Na današnji dan 1991. rano jutro počeo je napad na Dubrovnik. Napad na ovaj dio Hrvatske izvele su kombinirane snage JNA, JRM i JRZ, potpomognute pripadnicima teritorijalne obrane Crne Gore, Istočne Hercegovine i četničkim dragovoljačkim postrojbama., pišu 24sata
Tog apokaliptičnog petka na Dubrovnik palo više od 2000 granata. Poginulo je 23 ljudi, deseci su ranjeni..
Svake godine, 6. prosinca označava Dan dubrovačkih branitelja, istovremeno i blagdan svetog Nikole. S tugom u srcima, ali i neizmernim ponosom, prisjećamo se događaja koji su zauvijek obilježili ovaj dan – 6. prosinca 1991. godine, kada je Dubrovnik suočen s jednim od najžešćih napada u svojoj povijesti.
Dubrovnik je hrabro obranio svoju slobodu. Trideset i dvije godine kasnije, s pijetetom se prisjeća svih onih koji su bez oklijevanja dali svoje živote za slobodu, hrabro i s velikim srcem braneći Grad.
Jedna od bezbrojnih granata tog je dana zaustavila i život hrabrog fotografa Pave Urbana (23).
On je od samog početka “rata za mir” 1. listopada 1991. dokumentirao je razaranje renesansnog grada pod UNESCO-vom zaštitom. Poginuo je od minobacačke granate prilikom fotografiranja intenzivnog granatiranja samog središta grada.
Na fotografijama snimljenim neposredno pred pogibiju zabilježene su brojne granate koje su padale u njegovoj neposrednoj blizini po Stradunu. Sa samog mjesta pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija kasnije nazvana “Kamena prašina nad Gradom”.
– Tog stravičnog dana poginuo je hrabri fotograf Pavo Urban, čovjek koji je neustrašivo bilježio sve ratne strahote želeći pokazati istinu o napadu na Dubrovnik. Poginuo je ispod Zvonika dok je snimao najgore trenutke u povijesti grada. Pavo je prije rata kod mog oca išao na lekcije iz matematike, sjećam se da je bio sjajan mladić, svi su ga obožavali. I tog dana zazvonio je telefon: “Poginuo je Pavo” javili su nam – prisjetio se Elvir Islamović svog sugrađanina.
Njegovo pismo pisano u obliku ratnog dnevnika njegovoj je djevojci Mari Bratoš, koja se je onda nalazila na studentskoj razmjeni u Americi, stiglo je dvadesetak dana nakon što je poginuo.
Tek jutro poslije crnog petka Dubrovčani su u nevjerici i bez daha gledali što je ostalo od grada, koji je bio uništen. Ali nije pao. Obranjena je njegova sloboda. Taj se dan kasnije pokazao kao prekretnica u ratnim operacijama na dubrovačkom području.