kuna (oko 290.000 eura). Ukupni troškovi za promidžbu na društvenim mrežama iznosili su tada 1,4 milijuna kuna (oko 185.000 eura).
“S digitalnim marketingom niži troškovi kampanja”
Dozvoljeni trošak promidžbe za jedan izborni krug po kandidatu bio je 8 milijuna kuna (1,06 milijuna eura), odnosno 9,6 milijuna kuna (1,27 milijuna eura) za oba kruga. Tom iznosu bliža je bila kandidatkinja HDZ-a poražena u drugom krugu, Kolinda Grabar Kitarović, koja je za kampanju utrošila 9,57 milijuna kuna, a pobjednik tih izbora Zoran Milanović potrošio je ukupno 3,7 milijuna kuna ili blizu pola milijuna eura.
Hoće li otprilike tako biti i ovoga puta? Ili će kampanje biti jeftinije jer su u proteklh pet godina digitalni mediji i društvene mreže dodatno napredovali, a s njima i političari koji ih sve više i mudrije koriste. Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan kaže da su s digitalnim marketingom pali troškovi kampanje.
“Ako pametno radite kampanju na društvenim mrežama, možete puno uštedjeti, čak i prepoloviti troškove, iako je još uvijek nemoguće zanemariti klasične medije. Pogotovo televiziju i radio, dok tisak više nije toliko ključan”, kaže.
Zbog inflacije kampanja skuplja oko 30 posto?
Macan, međutim, upozorava da usprkos tomu troškovi kampanje za ove predsjedničke izbore u konačnici možda i ne budu jeftiniji.
“Postoji nešto u čemu su troškovi sada još veći. To su promidžbeni materijali i kampanja na terenu – predizborni skupovi, najam dvorana i slično. Troškovi toga u međuvremenu su otišli gore. Od prošlih izbora naovamo zbog inflacije sve je poskupjelo otprilike 30 posto. Problem je, dakle, što se zakonom propisani limitirani iznosi nisu mijenjali, a troškovi su narasli pa kandidati zbog toga realno moraju ovoga puta potrošiti manje novca. Ono što se dobilo, odnosno uštedjelo na digitalnom marketingu, izgubilo se na inflaciji”, kaže Macan.
Kandidat ne smije potrošiti više od 1,06 milijuna eura
Prema Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, predsjednički kandidati mogu financirati izbornu promidžbu iz vlastitih sredstava i donacija fizičkih i pravnih osoba.
Isti zakon propisuje da ukupna vrijednost donacija fizičke osobe za financiranje troškova izborne promidžbe ne smije prelaziti iznos od 3.981,68 eura pojedinom predsjedničkom kandidatu. A ukupna vrijednost donacija koje pravne osobe daju pojedinom predsjedničkom kandidatu za financiranje troškova izborne promidžbe ne smije prelaziti iznos od 26.544,56 eura. Na koncu, ukupan iznos troškova izborne promidžbe pojedinog kandidata ne smije preći iznos veći od 1.061.782,47 eura.
Sva ta financijska sredstva moraju biti uplaćena na poseban račun za financiranje troškova izborne promidžbe i mogu biti korištena samo u tu svrhu.
Stroga pravila financiranja izborne promidžbe
Donacije kandidatima ne moraju biti samo u novcu već mogu biti i proizvodi ili usluge, ali uz izdanu potvrdu s naznačenom tržišnom vrijednosti. Za donacije vrijednosti veće od 663,61 eura davatelj i primatelj donacije dužni su zaključiti ugovor, dok je sve donacije vrijednosti veće od tog iznosa kandidat dužan prijaviti Državnom izbornom povjerenstvu (DIP) te je uplatiti u korist državnog proračuna. Isto je i s donacijama primljenima nakon završetka izborne promidžbe koja traje sve do dana predizborne šutnje.
Nakon što izbori završe, pravo na naknadu troškova izborne promidžbe iz državnog proračuna imaju svi kandidati koji na predsjedničkim izborima osvoje najmanje 10 posto glasova. Na prošlim izborima pravo na tu naknadu steklo je troje kandidata. Milanović je za naknadu troškova izborne promidžbe dobio 1,2 milijuna kuna (oko 160.000 eura), Grabar Kitarović 1,08 milijuna kuna (oko 143.000 eura), a Miroslavu Škori, koji je u prvom krugu osvojio 24,45 posto glasova, za troškove kampanje nadoknađeno je 827.000 kuna ili oko 109.000 eura.
K tomu, svi su predsjednički kandidati dužni u dva navrata dostaviti DIP-u izvješća o financiranju izborne promidžbe. Prvi puta sedam dana prije održavanja izbora i drugi puta 30 dana nakon održanih izbora.
“Puno lakše od anonimnog do prepoznatljivog kandidata”
Sva ta zakonom propisana pravila govore u prilog tomu da veće šanse na izborima imaju oni s jačim političkim strankama i izdašnjim donatorima iza sebe. No seoba izbornih kampanja u virtualni prostor ipak otvaraju veći prostor manjim i “siromašnijim” kandidatima.
“Digital je omogućio manjim kandidatima da ako imaju nešto sponzora i novca mogu napraviti kampanju jako dobre vidljivosti, što ranije nije bio slučaj. Prije se nije imalo ni s čime to napraviti. Sada je to prilika za kandidate poput Marije Selak Raspudić koje nemaju političku stranku iza sebe, nego moraju puno raditi na svojoj vidljivosti. Digital je to omogućio. Sada je puno lakše od malog nepoznatog kandidata postati, ‘ajmo to tako reći, prepoznatljivi finalist”, kazao je Macan., piše N1