Razumljivo je zašto bi nam uskratili odgovor jedino ako bi saznanje javnosti o proceduralnoj samovolji predstavljalo dodatan politički teret EPPO-a u ovom predmetu
Dobili smo ‘odgovor’ EPPO-a na pitanja koja smo im poslali o njihovu kontroverznom upadu u akciju “Mikroskopi”, a ponukani gafom koji im se dogodio kad su u brzini podnosili rješenje o pokretanju istrage namjeravajući preuzeti istragu iako je šteta nastala isključivo za proračun RH. “Kao što smo i komunicirali 21. studenoga, mi smo naš predmet proslijedili USKOK-u. Daljnjih komentara nemamo. Hvala na razumijevanju”, odgovorio nam je EPPO., piše večernji list
Naravno da nemamo razumijevanja što su odbili odgovoriti. Očekivali smo da će europska institucija demonstrirati kako se treba odnositi prema javnosti i kad pitanja nisu po volji pa i ako su neugodna. Posebice imajući na umu da su hrvatski mediji izrazito osjetljivi na lex AP koji doživljavaju kao oblik institucionalne cenzure čime im se uskraćuje informacije iz izvida i istraga. S tim da EPPO nismo tražili poruke iz mobitela ili druge dokaze nego samo da nam odgovore na proceduralna pitanja koja nisu od značaja za nastavak istrage već samo za razrješenje pitanja za koja je laička i stručna javnost pa i sam EPPO pokazao veliki interes. Štoviše, zbog toga je Glavna europska tužiteljica Laura Kövesi Hrvatsku čak i denuncirala Europskoj komisiji.
Čudi nas takav odnos EPPO-a jer su bili vrlo rječiti u ovom predmetu dok su se za njega otimali. Prvo su objavili neuobičajeno opširno priopćenje o “Mikroskopima” kako bi se na temelju pravno irelevantnih okolnosti kao što su tko je prije i više istražio, pridobili podršku medija i javnosti. Pri tome je prešućivano kao nebitno što o nadležnosti i obavještavanju nacionalnih tijela propisuje Uredba o EPPO-u. Potom je i delegirani europski tužitelj Tomislav Kamber izašao pred novinare kako bi tobože nevino izrazio čuđenje i dodatno otežao percepciju USKOK-a ističući kako je važno upravo to što je EPPO-ov predmet neusporedivo veći. Iako zna da to čiji je veći uopće nije okolnost o kojoj ovisi je li nadležno europsko ili hrvatsko tijelo. Pred novinarima, a ni u priopćenju Kamber i EPPO nisu kao argument isticali “kaznenopravni biser” kako su upravo oni dodijelili okrivljeniku Nikoli Petraču branitelja po službenoj dužnosti, a ne sud. Istodobno su vjerojatno likovali dok je prof. dr. sc. Zlata Đurđević objavila svoj osvrt u kojem je tumačila da je Glavni državni odvjetnik RH rješavajući sukob nadležnosti, ni manje ni više nego preuzeo ulogu branitelja okrivljenika.
Stoga nas je zanimalo je li riječ samo o gafu delegiranog europskog tužitelja Kambera ili sistemskoj pogreški u koju je bilo uključeno i nadležno stalno vijeće sačinjeno od troje stranih tužitelja. Stalno vijeće vrhovni je zapovjednik u istragama, ono prati i usmjerava istrage i kazneni progon koji provode delegirani europski tužitelji. “Sve ključne odluke u kaznenom postupku koji vodi Europsko javno tužiteljstvo donosi najviše operativno tijelo, a to su stalna vijeća…”, nedavno je pisala prof. Đurđević u Jutarnjem listu i naglasila da je stalno vijeće EPPO-ov predmet uputilo USKOK-u nakon Turudićeve odluke o nadležnosti. Zato smo pitali EPPO i kada je i o čemu stalno vijeće obaviješteno iz Zagreba u konkretnom predmetu, je li to bilo na početku predistražnih radnji još u srpnju, ili kad se pojavila prva dvojba oko nadležnosti ili je uoči ili nakon podnošenja rješenja o pokretanju istrage, te je li stalno vijeće donijelo neku konkretnu procesnu odluku?
