Križ, bor, ograda, grane i narukvica uobičajene su tradicionalne hrvatske tetovaže, a mlade su se djevojke u starijim vremenima tetovirale već u dobi od šest ili sedam godina
Tradicije obiluju diljem Hrvatske i razlikuju se od regije do regije, dolaze u obliku svega, od hrane preko vina do folklornih nošnji i praznovjerja. Jeste li znali da i tradicionalne hrvatske tetovaže iza sebe imaju vrlo zanimljivu povijest?
Tradicionalne hrvatske tetovaže imaju vrlo duboke korijene, sama praksa se ili naziva sicanje (doslovno: bockati) ili ponekad bocanje, a općenito se vjeruje da ta praksa prethodi ne samo dolasku Slavena na šire područje Balkana, već , ali i samog kršćanstva, piše Total News Croatia.
Sicanje (ili bocanje), rašireno je među etničkim Hrvaticama rimokatoličke vjere u različitim krajevima, prvenstveno u Dalmaciji, a također i u dijelovima susjedne Bosne i Hercegovine. Nažalost, kao i mnogi običaji iz prošlosti, tradicija tetoviranja djevojaka i žena prestala je nakon završetka Drugog svjetskog rata, a samo su se starije žene (ponekad nazivane tetovirane bake) viđale s takvim tetovažama.
Opće je prihvaćeno da iako praksa postoji prije Osmanskog Carstva, u područjima koja su pljačkaški Osmanlije nekoć napali i okupirali, ove su tetovaže pomogle lokalnim katoličkim djevojkama i ženama da izbjegnu zarobljavanje od strane Turaka. Muslimanske su osvajače navodno odvratile žene s ovim tetovažama, a oni koji su ih nosili na koži vjerovali su da će kršćanski simbolizam izložen na takav način ne samo zaštititi njih, već će se pokazati praktičnim u obrani od bilo kakvih prisilnih pokušaja obraćenja na Islam.
Kako ove tradicionalne tetovaže izgledaju? Najčešće tetovirani dijelovi tijela u sicanju/bocanju su zapešća, šake, prsti i podlaktice, a u prošla vremena i prsa, pa čak i čelo. U prilog teoriji o sicanju koje prethodi ne samo dolasku Slavena na šire balkansko područje nego i kršćanstvu govori činjenica da su se često tetovirali poganski simboli, ali i drugi tipično nekršćanski simboli.
Uz to, mogu se pronaći mnogi tipično rimokatolički, pa čak i simboli s nacionalnom pozadinom, poput kružnih simbola za koje se vjeruje da predstavljaju tradicionalna kola koja se mogu vidjeti diljem Hrvatske. Od vjerskih simbola vidljivi su križevi. Tu su i tetovaže na zapešću poput ograde i prikazi borova. Ovi simboli u obliku stabla, kao i religijski iz rimokatoličke vjere ili čak poganstva, često su se pojavljivali isprepleteni, odražavajući simboliku iz vremena Ilira, pa sve do katoličkih adaptacija., piše Vecernji.hr