Japanka Saki Tamogami (37) prozvana je “najštedljivijom djevojkom u zemlji” nakon što je u manje od 15 godina uspjela kupiti tri kuće i ostvariti san o otvaranju kafića za ljubitelje mačaka.
Godine 2019. Saki se pojavila u japanskoj televizijskoj emisiji o mladim ženama koje puno štede. Tamo je detaljno opisala svoj iznimno ekonomičan način života, koji joj je omogućio da uštedi toliko novca, piše The Economist Times.
Kad je imala 19 godina, postavila si je cilj da do 34. godine posjeduje tri kuće. Rekla je da je pronašla utjehu i sigurnost u štednji novca te “uživala gledati kako joj ušteđevina raste”.
Koliko je trošila na hranu?
Nakon diplome radila je kao agentica za nekretnine i odvajala plaću. Kako bi troškove svela na minimum, sve je obroke kuhala kod kuće, obično se držeći jednostavnih jela kao što su tost, rezanci i rotkvice, ne trošeći više od 50 jena (0,30 eura) po obroku.
Povremeno bi stavila džem na kruh ili kupila komad lososa s rižom, ali rijetko bi na hranu trošila više od 200 jena (1,25 eura) dnevno. Nije kupovala tanjure, nego je jela direktno iz lonca, kako bi uštedjela više novca.
Kaže da nikad ne kupuje ništa što nije na sniženju, a odjeću je prestala kupovati s 19 godina, oslanjajući se na onu odjeću koju joj je poklonila rodbina. Namještaj koji koristi je namještaj koji su drugi bacili.
Svoju kosu, koju nikada nije farbala, prodala je za 3.100 jena (20 eura), što joj je pokrilo trošak hrane za pola mjeseca. Prvu kuću kupila je s 27 godina, iznajmila ju je kako bi pokrila ratu kredita, a potom dvije godine kasnije kupila drugu. Godine 2019. kupila je i treću kuću.
Štednja kao instinkt
Tamogami je rekla da njezina motivacija za tako skroman život proizlazi iz njezine želje da spasi mačke lutalice nakon što ih je usvojila kao dijete. Ostvarila je svoj san i u prizemlju svoje treće kuće otvorila kafić za ljubitelje mačaka koji je nazvala Cafe Yunagi. Zaradu od kafića daje za brigu o još životinjama.
Unatoč svojoj financijskoj slobodi, Tamogami nastavlja živjeti skromno i planira iskoristiti prihod od najma i svoju plaću za daljnje proširenje svog portfelja imovine.
Naviknuti na plaće koje stagniraju, poslove bez beneficija i vladu opterećenu dugovima, milenijalci u Japanu postali su odrasli tijekom globalne financijske krize, tsunamija i nuklearne katastrofe 2011. – događaja koji su ih izdvojili od ostalih generacija, posebno u obrascima potrošnje, piše Reuters još 2016. godine pokušavajući objasniti ovakav način ponašanja i razmišljanja.
Kako je tada izjavio, prvi instinkt generacije milenijalaca (ljudi rođeni između 1981. i 1996.) u Japanu je štednja, a ne potrošnja. A ako troše, traže jeftino. Ne trebaju im automobili i izbjegavaju dizajnersku odjeću, za kojom su njihovi roditelji nekoć žudjeli tijekom procvata 1980-ih.
“Želim voditi minimalistički život. Nemam želju kupovati stvari. Čak i da mi novac pada s neba, ne bih ga potrošila”, rekla je tada 19-godišnja Kaoruko Shimada.
Ovi mladi ljudi “proveli su gotovo cijeli svoj život u izgubljenim desetljećima i taj je psihološki utjecaj veći nego u drugim zemljama”, rekao je Yusuke Shimoda, ekonomist s Japanskog istraživačkog instituta, govoreći o godinama od oko 1990. koje su uvelike oblikovane rast koji je u najboljem slučaju bio nestalan ili ga uopće nije bilo.
Za mnoge mlade Japance štedljivost je postala vrlina. Japanski milenijalci koriste riječi poput “cospa” — skraćenica za vrijednost za novac — da bi ocijenili bilo što, od kozmetike do hotela., prenosi N1.