Kada u utorak u ponoć završi zaprimanje kandidatura u Državnom izbornom povjerenstvu, a potom i provjera valjanih potpisa podrške tim kandidaturama, bit će poznat konačan broj kandidata na izborima za predsjednika Republike 29. prosinca.
U igri je četrnaestero pretendenata, ali to ne znači da će svi prikupiti zakonom propisanih 10 tisuća potpisa.
Zavirili smo u njihove programe kako bismo provjerili nude li i obećavaju nešto što nije u djelokrugu ovlasti funkcije za koju se natječu.
Ovlasti Predsjednika Republike
Ovlasti predsjednika Republike nisu velike otkako je Hrvatska ustavnim promjenama 2000. godine od polupredsjedničke postala parlamentarna republika, u kojoj su najveće izvršne ovlasti povjerene Vladi. No i Predsjednik Republike nije posve beznačajan dionik izvršne vlasti. On ima jedanest ovlasti:
- raspisuje izbore za Sabor i saziva prvo zasjedanje Sabora
- raspisuje referendum u skladu s Ustavom
- povjerava mandat (mandataru) za sastavljanje Vlade
- daje pomilovanja te dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom
- na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu
- prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih misija
- vrhovni je zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske
- imenuje i razrješuje vojne zapovjednike u skladu sa zakonom
- na temelju odluke Hrvatskog sabora, predsjednik RH objavljuje rat i zaključuje mir
- u skladu s Ustavom i zakonom, surađuje s Vladom RH u usmjeravanju rada sigurnosnih službi
- za vrijeme trajanja ratnog stanja može donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora
Kandidati oprezni, ne obećavaju nemoguće
Potencijalni kandidati koji su ozbiljno shvatili kampanju uočljivo su oprezni u svojim programima te porukama koje šalju biračima o tome što bi radili na dužnosti predsjednika Republike. Uočljivo je, naime, da većina njih kada dođu na skliski teren tema koje nisu u ingerenciji predsjednika, koriste izraze poput “zalagat ću se”, “poticat ću” ili “promicat ću”, a ne odrješita obećanja koja ne mogu ispuniti.
Primjerice, u programu Dragana Primorca, kandidata kojeg podržava HDZ, vidi se taj oprez kada ističe da će “zaustaviti podjele hrvatskoga naroda” ili “obnoviti međunarodni ugled Hrvatske”. Da su Primorac i oni iz HDZ-a s kojima je sastavljao program pazili da ne otkliznu izvan staze predsjedničkih ovlasti vidi se i u njegovu učestalom ponavljanju da će zagovarati (“borbu protiv korupcije”), poticati (“neovisnost medija, civilno društvo i snažne institucije”) i zalagati se (“za jačanje i modernizaciju hrvatske vojske”).
U okvirima predsjedničkih ovlasti
Slično nastupa i nezavisna saborska zastupnica i potencijalna kandidatkinja Marija Selak Raspudić koja u svome programu zagovara jačanje predsjedničkih ovlasti ističući da se zalaže (sic!) “za promjenu Ustava kojom bi se predsjedniku RH povjerilo pravo veta na zakone“. I ona se u svojim programskim smjernicama strogo drži područja iz djelokruga predsjedničkih ovlasti: predstavljanja države u svijetu, jamstva stabilnosti izvršne vlasti, sigurnosnih službi, oružanih snaga i ostalog.
Kandidatkinja Možemo Ivana Kekin u kampanji se predstavlja kao buduća “čuvarica ustavnih vrijednosti, socijalne države i javnog dobra”. I ona je u svome kratkom i općenitom programu pazila da ne zagazi u teme koje su izvan ovlasti onoga tko stoluje na Pantovčaku.
Kandidat Mosta Miro Bulj, koji u kampanji nastupa trojako – kao predsjednički kandidat, saborski zastupnik i gradonačelnik Sinja, u svome je programu teme koje izlaze iz okvira predsjedničkih ovlasti vješto upakirao u obećanje da će kao predsjednik inicirati pet referenduma “kojima će obraniti Hrvatsku” – za zaštitu državne granice, za ukidanje poreza na nekretnine, za zabranu javnog financiranja organizacija i medija koji blate Domovinski rat, za ograničenje mandata manjinskih zastupnika te za zabranu rodne ideologije.
