Müller-Lyer jedna je od najpoznatijih optičkih iluzija koja ilustrira kako se ljudska percepcija može prevariti.
Ova se iluzija sastoji od dvije linije iste duljine, koje su na krajevima označene strelicama koje pokazuju u različitim smjerovima. Jedna linija ima strelice usmjerene prema van, dok druga ima strelice usmjerene prema unutra. Iako su crte iste duljine, ljudi obično percipiraju crtu sa strelicama prema unutra dužom od crte sa strelicama prema van.
A koja je linija duža?
Pogledajte dobro.
Ova iluzija pokazuje kako naš mozak tumači geometrijske oblike na način koji može biti netočan, budući da mozak koristi prostorne znakove (kao što su strelice koje pokazuju dubinu) kako bi stvorio lažnu percepciju duljine.
Istraživači vida pretpostavili su da nam iluzija govori nešto osnovno o ljudskom vidu. Kada su prikazani ljudima s normalnim vidom, bili su uvjereni da će se linija sa strelicama prema unutra činiti dužom od linije sa strelicama prema van.
Ali onda, 1960-ih, pojavila se ideja da bi kulturno iskustvo moglo igrati ulogu. Sve do tog trenutka, kaže PopSci, kojeg citira Smithsonian, kako piše profesor marketinga i psihologije na Sveučilištu New York Adam Alter, “gotovo svi koji su vidjeli ovu iluziju bili su iz zapadnih, bogatih, demokratskih društava.”
Bušmani ne uočavaju razliku
Ti su ljudi liniju sa strelicama usmjerenim prema unutra doživjeli kao dužu liniju. Međutim, kada su počeli testirati iluziju u različitim kulturama i među različitim etničkim skupinama, otkrili su da ona nije univerzalna, prenosi City Magazine.
Testiranje Müller-Lyer iluzije među afričkim plemenima kao što su Bušmani u južnoj Africi, pleme Suku u sjevernoj Angoli i pleme Bete u Obali Bjelokosti pokazalo je da članovi tih zajednica nisu doživljavali iluziju na isti način.
Bušmani, na primjer, nisu uočili razliku između linija, smatrajući ih gotovo identičnima po duljini. Sličan rezultat dobili su pripadnici plemena Suku i Bete, koji su vidjeli liniju B (koja ima strelice usmjerene prema unutra) samo malo dužu od linije A (koja ima strelice usmjerene prema van).
Ovo otkriće izazvalo je veliku raspravu među znanstvenicima, jer se pokazalo da iluzija nije univerzalna, već je pod utjecajem kulturnih iskustava. Naime, ljudi koji žive u zapadnim društvima, gdje su okruženi geometrijskim oblicima, ravnim linijama i prostornim prikazima u arhitekturi, razvijaju specifičnu percepciju koja je sklonija biti prevarena ovom vrstom iluzije.
Nasuprot tome, pripadnici afričkih plemena, koji u svakodnevnom životu nisu bili izloženi takvim geometrijskim prikazima, nisu razvili iste percepcijske tendencije i stoga nisu bili podložni istoj vrsti optičke varke.
Ovisi o kulturnom iskustvu
Ta su istraživanja postavila pitanje je li Müller-Lyerova iluzija rezultat specifičnog kulturnog iskustva, koje oblikuje način na koji ljudi percipiraju prostor i geometriju, ili se temelji na nekom biološkom i univerzalnom obilježju ljudske percepcije. Daljnja istraživanja, uključujući testiranje s računalnim modelima, sugeriraju da se te razlike ne mogu u potpunosti objasniti samo kulturnim čimbenicima, već da postoji i duboka povezanost s načinom na koji ljudski vizualni sustav obrađuje informacije.
Dakle, dok ljudi iz W.E.I.R.D. društava (zapadnih, obrazovanih, industrijskih, bogatih, demokracija) imaju tendenciju padati na Müller-Lyerovu iluziju, ljudi iz drugih kultura, kao što su Bušmani i Suku plemena, često nisu podložni ovoj optičkoj iluziji, što pokazuje da je percepcija ove iluzije uvelike oblikovana kulturnim iskustvom., prenosi N1.