“Osim što stabla izvlače vodu iz tla mogu, kao u ovom slučaju, biti teret koji vrši pritisak na tlo. To su bila ogromna stabla visine 35 do 40 metara koja čak i nisu autohtona na našem području. Vjerojatno su iz vremena Tita. On ih je dobivao na poklon i svašta se tamo sadilo”
Prve pukotine u tlu pored kompleksa Ureda predsjednika na zagrebačkom Pantovčaku pojavile su se u ožujku, a u međuvremenu se aktiviralo klizište površine 65 tisuća četvornih metara.
Na Pantovčaku, nedaleko rezidencije predsjednika Republike, sada je veliko gradilište na kojemu se sanira golemo klizište. Tijek radova detaljno je za N1 opisao Goran Mazija, voditelj gradskog Odjela za geotehnički katastar.
“Sanacija je u tijeku i projekti su gotovi. Kod sanacije ovakvog klizišta ne može se najprije napraviti projekt, nego istražni radovi s ciljem utvrđivanja dubine klizne plohe. Kako se klizište vremenom širilo i napredovalo, tako se i obuhvat projektne dokumentacije mijenjao”, kaže.
Tisuće kubika za pristupne puteve
Otežavajuća okolnost je iznimno visoka strmina klizišta, čak 70 posto, kojoj nije bilo moguće odmah prići strojevima pa je najprije trebalo napraviti pripremne puteve dužine 680 metara i širine od 12 do 18 metara.
“Da bi se napravili ti putevi trebalo je omogućiti pristup teških strojeva toj poziciji i srušti stabla na otprilike tri hektara površine. Ta stabla bi se ionako osušila jer su sva bila nagnuta uslijed pomaka tla. Tek nakon što su napravljeni pristupni putevi, bilo je moguće sa strojevima i opremom doći na gradilište. Nije to bilo jednostavno, trebalo je dovesti tisuće i tisuće kubika kamenog materijala”, objašnjava Mazija.
Uz to je iznio još niz tehničkih detalja: dubina klizne plohe je na 27 metara, voda se javlja na osam do devet metara dubine, a tlo je iznimne kvalitete i tlačne čvrstoće (“Na takvom tlu želite raditi kuću”, kaže.) ali ima vrlo nepovoljnu geotektoniku i rasjedni sustav koji se pomakao.
“To je klizište prvi puta sanirano 1964.”
Aktiviranju klizišta na Pantovčaku, dodaje, pogodovale su podzemne vode kojima je tamošnje tlo premreženo.
“Ovo nije klizište koje se pojavilo 2015. godine, kako su o prenijeli neki mediji. Ovo je staro klizište koje je sanirano 1964. godine, ali ne tako da bi se na njemu postavljali armirano-betonski piloti za koje u ono vrijeme nije bilo potrebe”, ističe.
Mazija napominje da niti jedan objekt na tom dijelu nije bio ugrožen samim time što od štićenog prostora Ureda predsjednika do skretanja za Zelengaj objekata niti nema. No, pomaci su utjecali na stabilnost prometnice koja onuda vodi i infrastrukture ugrađene uz nju. Strojevi i oprema za sanaciju nisu mogli biti dopremljeni od strane Britanskog trga pa je to učinjeno s Tuškanca. Pritom je, kaže Mazija, devastiran dio prometnice Pantovčak koja će se nakon obavljenih radova morati sanirati.
Sanacija gotova da kraja godine, bit će “zauvijek”
Sanacijom će biti smanjeni pritisci na klizno tijelo, a klizište će dobiti normalniji, blaži nagib. Prostor na kojemu su posječena stabla bit će pošumljen novim stablima.
“Osim što stabla izvlače vodu iz tla mogu, kao u ovom slučaju, biti teret koji vrši pritisak na tlo. To su bila ogromna stabla visine 35 do 40 metara koja čak i nisu autohtona na našem području. Vjerojatno su iz vremena Tita. On ih je dobivao na poklon i svašta se tamo sadilo”, dodao je Mazija.
Sanacija klizišta bit će gotova do konca godine, a prometnica na Pantovčaku trebala bi biti puštena u promet na proljeće iduće godine jer uz nju treba postaviti posve novu infrastrukturu.
“Zahvat koji se radi je zauvijek i ne treba više očekivati da će ondje biti pomaka”, kaže.
Klizište u Podsusedu najveće je u Europi
Mazija kaže da u Zagrebu postoji čak 1.170 klizišta, a ovo na Pantovčaku nije najveće. Štoviše, dvadesetak puta je manje od najvećeg u gradu.
“Najveće klizište je Kostanjek u Podsusedu, površine 150 hektara ili jedan i pol četvorni kilometar. To je najveće klizište u Europi. Tamo klizna ploha nije na 27 metara kao na Pantovčaku, nego na 90 metara i tamo je u pomaku 35 milijuna kubičnih metara materijala. No ti su pomaci puno sporiji”, objašnjava.
Na početku smo kišne sezone kada se povećava rizik od aktiviranja novih klizišta.
“Neriješena odvodnja oborinskih voda i zahvati u prostoru koje izvode ljudi utječu na stabilnost tla. Pogotovo kada se radovi izvode suprotno propisima i pravilima struke”, naglašava.
“Medvednica se godišnje digne za 2 cm. Je li to okidač?”
Također, Mazija kaže kako je u Zagrebu izražen ritam pojave klizišta svake četiri godine.
“Godine 2010. bilo ih je jako puno. Godine 2014. otvorila su se 243 klizišta. Nakon toga bilo ih je 2018. pa 2022. godine. Sve to ide nekakvim četverogodišnjim ritmom. Geodinamičkim projektom koji je trajao 17 godina dokazano je da se Medvednica svake godine podigne za oko dva centimetra. Očito da je taj pomak, koji bude osam centimetara u četiri godine, nekakav okidač pomaka na nestabilnim tlima”, kazao je, piše n1.