REDOSLIJED rođenja može utjecati na to kakve ćemo osobe postati, i mi i naša braća i sestre. Sindrom najstarije kćeri nepotrebno opterećuje prvorođene kćeri, no nema izlaza ni za jedince, jer mitove o njima stalno treba razotkrivati.
Ipak, sada je pozornost pala na najmlađu djecu. Istraživanje iz 2016. je identificiralo pet ključnih osobina za koje se smatra da su zajedničke najmlađoj djeci, a one su prilično iznenađujuće. Savjetnica i terapeutkinja, Nicola Vanlint, te psihoterapeutkinja, Heidi Soholt, prokomentirale su rezultate studije.
“Postoji zanimljivo istraživanje o redoslijedu rođenja koje je dovelo do teorija o njegovom utjecaju na osobnost. Najmlađe dijete često se rađa u okruženju koje se razlikuje od okruženja u kojem je odraslo najstarije. To znači da mlađa djeca dolaze u okruženje koje je zaposleno i moraju se naučiti uklopiti. To bi mogao biti dio razloga zašto mogu biti otporne osobe – manje pažnje znači naučiti raditi stvari za sebe”, rekla je Soholt za Good To Know.
Dakle, Soholt i Vanlint zajedno su istaknule pet osobina najmlađe djece.
Želja za preuzimanjem rizika: Vanlint ističe da je Alfred Adler, istaknuti psiholog, postavio je teoriju da redoslijed rođenja značajno utječe na osobnost. “Prema Adleru, najmlađa djeca često osjećaju potrebu razlokovati se od svoje starije braće i sestara. Ta želja za razlikovanjem može se manifestirati kao želja za preuzimanjem rizika; traže jedinstvena iskustva kako bi izgradili vlastiti identitet”, pojasnila je.
Poduzetnički način razmišljanja: “Rano osamostaljenje moglo bi biti faktor u razvoju poduzetničkog načina razmišljanja”, tvrdi Soholt.
Prosocijalno ponašanje: Vanlint kaže da najmlađa djeca često dobivaju značajnu pozornost i brigu od roditelja, skrbnika i starije braće i sestara, što može rezultirati stilovima privrženosti. “Privržena djeca općenito su prosocijalnija, pokazuju empatiju i iznimne socijalne vještine”, rekla je.
Otpornost: Budući da će djeca upijati napetosti i emocije u svojoj okolini, to bi ih općenito moglo učiniti samouvjerenijim pojedincima, što dovodi do veće otpornosti, tvrdi Soholt.
Razmaženost: “Najmlađa djeca sklonija su razmaženosti, a to se može pojačati ako postoji velika razlika u godinama između djece. Roditelji će često htjeti zadržati svoju ‘bebu’ – najmlađe dijete u obitelji”, zaključila je Soholt., piše Index.hr