i zbog diskriminacije žena s maloljetnom djecom i žena žrtava nasilja s maloljetnom djecom koje su izgubile posao ili im je spriječeno zapošljavanje u struci u predškolskim ustanovama u Hrvatskoj temeljem čl.25. st.10 Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju i Obiteljskog zakona čl 134.
Pet zahtjeva
Od institucija države zahtijevamo:
1. Da sukladno čl. 36 Zakona o sustavu državne uprave odmah objavite obvezujući Naputak o primjeni odredbe čl. 25. st. 10. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju kojim se jasno obrazlaže i propisuje zabrana primjene ovog stavka na žene s maloljetnom djecom i žene žrtve nasilja s maloljetnom djecom jer se njegovom primjenom neizravno diskriminiraju žene i njihovo pravo na rad i dopunski rad kao i pravo na privatni i obiteljski život.
Pravo na rad i pravo na privatni i obiteljski život ne može se uskraćivati ženama niti ženama žrtvama nasilja koje nemaju poteškoća u roditeljskim kapacitetima samo zato što je značajan dio njih u sustavu (oko 25% u 2015.,a procjenjujmo danas i značajnije veći udio) isključivo radi postupaka vezanih uz razvod i dogovor o djeci nakon razvoda, te činjenice da imaju maloljetnu djecu. Temeljem Obiteljskog zakona iz 2015., na te se žene sustavno primjenjuju mjere zaštite prava i dobrobiti djeteta i represivne mjere zaštite prava i dobrobiti djeteta te ih se na jednak način tretira kao i one korisnike sustava socijalne skrbi za koje je nužna i poželjna državna intervencija u privatni i obiteljski život zbog ugroze djetetovog života, grubog zanemarivanja djeteta ili nasilja nad djetetom od strane počinitelja nasilja. Pri tom se dodatno ženama žrtvama nasilja u Hrvatskoj jednako i neselektivno nameću mjere zaštite dobrobiti djeteta kao i počinitelju teških kaznenih djela nasilja u obitelji ili prekršaja.
“Grubo kršenje prava žena”
Grubim kršenjem prava žena smatramo i činjenicu da žene koje su dobile ove mjere, ne mogu ni nakon više godina, pa niti nakon što dijete stekne punoljetnost, dobiti “potvrdu” za potrebe zapošljavanja u predškolskoj ustanovi od Zavoda za socijalni rad tako da mjere ostaju “trajnog karaktera”, a žene “trajno kažnjene” iako Obiteljski zakon propisuje da mjere moraju biti razmjerne, redovno revidirane, privremene naravi te predstavljati najblažu intervenciju u obiteljski život.
Tijela javne vlasti dužna su donositi zakone i odluke kojima se ne ograničavaju prava pojedinca, a kada se ona ograničavaju, to se smije činiti isključivo temeljem pravilne primjene procjene učinka propisa i odluka na ljudska prava pojedinaca, primjenjujući posebno pažljivo kriterij razmjernosti u procjeni, uz obrazloženje opravdanosti ograničenja tih prava.
Naputak Ministarstva znanosti i obrazovanja u prijelaznom razdoblju, do ukidanja odredbe, treba propisati da se stavak čl. 25 st. 10. ne primjenjuje u slučajevima:
– u kojima su istovremeno izrečene zaštitne mjere i mjere opreza ili zabrane kontakta i prilaska žrtvi nasilja od strane počinitelja nasilja odlukom suda ili na prijedlog državnog odvjetnika i Zavoda za socijalni rad;
– u kojima su izrečene mjere iz nadležnosti Zavoda za socijalni rad upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu, stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu i intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu, u situacijama ostvarivanja osobnih kontakta djeteta s drugim roditeljem (s nadzorom ili bez nadzora) u tijeku razvoda ili u postupcima nakon razvoda i odluka koje se tiču ostvarivanja kontakta djeteta s drugim roditeljem i/ili počiniteljem nasilja protiv kojeg se vodi postupak pred sudom ili koji ima pravomoćnu presudu ili kada postoji povijest nasilja.
2. Istovremeno, zahtijevamo pokretanje procesa izmjene Zakona o predškolskom odgoju s ciljem brisanja čl. 25. st. 10. jer ga ne poznaje niti jedna zemlja u bližem okruženju, a predložen je bez obrazloženja, nejasne je zakonodavne namjere a uveden je bez pravilne ex ante, a potom u primjeni i bez ex post procjene učinka propisa:
– na ustavna prava na rad i ograničenje slobode i prava na izbor zanimanja žena koje nisu počinile kaznena ni prekršajna djela nasilja ili grubog zanemarivanja djeteta
– na društveni i ekonomski položaj žena i žena žrtava nasilja s maloljetnom djecom koje značajnom većinom rade upravo u toj djelatnosti;
– s obzirom na čl. 134. mjere za zaštitu dobrobiti djece Obiteljskog zakona i njegovu usklađenost s čl. 134. Ustava RH prema kojem su međunarodni ugovori iznad nacionalnih zakona.
Borba protiv nasilja
Prema Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji čl. 18, države se moraju suzdržati od sekundarne viktimizacije žena žrtava nasilja i zalagati se za njihovo ekonomsko osnaživanje. Konvencija nadalje nalaže da se u svim postupcima i odlukama o skrbništvu i pravu na viđanje djece vodi računa o usklađenosti s člancima 26. 31. i 45 Konvencije koji do sada nisu implementirani u Obiteljski zakon na koji se poziva Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju. U preporuci nadzornog mehanizma GREVIO broj 197., nakon izvješća polazišne evaluacije iz rujna 2023., vezane uz čl. 31., Republika Hrvatska dobila je zbog brojnih propusta niz preporuka pod stupnjem žurnosti od kojih niti jedna nije do danas implementirana!
