Predsjednik Srbije tvrdi da su ‘kupili sve, od destilirane vode do odijela za pilote‘

U petak je u Srbiji na vojnom aerodromu u Batajnici održana vojna vježba “Zastava 2024” i prikaz vojne tehnike kojom raspolaže Vojska Srbije. Na tom događaju bio je, naravno, i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je pritom iznio nekoliko novih informacija vezanih uz srpsku nabavku francuskih borbenih aviona Dassault Rafale. Pritom je imao potrebu osvrnuti se i na oružje za Rafale koje (ne) nabavlja i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, a koje je prvih šest Rafalea primilo u proljeće ove godine., piše jutarnji

Na pitanje novinara portala Tango Six koju verziju Rafalea Srbija kupuje i pregovara li se pritom s kompanijom MBDA o nabavci naoružanja za njih, Vučić je odgovorio sljedeće:

– Bez veze mi je da komentiram ljubomoru iz okruženja, ali vama ću dogovoriti precizno. Dakle, naravno da vodimo razgovore i sad tu je bilo tko može dobiti Meteor. Grci mogu dobiti Meteor raketu kao što znate, a mi i Hrvati možemo dobiti Mica rakete. Koje, kao što znate idu do 300 kilometara, ako se ne varam, rekao je Vučić pa tražio od Miloradovića (vjerojatno Nenad Miloradović, pomoćnik ministra obrane, op.a.) da mu potvrdi tu informaciju na što je odgovorio samo “jeste”.

Vučić je potom nastavio:

– Radimo na tome, nastavljamo razgovore, svu opremu smo već kupili, do najsitnijih detalja. Od destilirane vode do odijela za pilote.

Konačno, predsjednik Srbije istaknuo je da Srbija kupuje verziju Rafalea F4.1.

– To je najnovija verzija, primljena je tek prije mjesec dana u francusku vojsku. Dakle, najnovije i najmodernije. Ima najsuvremenije radarske sustave, najdalje se vidi. Zaštita je najbolja. Mi smo kupovali sve najbolje, mnogo smo para dali. Kod nas je sve novo, modernizirano, pogledajte samo naše helikoptere, to nama ne služi za slikanje nego za stvarno odvraćanje onih koji bi izvršili agresiju na našu zemlju, rekao je Vučić pa istaknuo koliko je ponosan na vojsku Srbije.

Podsjetimo, Srbija je s Francuskom dogovorila kupnju 12 novih avion Rafale za 2,7 milijardi eura, od kojih bi prvi trebao biti isporučen 2028. godine, a svi će biti isporučeni do kraja 2030. S obzirom na cijenu po kojoj su novi primjerci Rafale prodavani nekim drugim državama (npr. Indija je svojih 36 primjeraka platila 7,9 milijardi eura), ovaj iznos ne čini se neobičan. Zanimljivije je da će svi avioni biti isporučeni zaključno s 2030. godinom, što bi značilo da Dassault vjeruje kako može dovoljno povećati proizvodnju kako bi do tada isporučio svih plus-minus 220 Rafalea koje imaju knjizi narudžbi (točnije 223 krajem lipnja). No, uz nešto jači tempo proizvodnje, efikasnije opskrbne lance i poneku manju (ali ne nužnu) odgodu za nekog drugog kupca i to je vjerojatno ostvarivo.

To su sve informacije koje smo znali krajem kolovoza, kad je vijest o srbijanskoj nabavi Rafale objavljena. Ono što tada nismo znali je da Beogradu stiže trenutno najmodernija verzija F4.1. Opet, ni to ne zvuči nimalo neobično, budući da su naručeni novi avioni čija isporuka slijedi tek za četiri godine. Nju su inače Francuzi primili u operativnu službu u veljači ove godine.

Dio Vučićevog obraćanja koji je pomalo neobičan je onaj koji se tiče naoružanja za Rafale. Prvo je predsjednik Srbije imao potrebu istaknuti da će Grčka (imat će ukupno 24 Rafalea, od čega 12 rabljenih i 12 novih) kupiti projektile zrak-zrak Meteor, dok ih Srbija i Hrvatska – neće. I dok Vučić sigurno zna što će, ili što želi Srbija kupiti za svoje avione, u najmanju je ruku čudno da ima precizne informacije o tome kakve će projektile za svoje avione nabavljati Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Nekako je teško zamisliti da bi mu takvo što otkrili Dassault ili Macron. Vrlo vjerojatno se radi tek o parafraziraju napisa, izjava i špekulacija koje su kolale portalima i forumima, a u kojima se raspravljao o tome kakve projektile za Rafale nabavlja Hrvatska, a kakve Grčka. Što je Hrvatska točno, i u kojim količinama, nabavila od naoružanja za svoje Rafale zapravo ne znamo. A to da kao EU i NATO članica neko naoružanje bi ili ne bi mogla nabaviti vjerojatno ovisi samo o jednom – volji Zagreba da to plati.