Prema Uredbi, delegirani europski tužitelj putem sustava vođenja predmeta izvješćuje nadležnog europskog tužitelja (Tamara Laptoš) i stalno vijeće o svim važnim događajima u predmetu, u skladu s pravilima utvrđenima u unutarnjem poslovniku EPPO-a.
Zato nas je zanimalo i je li doneseno rješenje o primjeni članka 41. Unutarnjeg poslovnika EPPO-a u vezi s neobavještavanjem DORH-a radi integriteta istrage, te što je eventualno navedeno kao razlog te odluke? Naime, delegirani europski tužitelj koji vodi predmet, a to je bio Kamber, ako je smatrao da je za očuvanje integriteta predmeta potrebno privremeno odgoditi obvezu obavješćivanja nadležnih tijela iz članka 25. stavka 5., članka 26. stavka 2. i članka 26. stavka 7. Uredbe, on bez odgode o tome obavještava stalno vijeće nadležno za praćenje. Ako je stalno vijeće zaprimilo Kamberovu obavijest o tome, ono se očito toj odluci nije protivilo. Teško je zamisliti ako je ta interna procedura poštovana zašto bi nam EPPO uskratio odgovor o tome!? Koji bi to važni razlozi bili da nam ne odgovore, primjerice kako su još u srpnju obaviješteni što delegirani europski tužitelj radi te o svim ključnim koracima do podnošenja rješenja o pokretanju istrage pa da se i stalno vijeće suglasilo s time da se o tome ne izvještava nacionalno tužiteljstvo radi očuvanja integriteta istrage. Što bi se to tako strašno dogodilo da hrvatska javnost sazna da se unutar EPPO-a provodila barem propisana interna procedura kad već nisu postupali u skladu s lojalnom suradnjom propisanom Uredbom o EPPO-u, to više što se radilo o predmetu iz nadležnosti USKOK-a.
Naravno, sasvim druga je stvar ako ni ta interna procedura nije poštovana. U tom slučaju imamo razumijevanja što nam je EPPO uskratio odgovor jer bi saznanje javnosti o proceduranoj samovolji predstavljalo dodatan politički teret EPPO-a u ovom predmetu. Prof. Đurđević je u svom stručnom mišljenju obrazlagala kako je temeljem Uredbe EPPO imao mogućnost preko našeg suda preispitivati odluku GDO-a Turudića o dodjeli nadležnosti USKOK-u na Sudu EU. I to što nisu niti pokušali izboriti se za “svoj predmet”, a toliko su bili uvjereni da je Kamber decidirano novinarima govorio da, što se EPPO-a tiče, sukoba nadležnosti nema, sugerira kako se od tog pravnog scenarija odustalo možda i kako bi se sakrila još neka proceduralna cirkusarija koja bi dodatno rasvijetlila političku pozadinu pokušaja otimanja predmeta.
Eto lijepog primjera kako se čak i takve informacije koje javnost i te kako ima pravo znati mogu uskratiti, odnosno kako je institucionalna cenzura moguća i bez lex AP-a, a da apsurd bude veći, čak ni lex AP ne sprečava odgovore na proceduralna pitanja koja smo postavili EPPO-u. EPPO smo tražili i da komentira oštru reakciju Glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića koji je na naš upit o tome što je EPPO, a ne sud odredio branitelja okrivljeniku, kratko uzvratio: “Ni Jakov Blažević nije određivao branitelja okrivljeniku”, aludirajući na glavnog hrvatskog tužitelja nakon Drugog svjetskog rata u bivšem režimu kad se nije poštovalo prava okrivljenika.