DANIEL Hamermesh proveo je karijeru radeći u “pulkronomiji” – skrivenoj i kontroverznoj “ekonomiji ljepote”.
Kako bi otkrio što se događa Velšanima, Hamermesh sa Sveučilišta Texas u Austinu analizirao je neobičan i koristan skup podataka o učincima odrastanja i starenja. Jednog dana 1965. godine britanski učitelji dobili su anketu Nacionalne studije o razvoju djeteta. Od njih se tražilo da vrednuju izgled pojedinih učenika, piše The Times.
Učitelji su imali nekoliko opcija: privlačan, neprivlačan, normalan ili abnormalno istaknut. Nisu dobili objektivan standard ljepote. Nitko nije mislio da je to potrebno. Njihove su procjene godinama skupljale prašinu, a učenici su odrastali i starili.
Hamermesh je znao što može očekivati kada je pogledao njihove životne putanje. Svi smo mi kapetani svoje sudbine, ali plovimo po vjetru koji nam je zadan. U prošlih 50 godina konvergentni podaci iz cijelog svijeta formirali su sliku o tome što znači lijepo izgledati i što znači krenuti životom kroz olujne vjetrove neprivlačnosti.
Atraktivni ljudi zarađuju više. Jedna je računica pokazala da u dobi od 40 godina zgodni muškarci imaju bolje plaće, kao da imaju pet godina više radnog staža. Privlačni političari lakše će do pobjede na izborima. Istraživanje u Njemačkoj pokazalo je da razlike u privlačnosti između kandidata čine tri posto glasova.
Dobar izgled pomaže bez obzira na profesiju. Atraktivni ubojice rjeđe će biti osuđeni na smrt, pokazalo je jedno američko istraživanje. S druge strane, manje je vjerojatno da će neprivlačni odvjetnici postati parničari. Ako odvjetnička tvrtka mora nagovoriti 12 ljudi da ne osude njenog ružnog klijenta, pokazat će svoje najbolje lice poroti.
Prijateljstva, brak, samopoštovanje – sve su to područja života koja su povezana s izgledom. Svugdje je razlika mala, ali evidentna. “Ako niste privlačni, to je nedostatak u gotovo svakoj aktivnosti koje se prihvatite”, kaže Hamermesh. Njegovo najnovije istraživanje pokazuje da se to čak proteže i na dugovječnost. Najmanje privlačni ljudi, pokazuje uzorak iz Wisconsina, žive oko godinu do dvije manje.
Privlačniji ljudi imaju veću vjerojatnost da postanu uspješni
Spomenuta britanska djeca rođena 1958. bila su dio studije koja ih je pratila kroz život. Hamermesh je znao gotovo sve o njima. Svrha njegove studije bila je iskoristiti te podatke za istraživanje sreće. Ona je, kako je i očekivao, veća kod djeca koja su na početku života ocijenjena kao privlačna. Ali također je shvatio da ima informacije o tome gdje su rođeni i gdje su završili.
Ljepša djeca imala su veću vjerojatnost da će postati ekonomski uspješna i stoga je vjerojatnije da će živjeti u ekonomski prosperitetnijim mjestima. “Jugoistočna Engleska privlači one koji dobro izgledaju, a odbija one koji loše izgledaju”, kaže Hamermash.
Slično longitudinalno istraživanje u Wisconsinu pokazalo je da se vjerojatnost selidbe iz ove savezne države povećavala što je student bio zgodniji.
Hamermesh ponekad smatra da ono što ima za reći nije baš dobrodošlo: “Ljudi to smatraju uvredljivim. Kažu da ne bismo trebali raditi na tome. To je kao da pričate o prihodima ili svom seksualnom životu. No, o tome razmišljamo cijelo vrijeme. Stalno to radimo dok hodamo ulicom.”