Prema Konvenciji UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) države su obavezne spriječiti diskriminaciju žena, a obavezne su i provoditi korektivne mjere koje donose u korist žena koje se neće smatrati diskriminirajućim u odnosu na muškarce. UN CEDAW je u 2015. upozorio RH da koristi “koncept otuđenja” koji u nepovoljan položaj stavlja majke koje zbog toga mogu izgubiti skrbništvo nad djecom. U više zemalja UN CEDAW aktualno traži eksplicitno brisanje ili ukidanje primjene “otuđenja” i „pravnih manevara“ koji proizlaze iz tog koncepta u skladu s člancima 1, 2, 5 i 16 Konvencije, te Općom preporukom 35.
Prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta, a u kojoj je središnje pravo, pravo djeteta na izražavanje mišljenja i sudjelovanje u postupcima u slučajevima izricanja mjera zaštite prava i dobrobiti djeteta, kontinuirano uočavamo nedosljedan i manjkav pristup u primjeni tog prava djece u postupcima zavoda.
3. Od Ministarstva socijalne politike i Uprave za inspekcijski nadzor zahtijevamo da se temeljito i sistemskim pristupom istraže svi slučajevi izricanja mjera zaštite dobrobiti djeteta ženama i ženama žrtvama nasilja koje su donesene na temelju procjene tzv. Liste za procjenu razvojnih rizika/Liste za procjenu manipulacije. Iako je Vlada RH u rujnu 2023. donijela odluku o odbacivanju pseudoznanstvenog koncepta otuđenja od roditelja u postupcima odluka o skrbništvu, na temelju kojeg je ta Lista procjene razvojnih rizika i nastala, ona je i dalje sastavni dio provedbenog propisa Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta, a prema našim prosudbama, primjena te Liste negativno utječe na procjenu sigurnosti i rizika za dijete u slučajevima nasilja nad intimnim partnerom, grubog zanemarivanja prava djeteta, nasilja nad djetetom i realne ugroze života djeteta ili majke, i u konačnici pravilnog odabira onog roditelja prema kojem se mjere izriču.
Zahtijevamo stoga da se pokrene priprema stručne podloge za cjelovitim izmjenama Pravilnika o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta iz 2015, jer je izmjenama iz 2022,, taj Pravilnik ostao de facto identičan. Pravilnikom je potrebno urediti više pitanja, uključujući objašnjenje da se nadzor i druge mjere ne izriču automatizmom prema oba roditelja jer to ne propisuje Obiteljski zakon, kao i precizno propisati na transparentan način program i sadržaj izobrazbe voditelja mjera te standarde rada, postupak uključivanja djeteta, a Pravilnik se mora u cijelosti uskladiti s preporukom 197. nadzornog mehanizma GREVIO.
4. Od oba ministarstva i Vlade RH tražimo i uputu o ostvarivanju prava na naknadu štete ženama i ženama žrtvama nasilja zbog nemogućnosti rada u ustanovama predškolskog obrazovanja ili zbog gubitka radnog mjesta a zbog izricanja mjera zaštite dobrobiti djeteta od strane zavoda za socijalni rad. Pravo na naknadu štete se mora primjenjivati retroaktivno s obzirom na činjenicu da su žene koje su izgubile posao ili ga nisu mogle dobiti stavljene u neravnopravan i dodatno otežavajući materijalni položaj. Pravo na naknadu tete trebaju imati sve žene ukoliko je protiv njih odbačena prekršajna ili kaznena prijava ili tužba kao neosnovana a zbog čega su izgubile posao.
“Kranje neprihvatljivo…”
Još jednom ističemo da krajnje neprihvatljivim smatramo kontinuirane negativne učinke Obiteljskog zakona na žene i žene žrtve nasilja i njihovu djeca u postupcima razvoda jer ih se sumnjiči i optužuje da su manipulativne te ih se i nadalje izjednačava s počiniteljima nasilja posezanjem za represivnim mjerama obiteljskopravne zaštite.
5. Od Vlade RH tražimo da pokrene proceduru neovisnog stručnog vrednovanja učinka Obiteljskog zakona prema čl. 20 st.1. i 3. Zakona o instrumentima politike boljih propisa, kako bi se utvrdile posljedice primjene po ljudska prava žena i žena žrtava nasilja, kao i usklađenosti onih dijelova Obiteljskog zakona koji uređuju mjere obiteljsko pravne zaštite, i druge odredbe koje su naišle na niz prigovora relevantnih stručnih institucija i organizacija, na koje Ustavni sud nije odgovorio, i vrednovanje usklađenosti tih dijelova zakona s relevantnim međunarodnim ugovorima prema čl. 134 Ustava RH.
Završno, napominjemo kako ćemo uputiti Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 25. st. 10. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te žurno obavijestiti relevantne međunarodne nadzorne mehanizme Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe za zaštitu žena od diskriminacije i nasilja o ovim strukturnim i kontinuiranim propustima koji se uporno ne otklanjaju”, stoji u zahtjevu organizacija koji potpisuju: Inicijativa Spasime, Zaklada Solidarna, SIDRO – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću, Autonomna ženska kuća Zagreb i SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava., piše N1