Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić gostovao je u programu RTL-a i govorio o odnosu Hrvatske i Srbije, cijepljenju u Srbiji, novoizabranom patrijarhu Srpske pravoslavne crkve i drugim temama.
Počinjemo s onim što je najaktualnije u ovom trenutku, a to je cijepljenje. Srbija je druga u Europi. Kako ste to postigli?
Radili smo svoj posao i borili se. Mi smo sudjelovali u Covax programu od početka. Platili smo i 2 milijuna eura za razvoj cjepiva. Mnogo više nego i neke države Europske unije, ali i 5 milijuna dolara za Covax program. Ali sam negdje naslućivao da neće biti lako doći do cjepiva i mi smo krenuli u akciju naručivanja cjepiva negdje od kolovoza i rujna. To je bila borba na svakodnevnoj razini.
Ljudi misle da to nešto padne s neba, a ništa ne padne s neba. Kao što ni u nogometu ne možete biti pobjednik jer je nešto palo s neba ili jer je lopta okrugla. Nije okrugla, nego onaj tko radi i tko trenira i tko je vredniji i bolji – taj pobjeđuje. Trudili smo se, vodio sam mnoge razgovore s predsjednikom Xijem (kineski predsjednik Xi Jinping, op, au.), telefonom prvi puta u povijesti Srbije razgovarao s kineskim predsjednikom i osam pisama razmijenio s njim.
Razgovarao sam i s predsjednikom Putinom, čak i kada je stalo to s ruskim cjepivom. Uputio sam mu poziv, predsjednik Putin je hitno reagirao pa smo dobili 50.000 pa još 50.000 doza. Razgovarao sam s Englezima, sutra u zračnoj luci čekam prvih 150.000 doza cjepiva AstraZeneca. Išli smo na to da bilateralno potpišemo ugovor s Pfizerom i uspjeli smo s Amerikancima, izvan europskih programa, potpisati…
Bili ste razočarani u EU, spominjali ste Titanic, da bogati spašavaju samo sebe.
Nije to imalo veze s EU već sa cijelim bogatim dijelom svijeta. Nisam čak razočaran s EU, ništa se nije dogodilo što nismo očekivali. EU je najbolje mjesto za život, EU je nešto čemu Srbija teži, ali sam dovoljno star i iskusan u ovom poslu da procijenim što od koga i gdje i kada možete očekivati. Moj posao je bio da ne lažemo naš narod već da se borimo i u tome smo uspjeli Zahvalan sam što smo uspjeli napraviti odličan informacijski sustav, to je stvar zbog kojeg guramo stvari. Uskoro ćemo biti prvi u Europi. Čak i ispred Velike Britanije. A po broju cijepljenih s dvije doze smo svakako prvi. Pretekli smo Bahrein. Sada smo, mislim, šesti u svijetu.
Ali to se još ne vidi na broju zaraženih koji je i dalje visok. Kada očekujete da bi se moglo stabilizirati?
Neće se vidjeti. Ako pratite Izrael. Izraelu se stabiliziralo tek kada su, a oni su zemlja, možda za nijansu po broju stanovnika veća od Srbije, tek kada su prešli 2,5 milijuna cijepljenih. Mi danas, po broju ljudi, imamo nešto više od 723 ili 730 tisuća ljudi, a dvije doze je dobilo oko 420 tisuća ljudi.
Koje ćete cjepivo vi odabrati?
Pričekat ću da prođemo milijun ljudi. Ana (Brnabić, op.au) se cijepila prvim cjepivom da bi pokazala ljudima koliko je to važno. Mislim da su sva cjepiva dobra, a već sam rekao da bih uzeo kinesko. Jer je pravljeno tradicionalnom metodama. Ono vjerojatno na početku daje slabija antitijela u odnosu na Pfizer, ali s vremenom to raste i ne ulazi u imunonukleinski sastav.
Najavili ste da ćete proizvoditi Sputnjik. Hoćete li ga prodavati ako pokrenete proizvodnju?