Većina nas ne primjećuje izgled, baš kao što riba ne primjećuje vodu. Za mnoge od nas, sam koncept je smiješan. Ali neki ljudi to primjećuju – ljudi za koje je ta voda otrovna. Na Redditu postoji forum nazvan jednostavno “Ružni”. To je mjesto za ljude koji su maltretirani i odbačeni zbog svog izgleda.
Jedna nedavna objava naslovljena je “Sramota postojanja iz dana u dan”, dok u drugoj piše “Vidjeti sebe na fotografijama uništi mi dan”. Treća jednostavno kaže: “Ljudi se prema meni ponašaju kao da uopće nisam čovjek”. Jedan korisnik se žali da lijepi ljudi griješe na poslu i da im se to oprašta, a ružnima ne. Mnogo govori o tome kako su izbjegavali kontakt ili nosili covid maske u javnosti.
Često je teško reći koliko je iskustvo stvarno, a koliko se odnosi na njihovu vlastitu samosvijest. Ali tuga je neosporna. “Volio bih se naći u društvenim situacijama u kojima ljudi ne bulje u mene, ne pokazuju prstom na mene i ne smiju mi se”, piše jedan korisnik te dodaje: “Mislim da je privlačnost jedini način da ljudi prihvate nečiju osobnost.”
Neprivlačne ljude ništa ne živcira više od rečenice: “Ljepota je u oku promatrača.”
“Ružno je svuda ružno! To je sranje koje nam svi govore, ali u koje NITKO zapravo ne vjeruje”, kaže jedan korisnik Reddita.
Što kad neprivlačno postane privlačno
Doktorica Denise Martz, psihologinja na Sveučilištu Appalachian State u Sjevernoj Karolini, radi s pretilim ljudima i posebno ju zanima kako se društvo odnosi prema njima. Postoji očita analogija s izgledom općenito, ali postoji i razlika. Ponekad ljudi s prekomjernom težinom prestanu biti debeli. Tada možete vidjeti razliku i uvidjeti da način na koji ste sumnjali da se svijet odnosi prema vama nije vaša zabluda.
“Imala sam iskustva s ljudima koji su značajno izgubili na težini. Kažu kako su iznenađeni da ih ljudi sada primjećuju i žele čuti njihovo mišljenje, a prije su se užasno ponašali prema njima”, kaže Martz.
Ljepota je, naravno, u oku promatrača. Samo što se kroz vrijeme i diljem svijeta oči promatrača prilično slažu oko toga što je ljepota. Godine 2009. pjevačica Susan Boyle bila je na audiciji za Britain’s Got Talent. Na pozornicu izlazi pomalo zapuštena žena. Trebala je biti jedna od beznadno obmanutih natjecateljica, dobra za podsmijeh.
Ali producenti su namjerno potkopali naša očekivanja. Boyle je otvorila usta i zapjevala poput anđela. Boyle je kasnije rekla: “Moderno društvo prebrzo prosuđuje ljude prema njihovom izgledu.” Nadala se da smo naučili lekciju.
Godinu dana ranije pojavila se vrlo slična priča. Na svečanosti otvaranja Olimpijskih igara u Pekingu mlada djevojka pjevala je prekrasnu tradicionalnu glazbu. Poslije smo saznali da je samo otvarala usta. Prava pjevačica, djevojka sličnih godina, nije bila dovoljno lijepa i nije se smjela pojaviti. “Kombinirali smo savršen glas i savršenu izvedbu. Publika će shvatiti da je to u nacionalnom interesu”, rekao je glazbeni producent.
Bili smo zaprepašteni pričom o toj djevojci, kao što smo bili oduševljeni pričom o Boyle. Ona nije uspjela zato što je bila najbolja pjevačica na svijetu. Bila je dobra, ali ne i najbolja. Uspjela je zato što je bila neočekivano neatraktivna. Čestitali smo sami sebi što knjigu nismo sudili po naslovnici, iako je privlačnost bila upravo u neusklađenosti s očekivanim. Ipak se nismo toliko razlikovali od Kineza., prenosi index.hr