Polagano se razvija politička kultura
To što je većina kandidata ovoga puta u utrci za predsjednika Republike opreznija u davanju obećanja, politički analitičar Davor Gjenero tumači polaganim razvojem političke kulture.
“Naravno da kandidati velikih stranaka, Primorac i Zoran Milanović, imaju nekakvu kontrolu. Kod Selak Raspudić se vidi da razumije fukcioniranje sustava i predsjedničke ovlasti. Kod Kekin mi se sviđa što se nudi kao zagovornica građana. To je potpuno u duhu ustavne uloge predsjednika Republike. Jedino kod Bulja ima populističkih izleta. On je autentičan u tome što zastupa i govori. On politički sustav ne razumije najbolje, ali to se od njega i ne očekuje. Predstavljajući se kao čovjek iz naroda, on se i obraća biračkom tijelu sklonom populističkim pokretima”, kazao je Gjenero.
“Nema trabunjanja, naučili su lekciju”
Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan ističe da su ozbiljni oni kandidati koji paze da im u programima piše ono što je realno kada su u pitanju ovlasti predsjednika.
“To je dobar iskorak jer onda nema trabunjanja. Očito su naučili lekciju da ne obećavaju nešto što nije u sklopu predsjedničkih ovlasti. Demokracija je takva da se iz svakog ciklusa u ciklus napreduje korak po korak. Ovo je očito podizanje standarda”, kaže.
Macan kaže kako se odmah vidi tko je ozbiljan kandidat, a tko nije.
“Ovi drugi svjesni su da nemaju velike šanse pa se obraćaju svome izvornom biračkom tijelu porukama koje su im već donijele kakve-takve rezultate. No, za neke od njih i jedan do dva posto glasova bit će dobar rezultat. Recimo, za kandidatkinju stranke DOMiNO i taj jedan do dva posto bio bi dobr rezultat jer oni učvršćuju poziciju spram Domovinskog pokreta”, smatra Macan.
Skliski teren predizbornih obećanja
A kandidatkinja stranke DOMiNO Branka Lozo u svome programu s 10 točaka većinom ima općenitih formulacija poput “suprotstavljanja svakom obliku korupcije” ili “zaštite i očuvanja javno dostupne zdravstvene skrbi”. No, na skliskom je terenu ovlasti kada najavljuje “onemogućavanje nezakonitih migracija te sprječavanje zamjene stanovništva” ili ” olakšice za mlade i obitelji i izdašne pronatalitetne mjere”, što su alati u rukama Vlade, a ne predsjednika Republike.
Potencijalni kandidat HSP-a Tomislav Jonjić ima program od čak 30 točaka koji se doima kao da je pisan za parlamentarne izbore jer zaziva šire reforme Ustava i političkog sustava. Među ostalim, zalaže se za “ograničeno jačanje položaja predsjednika Republike” te “uvođenje dvodomnoga Hrvatskog državnog sabora”, ali i ukidanje Ustavnog suda.
S druge strane, potencijalna kandidatkinja Karolina Vidović Krišto iz stranke Odlučnost i pravednost svoj je program sažela u dvije točke.
Jedna glasi: “Skrb o redovnom funkcioniranju svih tijela državne vlasti i dovođenje reda u iste”, a druga: “Utvrđivanje legalnosti imovine svih državno-političkih dužnosnika i pravosudnih dužnosnika s čime ćemo se riješiti velikog dijela korumpiranih moćnika”. Nejasno je kako bi s predsjedničkim ovlastima provela ovu drugu.
“Zaustavit ću prelete aviona koji bacaju otrove”
Spomenimo na kraju Dražena Keleminca, potencijalnog predsjedničkog kandidata Autonomne – Hrvatske stranke prava koji zasad nema nigdje istaknut svoj izborni program, ali redovito objavljuje videa u kojima najavljuje što bi kao predsjednik Republike učinio. U jednome je poručio da će “zaustaviti prelete nepoznatih aviona koji bacaju otrove i kemiklalije na nas”
Takve istupe Gjenero ne smatra relevantnima.
“To nije zamišljeno kao relevantna predsjendička kandidatura, nego kao avantura radi povećanja vidljivosti u političkoj areni.”, piše N1.