Nije pitanje zarade na tome. Za nas je to pitanje infrastrukture. Mi smo uspjeli izgraditi dvije Covid bolnice za četiri mjeseca, bolnice u Batajnici i Kruševcu. Od 1. kolovoza do 1. prosinca. I ponosan sam na to. I danas moramo razmišljati o infrastrukturi jer će korona biti s nama i u narednim godinama. Mislim da je to dobro da to uspijemo. Prvo ćemo dobiti njihovu smjesu pa ćemo pakirati cjepiva. To će, nadamo se, biti u svibnju ili početkom lipnja najkasnije, a pred kraj godine da uzmemo kompletan transfer tehnologije.
Oni su došli u “fact finding mission” i bili su zadovoljni u Torlaku, no mi još moramo mnogo uložiti da dobijemo transfer tehnologije. Tada bi mogli i proizvoditi. Naši kapaciteti bi u tom slučaju bili oko 20 milijuna doza. Za nas je realno potrebno oko 5 do 6 milijuna doza da cijepimo 2,5 do 3 milijuna ljudi. Dakle, sve ostalo bismo dali na raspolaganje, prije svega u regiji, kome je to potrebno.
Hrvatsko-srpski odnosi
Sada je otprilike tri godine od kada ste bili u posjetu Hrvatskoj dok je još predsjednica bila Kolinda Grabar-Kitarović. Bilo je tada puno velikih riječi, je li se išta pomaklo u odnosima dviju država?
Mislim da su se mnoge konkretne stvari, koje se tiču života ljudi i koje su važne, promijenile. Prvo, naši odnosi nikada neće biti laki i nikada nisu bili jednostavni za razumijevanje. Neka vrsta negativnog odnosa kod dijela ljudi s obje strane postoji kao mržnja zbog svega što se događalo u prošlosti, a što različito tumačimo. Ono na što sam ponosan i zaista sam zadovoljan tim sastancima s Kolindom Grabar-Kitarović jesu činjenice koje nitko ne može pobiti. Recimo, hrvatska zajednica i Hrvatsko nacionalno vijeće je dobilo prostorije u najelitnijem i najboljem dijelu Beograda koje je nekada koristio Zoran Đinđić. Usred Beograda su dobili prostor za svoje sastanke, događaje, za predstavljanje politike hrvatske manjine u Srbiji i tako dalje.
Pomogli smo sve oko kuće bana Jelačića, i to u nekoliko navrata, da konačno bude vlasništvo Hrvatskog nacionalnog vijeća i da, možda, bude stjecište i mjesto okupljanja svih Hrvata, a ne samo u Vojvodini već svih koji žive i u Srbiji i u regiji. Vratili, dali ključeve i osigurali sve što je trebalo. I sitni detalji, od toga da se vrati glazbeni odjel u Sonti, mislim da je to općina Apatin, preko puta Dalja s one strane Dunava. Da se vrati odjel na hrvatskom, da se urede udžbenici na hrvatskom jeziku, da se asfaltiraju ulice u hrvatskim naseljima, posebno u Tavankutu, da se izgradi Dom kulture u Tavankutu. To su sve bile točke i mi smo imali tih 26 točaka što je potrebno napraviti za hrvatsku manjinu. Mi smo ispunili 24 od tih 26 točaka. Time ti ljudi osjećaju da žive nešto bolje.
Bit ću iskren i reći da su uvijek bili fer i uvijek su govorili o tome da su neke od tih stvari dobro uređene. Generalno govoreći, tim konkretnim dijelom sam zadovoljan. Generalno govoreći, je li razumijevanje između Srba i Hrvata veće, ne mislim da je, ali mislim da je dobro da se, makar, ne lažemo da smo najbliži na svijetu i da se volimo najviše na svijetu, i da naše odnose postavimo u nekakvu racionalnu ravan. Mislim da je prije svega, u odnosu prema hrvatskim dužnosnicima, mnogo manje uvreda iz Srbije nego što je to bio slučaj ranije. Nećete to lako ni po najgorim tabloidima pronaći. Dakle, naravno ja sam nerijetko tema u Hrvatskoj, ali sam nerijetko tema u Hrvatskoj i iz drugih razloga.
No, vi često spominjete Hrvatsku. Uspoređujete rast BDP-a će biti veći nego u Hrvatskoj, izgradit će se autoput…
A što vas to smeta?
Pitam zašto je Hrvatska neka referenca?
