O planovima razvoja Fortenova grupe, nakon što je njezin većinski dioničar postao Pavao Vujnovac, u emisiji U mreži Prvog govorili su poslovni savjetnik Drago Munjiza, te konzultantica za poljoprivredu i prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić.
Na pitanje je li ovo očekivan rasplet transformacije vlasničke strukture Fortenova grupe u kojoj je vlasnički udio veći od 90% stekla kompanija Pavla Vujnovca, poslovni savjetnik Drago Munjiza je kazao da je u prosincu prošle godine sve najavljeno i unutar hodograma. Vrijednost transakcije spominje se do 660 milijuna eura, ali Vujnovac kaže da se uz to uvijek mora reći plus 1 milijarda i 200 milijuna eura duga koji dospijeva na naplatu u studenom.
– Ja sam oduvijek govorio da Fortenova bez uvida dubinskog snimanja vrijedi od 2 do 4 milijarde eura. Kada gledate onaj dio koji je već bio kod tog dioničara, plus ovaj dio, plus dugovanja, dolazimo do približno tog raspona da je to jedna cijena koja je očekivana, rekao je.
Hoće li transformacija vlasničke strukture Fortenove omogućiti stabilnost kompanije?
– Mislim da ćemo do kraja godine, kad se operativno sve završi, kad se kreditor isplati i kada vidimo kako će komercijalne banke postupati, po kojoj cijeni će te kamate biti, vjerujem da će se one spustiti za desetak indeksnih bodova i tada kompanija može dobiti jedan zamah, operativni zamah koji njoj nedostaje zadnjih 5-6 godina, istaknuo je Munjiza.
Za kamatu od 18 posto, Munjiza kaže da kad bi ostala takva kamata, da je “bolje kompaniju poslati u stečaj nego nastaviti”.
– Ta kamata je mogla biti jedno kratko vrijeme, to je godinu dana, to je na neki način premija za rizik. Ako bi ona pala za 7, 8 pa čak i do 10 indeksnih bodova, to je još uvijek skupo, jer kompanija još uvijek nosi jedan određeni rizik i jedan određeni imidž koji nije perfektan. Međutim, to će osloboditi ogromnu količinu sredstava, a i psihološki će pomoći i zaposlenicima i menadžmentu i dobavljačima da prionu na operativni posao, pojasnio je.
Očekuje se odluka tko će biti kupac Fortenovinog poljoprivrednog poslovanja
Nakon što smo doznali da je završena transformacija vlasničke strukture, očekuje se i odluka tko je kupac Fortenovinog poljoprivrednog poslovanja koji isto tako ima važnu ulogu za cijelo naše gospodarstvo. U igri su Podravka, Žito i mađarski investitor.
– Jako je bitno da se to dogodi što prije s obzirom na samo stanje poljoprivrednih kompanija, potrebe da se tim kompanijama počne baviti na jedan drugačiji način. Tu isto zahtijevaju se jako velika ulaganja u poljoprivredu koja su izostala zadnjih par godina ili su bila značajno smanjena u odnosu na potrebe. Tako da svaka odluka i kada bude, i ako će biti što prije, bit će dobro došlo da bude ranije, naglasila je konzultantica za poljoprivredu i prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić.
Radi se o prodaji Belja, Vupika i Pik Vinkovci koje nose veliki značaj za hrvatsku poljoprivredu.
– Tu se sada vrte ti glavni naši poljoprivredni proizvođači. Njih je 2000 možda uopće trgovačkih društava, koja čine preko 60% vrijednosti ukupne prodaje poljoprivrednih proizvoda. Znači svi oni mali OPG-ovi kojih je 170.000 čine samo 40% poljoprivredne proizvodnje. Znači u ovih 60% vrijednosti jedan veliki dio čini i poljoprivreda Fortenova grupe, koja, nažalost, zadnjih godina ipak nije davala takve rezultate kao što su oni bili u nekom prethodnom periodu, kada je zaista jako puno uloženo, nastavila je.
Dodala je da se radi o 33.500 hektara poljoprivrednog zemljišta, koje je izuzetne kvalitete i nalazi se na jako dobrim pozicijama.
– Radi se o značajnom proizvođaču i junadi, to je oko 20% hrvatske proizvodnje junadi. Preko 30% proizvodnje stočne hrane, veliki dio je tu i u proizvodnji povrća, vina. Znači to su sve udjeli u hrvatskoj poljoprivrednoj proizvodnji koje idu preko desetak posto. Tu je veliki broj i mliječnih farmi, farmi junadi, svinjogojskih farmi koje su tehnološki dobro opremljene, još i danas je to jako dobra tehnologija, naglasila je Blažić.
Jača li ili slabi Fortenova prodajom poljoprivrednih tvrtki?
