Ovaj je svetac u narodu poznat po legendi o tome da je svaku večer darivao djecu koja su imala samo jedan par čizmica ako bih ih lijepo očistila i ulaštila, što su kasnije nastavili roditelji
6. prosinca slavimo Svetog Nikolu, biskupa koji je služio u turskom gradu Myra, poznatog, među ostalim, kao zaštitnika zaručnika, djece, putnika i pomoraca. Najviše mu se raduju upravo djeca, jer u noći na 6. prosinca, donosi darove i ostavlja ih u čizmicama koje smo očistili i ostavili na prozoru. Djeca koja su cijelu godinu bila dobra, dobit će samo darove, dok će kod onih koji možda nisu slušali mamu i tatu, zastati i Krampus, koji prati Svetog Nikolu i djeci ostavlja šibe., pišu 24sata
Budući da je živio u 4. stoljeću, malo toga znamo, osim da ga je krasilo čovjekoljublje i da se uvijek borio protiv nepravde. Do kraja života bio je biskup u gradu Myra, današnjem Demreu u Turskoj. Njegovi roditelji umrli su dok je još bio mlad pa je rano ostao sam, ali već od rane mladosti se odlikovao velikim čovjekoljubljem i mnogim dobrim djelima.
Kako je bio iz bogate obitelji, mirne duše je cijeli život mogao uživati u svome nasljedstvu, no on je to bogatstvo dijelio ljudima kojima je trebala pomoć.
Tako je, kaže legenda, jednom čuo priču o tri kćeri, čiji je otac bio presiromašan i nije im mogao osigurati miraz za udaju, pa je odlučio da će prodavati njihovo tijelo, kako bi zaradio da ih prehrani. Kad je to čuo Sveti Nikola, odlučio je spasiti djevojke. Pripremio je vreću sa zlatnicima i jednu je večer bacio kroz prozor sobe u kojoj su spavale djevojke. Ujutro nije bilo kraja sreći.
Otac je odmah odlučio udati jednu kćer i te je zlatnike dao u miraz. Ubrzo je netko kroz prozor ubacio i drugu vreću sa zlatnicima, pa je odmah udao i drugu kćer.
Nadajući se i trećoj sreći, sakrio se ispod prozora i čekao, s ciljem da upozna dobročinitelja. No, Sveti Nikola nije htio da ga otkriju, pa je zlatnike iz treće vreće ubacio kroz dimnjak i oni su pali u čarape i čizme treće djevojke, koje su se sušile uz ognjište. Tako je, navodno, nastao običaj ostavljanja darova u čarape ili čizme, a oni koji su prikazivali Svetog Nikolu na slikama, počeli su ga prikazivati uz tri vreće sa zlatnicima, ili tri jabuke, koje su također simbol miraza.
Druga legenda – o tome kako je spasio troje djece, čuvši da ih jedan mesar otima i zatvara u podrumu – kaže kako je tako postao zaštitnik djece. No, posebno je lijepa legenda o tome kako je krenuo s darivanjem djece. Sveti Nikola jedno je vrijeme, navodno, živio na rubu šume, blizu sela u kojem su živjela djeca koja su bila bogata jer su imala roditelje, dovoljno hrane i prijatelje, ali nisu imala igračaka, niti obuće.
Svako je dijete imalo po jedan par čizmica, koje su posebno pazili, pa bi ih svaku večer ulaštili i stavili u prozor. Da ih nagradi, Nikola bi na večer u svaki prozor stavio po jednu drvenu igračku koju bi sam napravio.
No, kako je bivao stariji, više nije mogao nositi igračke ni na svoj imendan, 6. prosinca, pa su roditelji, da bi se legenda o njemu sačuvala, nastavili stavljati u čizmicu ono što su imali u kući: jabuke, orahe, bombone zamotane u šarene papiriće i slično. Sve samo zato da bi se djeca probudila sretna.
Zanimljiva je i legenda o tome kako je postao zaštitnik pomoraca: Kad se biskup Nikola vraćao s prvog općeg crkvenog sabora u Niceji, u pristaništu je ugledao lađu koja se spremala isploviti za Svetu zemlju. Zaustavio je pratnju, pristupio mornarima i počeo ih nagovarati da odustanu od plovidbe, tvrdeći da im na otvorenom moru prijeti velika pogibelj.
Mornari su mu se smijali, tvrdeći da su to bapske priče i nisu poslušali, no već prve noći uhvatilo ih je olujno nevrijeme. Valovi su bacali lađu i iscrpljeni mornari bili su uvjereni da će potonuti, no onda su začuli glas: Pored broda pojavio se poznati lik u skrušenoj molitvi. Smirio se vjetar i ljuljanje mora, a u čovjeku koji se udaljavao prepoznali su biskupa Nikolu.
Tako su o povratku u luku svima ispričali da ih je on spasio, pa je tako Nikola postao zaštitnik onih koji putuju morem. U njegovu čast i zahvalu, u mnogim hrvatskim mjestima uz dalmatinsku obalu, na njegov se blagdan pali stari drveni brod.
Pokopan je također u gradu Myra, gdje turisti i danas posjećuju njegov grob, no nakon što su glasine o njegovoj dobroti stigle do Italije, talijanski moreplovci preuzeli su njegove kosti i odnijeli ih u Bari. Tamo su odlučili izgraditi crkvu u kojoj bi se kosti dostojanstveno pohranile, a ta je crkvica kasnije posvećena u baziliku Svetog Nikole.
No, kosti nisu dugo izdržale u krutom stanju. Rastopile su se u tekućinu, pa su skupljene u posudu koja se i danas nosi kao relikvija na blagdanu ovog sveca u Bariju. Tekuće kosti Svetog Nikole navodno lijepo mirišu, pa su sveca proglasili i zaštitnikom parfumera.