Zato što je Hrvatska ozbiljna zemlja. Mogu se s Hrvatskom gledati i brojke oko korone jer je Hrvatska… Mi testiramo dosta, ali i Hrvatska testira, Hrvatska ima ozbiljan Stožer. Ne mogu Srbiju uspoređivati s onima koji ne testiraju nikoga. Kako ću se uspoređivati s državom koja testira 200 ljudi dnevno? I koja mi kaže, pa imamo 200 ljudi, znate, mi imamo novih 35 zaraženih. Što da o tome pričam? Što je problem u tome? Što je problem u nekoj utakmici i u tome da kažete koliko ste bolji od nas u rukometu. Ili nama da kažemo koliko smo bolji u košarci. Što je problem u tome? Mislim da je to jedno dobro natjecanje. Ima li Hrvatska veće plaće nego mi? Pa ima. Naravno da ima, ima mnogo veće plaće nego mi. 900 i nešto eura, a kod nas su sada tek 535 eura. Ali ne zaboravite da su nam bile 329 prije samo tri ili četiri godine. Je li Srbija ove godina u prva u Europi, sada ćete mi reći da smo protiv cijele Europe, zato što se pohvalimo time da Srbija ima najvišu stopu rasta u cijeloj Europi.
To nije sporno, nego je često referenca Hrvatska.
Ja to ne govorim da se mi natječemo s Hrvatskom jer ne mogu reći, neću izgovarati imena tih država, koje – naveo sam primjer testiranja. A u čemu drugom da se natječemo?
Nestali
Je li normalno da nema političkih odnosa na najvišoj razini? Predsjednik Zoran Milanović je rekao da se neće susresti s vama dok ne date popise nestalih.
To je njegovo pravo. Ako netko stvarno misli da to krijem na bilo koji način ili da imam nešto protiv nestalih osoba… Ja sam primio te ljude iz Hrvatske. Kada vidite oca koji traži svog sina i kojem oči zasuze… Je li vi stvarno mislite da je znam gdje je netko ubio tog čovjeka i gdje mu je sklonio tijelo? To mnogo više govori o vama nego o meni. Jer to u životu svom ne bi napravio. I bezbroj puta sam radio sastanke svih službi i tražio sve moguće iz arhiva, a uvijek sam dobivao različita opravdanja na različite načine. Neću ni govoriti da se traži jednak ili nešto veći broj Srba, nego Hrvata, ali potpuno je svejedno. A sada govorimo samo o Hrvatima koji su nestali.
Želim da pronađemo svakog nestalog Hrvata i ne želim ni na koji način sakriti ni jednog zločinca. Ne mislim se nikome pravdati. Ali onaj koji misli da ih krijemo iz Bog zna kojih razloga, zaista to mnogo više govori o njemu. Ne mislim da to misli predsjednik Milanović. Volio bih i mi smo spremni, to je dobra vijesti, razgovarali smo o tome i preko naših izaslanika za nestale osobe, spremni smo da Hrvatska kaže: Evo mi mislimo da se netko nalazi na tom mjestu. U roku od 24 sata pošaljite svoje ljude komisiju, zajedno s našim ljudima iskopat ćemo to mjesto. Samo da biste vidjeli da nitko ništa ne krije.
To se misli na grobnice. A popisi i arhivi?
Da, na grobnice. Sve što možemo naći, tražite i dobit ćete ono što možemo naći. Ono što ne postoji ili što je netko možda i namjerno uništio, ja to ne mogu napraviti. Za nas su odnosi s Hrvatskom vrlo važni, trudimo se i gledamo da ne uvrijedimo i da ne povrijedimo, bez obzira na različite stavove po brojnim povijesnim pitanjima. Od 2. svjetskog rata, Oluje i svega drugoga. Gledamo da to ne činimo ili da to činimo mnogo manje nego što je bio slučaj ranije. Meni čak i ne smeta i razumijem tu vrstu, ako je to točno, iako vidim tu kampanju i protiv mene osobno i da se ne može pojaviti nešto što bi bila dobra vijest iz Srbije nego samo se prenose opskurni mediji odavde. Ali zaista opskurni mediji koji bi trebali nešto mene uvrijediti ili nekog drugog. Ni s tim nemam problem.