– Ona bi ojačala i bilo bi dobro da je to moglo ostati onako kako je zamišljeno, ali očito je da nema snage u Hrvatskoj da tako jedan veliki koncern, odnosno grupa s različitim djelatnostima. Mi kao potrošači doživljavamo poljoprivredu, trgovinu, proizvodnju hrane kao nešto slično. To su dramatično različiti biznisi i kompleksni biznisi, tako da očito je da u ovoj situaciji ne treba plakati za prolivenim mlijekom, nego bitno je da te kompanije koje neće otići u Hrvatskoj, neovisno tko će im biti vlasnik, da postignu najbolje standarde, naglasio je Munjiza.
Dodao je da to znači da prinos bude “barem prosječan, ako ne iznadprosječan, kad se uspoređuje s najboljom svjetskom praksom”.
Jesu li izostala ulaganja proteklih godina?
– Ja sam ipak najviše vezan za malotrgovinu, trgovinu živežnim namirnicama. Vi kad gledate Švarc grupaciju koja strašno napreduje u Hrvatskoj, ona se sastoji od Lidla i Kauflanda, prošle godine prihod ta dva brenda zajedno je bio 1.900.000.000 eura i to je ostvareno sa 6.000 zaposlenika. Vrlo sličan prihod ima i Konzum Plus, ali on je to napravio s otprilike 10.000 zaposlenika. Razlika u produktivnosti između Švarc grupacije i Konzuma je gotovo 40%, otkrio je.
Ustvrdio je da je to problem ,ali i prilika da se uloži u trgovine, ali i da se uloži u ljude, kao i u tehnologiju.
– Kad se Konzum bude mogao ponašati u svim segmentima poslovanja, znači i u tim operativnim ulaganjima, i ulaganjima u investicije, pa na kraju krajeva, kad govorimo i o plaćama. U Kauflandu je prosječna plaća 1.500 eura, slična je u Lidlu, u Konzumu je 870 eura. Znači ulaganje u ljude, u postojeće objekte i u nove tehnologije će sad biti moguće, istaknuo je.
“Proizvodnja hrane strateško i sigurnosno pitanje za državu”
Agrokor je ležao na vertikalnoj integraciji te je bio kompanija za koju se može reći da je u potpunosti slijedila načelo “od polja do stola”, kazala je Blažić.
– To je zaista sustav koji je bio organiziran tako da je imao smisla u dijelu od poljoprivredne proizvodnje pa do police u trgovini. Vjerujem da te poslovne veze neće biti prekinute. Za Pik Vrbovec je jako bitno da se i dalje održi ta sirovina stočarstva iz dijela koji se odnosi na poljoprivredu, rekla je.
– Danas je pitanje proizvodnje hrane strateško i sigurnosno pitanje za državu. Mi danas kad gledamo kakva je situacija i kada se sastaju na velikim svjetskim globalnim forumima, da se zapravo danas pitanje proizvodnje hrane, pitanje vode smatra pitanjem koji može u budućnosti, s obzirom na klimatske promjene i sve ostalo, dovesti do jako velikih poteškoća pa čak i svjetskih sukoba. Kada je došlo do rata u Ukrajini, vidjeli smo u kolikoj mjeri su države išle odgovarati na takvu veliku ugrozu i mogućnost prekida tih dobavnih lanaca, isporuke sirovina, da je masa država zatvorilo svoje izvoze, nastavila je.
Znači li to da bi trebala Podravka biti novi vlasnik, a ne mađarski investitor?
– I Podravka i Žito grupa i ostale su naše vrhunske kompanije. I jedni i drugi imaju jako puno sinergijskih veza s tim poljoprivrednim kompanijama i mogli bi ih unaprijediti. Podravka ima jaku bilancu i ulaganja u taj biznis, možda značajnije veće. S druge strane i Žito ima jedan know-how iz poljoprivrede koji je vrhunski, pojasnila je.
Ima li Fortenova u planu daljnju prodaju kompanija – Zvijezda, Pik Vrbovec?
Munjiza je kazao da vjeruje da do prodaje ne bi ni došlo da je financijska situacija drukčija.
– Nema potrebe, sve te kompanije koje su prodane, i koje se prodaju, i koje će se prodati su pojedinačno izvrsne kompanije s velikim potencijalom, dobrim ljudima. Međutim, nedostajalo je novaca, novac je mogao doći samo kako je došao. Dio rupe koja se stvorila 2017. iz te transformacije Agrokora u Fortenovu je morao od nekud biti namiren, rekao je.
– Je li bolje svugdje pomalo ili je bolje se fokusirati na nešto? Strateška odluka je donesena da to bude maloprodaja. E sad, ako neće biti potrebe za prodajom Zvijezde, zašto bi se Zvijezda prodavala? S druge strane, ja vjerujem da će se nešto i kupovati, nastavio je.
– Ono što je najbitnije, kada će financijeri i cijela poslovna zajednica vjerovati Fortenovi 110%, u onom momentu kad će ona ostvarivati najbolje rezultate u operativnim pokazateljima poslovanja, i to ne šest mjeseci, godinu dana, nego par godina. Znači kad uđe u pravi investicijski ciklus, kad plaće ne budu 900 eura, nego 1400 eura, i kad se ta kompanija proširi regionalno, odnosno kad bude broj 1 na svim tim tržištima, zaključio je Munjiza.