Popularni 81-godišnji Džo Maračić Maki rasprodao je koncert koji će 2. prosinca održati u velikoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski
Kako sam? Sjajno! Osjećam se poput mladića i jedva čekam nastupiti u Zagrebu, gradu u kojem sam zadnji put na pozornici pjevao prije skoro pola stoljeća. Bilo je to ili 1977. ili 1978. godine, ne sjećam se točno sada – kaže 81-godišnji Džo Maračić Maki koji je bez ikakvog problema i velike reklame, gotovo usmenom predajom, tjednima unaprijed rasprodao koncert koji će 2. prosinca održati u velikoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.
Popularni hrvatski glazbenik s američkom adresom sedamdesetih je i osamdesetih godina pjesmama kao što su “Da l’ se sjetiš nekad mene”, “Doviđenja”, “Srce ti je kamen”, “Srce moje i tvoje u ljubavi stoje” ili “Halo, srce” osvajao top-ljestvice i glazbene festivale. U pola stoljeća dugačkoj karijeri objavio je dvadeset albuma i nekoliko kompilacija te prodao više od milijun nosača zvuka. Je li se unatoč tome bojao hoće li uspjeti napuniti Lisinski?
– Neki mali strah je postojao, s obzirom na to da koncert pada u ponedjeljak. To po meni nije dan kada ljudi izlaze i odlaze na koncerte, ali moji prijatelji, organizatori koncerta s Radija Kaj, odmah su mi rekli da se ne brinem i pokazalo se da su bili u pravu – kaže Maki, koji se ne može sjetiti kada ga je netko posljednji put zazvao njegovim pravim imenom, koje glasi Josip. Džo odnosno Joe, kako ga svi zovu već 69 godina, desetljećima živi na relaciji Edgewater na Floridi – New York, a mi smo ga pronašli u Zagorju, u društvu njegova dobrog prijatelja Borisa Pavlekovića, koji je na Facebooku, naravno, i član grupe obožavatelja Džoa Maračića Makija, odnosno Maca Millera, koja broji dvije i pol tisuće ljudi. Svi oni s velikim veseljem promptno dijele informacije o Makijevim aktivnostima, koncertima i pjesmama, kako novima tako i onim starima., piše jutarnji
– Da, Mick i ja smo vršnjaci, a osim toga na sceni plijenimo jednakom energijom i strašću prema glazbi. Iskreno, mislim da se ni on ni ja ne osjećamo kao da smo prešli osamdesetu – govori glazbenik koji je po dolasku u Ameriku osim harmonike naučio svirati i gitaru. Kao tinejdžer, s grupom Dalmatinski biseri nakon toga je počeo pratiti Terezu Kesoviju, Mišu Kovača, Ivicu Šerfezija i ostale popularne pjevače na njihovim nastupima po Americi.
– U to vrijeme još nisam znao da će mi muzika biti i posao, a ne samo hobi. Svirao sam vikendima, preko tjedna sam tada radio u banci, a sve se promijenilo kada sam na jednoj turneji po Americi i Kanadi pratio grupu Pro Arte. Na tim svirkama sprijateljio sam se s Đorđem Novkovićem, koji me počeo nagovarati da dođem doma i tu pokušam napraviti glazbenu karijeru – priča Maki koji u suradnji s Novkovićem sredinom sedamdesetih snima svoj prvi singl “Draga, vrati se”. Tijekom karijere je, osim s Novkovićem, Maki radio i s Kemalom Montenom, Mariom Mihaljevićem, Aleksandrom Koraćem… To su godine kada je bilo “in” nastupati na festivalima, pa Maki sedamdesetih na Splitskom festivalu pjeva “Ča je mati pisala” i “Moja obala”, na Zagrebačkom festivalu nastupa s “Halo, srce” i “Sve na tvome licu piše”, na Melodijama Istre i Kvarnera devedesetih promovira pjesme “Malica za pet”, “Tu je jubav moja”…
Osim po Hrvatskoj, Maki nastupa i u Americi, gdje često pjeva po klubovima i svadbama.