Mislim da Srbi i Hrvati, zapamtite moje riječi, bez obzira na teško iskustvo koje ima i moja obitelj, i ne samo iz 2. svjetskog rata nego i sukoba u Bosni iz ’92. jer su sve kuće Vučića spaljene. Mislim da Srbi i Hrvati imaju zajedničku budućnost, tu ne pričam o zajedničkoj državi i razne besmislice, Srbi i Hrvati će morati biti mnogo bliži, mnogo jedinstvenije raditi u budućnosti jer će to biti jedini način da opstanu.
Srbi u Hrvatskoj
Zatvaranje nekih stranica je u Hrvatskoj pokrenuto od strane političkih predstavnika Srba, oni su dio vladajuće koalicije. Gospodin Milošević je bio na obljetnici Oluje i nakon toga u Vukovaru. Kako na to gledate? Je li to odmak od vašeg utjecaja, jesu li se osamostalili ili je to nekakav pogled u budućnost?
Oni su uvijek imali samostalan pristup. oni su dio hrvatske Vlade i djeluju u ime hrvatske Vlade. Nikada ni na koji način, niti sam vršio pritisak na njih, niti me to zanima. Mene zanima da pomognem srpskom narodu koliko mogu. I kada se dogodi bilo što što im predstavlja problem – mi smo tu. Kako god je moguće, razumije se uz hrvatsku Vladu, da im pomognemo kako god je moguće. U smislu ekonomske pomoći, podrške, slanja građevinskog materijala, svega drugog što je potrebno.
Politički gledano, smeta li vam što predstavnik Srba ide na proslavu Oluje?
Ne mogu se izjašnjavati i govoriti o tome. Mogu reći bi li to sam učinio da sam na njihovom mjestu – ne bi iz više razloga. Ali, ja nisam u njihovim cipelama. I zato poštujem to što oni donose svoje odluke samostalno. Oni svog srpskog roda ne mogu se odreći, kao niti svoje hrvatske države. I oni biraju što će raditi. Biraju što će raditi i zbog sebe, svojih obitelji i svoje budućnosti, ali i zbog budućnosti pripadnika srpskog naroda u Hrvatskoj.
Izbor Porfirija za patrijarha Srpske pravoslavne crkve
Najnovija vijest je da je Porfirije izabran na čelo Srpske pravoslavne crkve. On dolazi iz Zagreba gdje je uspostavio jako dobre kontakte. S kardinalom Bozanićem je prije mjesec dana zajedno šetao Zagrebom, znamo da su imali stalne sastanke. Što očekujete od njega?
Imao sam i ja dobar sastanak s kardinalom Bozanićem. Moram reći da Porfirija dugo poznajem. Riječ je o čovjeku koji je odan Crkvi, Srbiji i srpstvu svakako, pravoslavnoj vjeri i kršćanstvu u cjelini. Riječ je i o jednom veoma racionalnom umu, izuzetno obrazovanom čovjeku. Vjerujem da će i u tom smislu dodatno produbiti i suradnju i približiti i naše Crkve i narode.
Bilo je dosta protivljenja u SPC-u vezano uz eventualni dolazak pape Franje u Srbiju. Hoće li se to dogoditi? Znam da se vi za.
Razgovarao sam o tome s patrijarhom Irinejom i s mnogo njih i uvijek je bilo protivljenja u Crkvi. Mislim da je to posebno danas s papom Franjom. Imali smo izvanredan kontakt i ne zaboravite da Vatikan nije priznao ni Kosovo, što u srpskom narodu je svakako nešto što je izuzetno značajno. Mislim da bi u povijesnom smislu uspostavljanja boljih odnosa bilo vrlo važno za nas s Vatikanom. O tome odluku mora donijeti Srpska pravoslavna crkva. Kakva će biti volja patrijarha Porfirija i ostalih vladika, to je na njima. Nije na meni da se miješam. Naše državne stvari su nešto drugačije od… I mi s Vatikanom imamo vrlo, vrlo dobre odnose kao s državom. Ali to je nešto drugačije od crkvenih odnosa. U svakom slučaju, vjerujem u dobre i nešto bolje naše odnose i uvjeren sam da po tom pitanju moramo mnogo raditi i da budemo iskreni jedni prema drugima, kazao je Vučić za RTL.