Važnost odgovornog spolnog ponašanja koje podrazumijeva usvajanje obrazaca ponašanja kojim će se osigurati zaštita spolnog i reproduktivnog zdravlja nikada nije stvar prošlosti, već potrebe kontinuiranog promoviranja i edukacije koje će dovesti do održavanja zdravih odnosa i emocionalnog blagostanja, posebno imajući u vidu da danas odgovorno spolno ponašanje ne podrazumijeva samo sprječavanje spolno prenosivih bolesti i neželjenih trudnoća, već i uključivanje društvenih, ekonomskih, kulturnih, političkih i vjerskih čimbenika koji utječu na spolno ponašanje, od prisutnih stereotipa i tabuiziranja ovog pitanja, promicanja pozitivnosti tijela, do rodnog identiteta i zagovaranja prava marginaliziranih skupina.
Odgovorno spolno ponašanje važno je u svakoj fazi života, međutim posebnu težinu ima kada govorimo o adolescentima koji su još uvijek u fazi potrage za vlastitim identitetom i čija svijest o mogućim posljedicama nije dovoljno razvijena. Radi se, naprosto o procesu odrastanja, traganja i izbora životnih vrijednosti i na tom putu, uistinu je tanka crta razdvajanja dobrog od lošeg, ispravnog od neispravnog. Za razliku od odraslih, mladima je teže upravljati rizicima, na način koji odražava osobna iskustva, uvjerenja i vrijednosti. Imajući u vidu da mladi sve ranije stupaju u spolne odnose ključno je iste osnažiti znanjem koje im je potrebno, ne samo da donesu ispravne odluke i razviju zdrave stavove prema seksualnosti, već i da razumiju složene ljudske odnose koji istu prate.
Činjenica je, da djeca i mladi prolaze faze seksualnog razvoja, istražuju vlastito tijelo i različitosti, upuštaju se u izazove i eksperimente, međutim sve više se iz vida ispušta kako spolna zrelost nije dovoljna, već je potrebna i zrelost osobe u ostvarivanju punine odnosa i života. Prema pokazateljima HZJZ prosječna dob stupanja u spolne odnose u Hrvatskoj je 16 – 17 godina, dok 14 % petnaestogodišnjaka (21 % mladića i 6 % djevojaka) ima spolni odnos u dobi 15 godina ili ranije, od čega 30 % mladih u dobi 18 do 25 godina nije koristilo kondom prilikom prvog spolnog odnosa, dok prilikom posljednjeg spolnog odnosa njih 45 % nije koristilo kondom. Ovakvi pokazatelji pokazuju visok rizik za prijenos spolnih bolesti, od HIV/AIDA, sifilisa, gonoreje, HPV infekcija, hepatitisa B…
Mladi su danas zbog utjecaja medija i tehnologije posebno izloženi opasnosti od rizičnog seksualnog ponašanja. U vrijeme kada je izloženost seksualiziranim sadržajima u medijima gotovo neizbježna, važno je razumjeti kako te poruke utječu na djecu i adolescente. Kroz filmove, reality showovove, reklame, časopise, popularnu glazbu… prikazuje se nerealno seksualno ponašanje i nerijetko seksualno eksplicitni tekstovi. Mediji, s naglaskom na internet, društvene mreže, kabelske televizije, mogu i utječu na djecu i mlade, u smislu razvoja seksualnog identiteta i razumijevanja kulturnih normi, u kontekstu spolnog ponašanja. Danas, ipak postoji opći konsenzus da često izlaganje seksualno eksplicitnim sadržajima može dovesti do rizičnog seksualnog ponašanja, povećanog rizika od tinejdžerske trudnoće, nesigurnosti i nerealnog pogleda prema vlastitom tijelu, izazivanja osjećaja tjeskobe oko seksualnog čina i intimnosti, zaraze spolno prenosivom bolešću, ali i do ozbiljnih poteškoća u stvaranju zdravih odnosa.
S druge strane spolno i reproduktivno zdravlje treba promatrati i u širem kontekstu strukturne diskriminacije i spolne nejednakosti. Ni danas, kada je razina materijalnoga, intelektualnoga i društvenoga razvoja ljudske zajednice na najvišem stupnju nisu svi jednaki, a nejednakosti ovise o socioekonomskom statusu, stupnju obrazovanja, dobi, etničkoj pripadnosti, vjeri i resursima dostupnim u njihovom okruženju. Primjera radi, pojedincima s niskim primanjima nedostaju resursi za odgovarajuće zdravstvene usluge i znanje kako bi znali što je prikladno za održavanje reproduktivnog zdravlja.
Neravnopravnost spolova, također značajno utječe na ishode seksualnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući neželjene i nenamjerne trudnoće, upotrebu kontracepcijskih sredstava, ranjivost na HIV i nasilje na temelju spola. Naime, nasilje utječe negativno na fizičko, mentalno, seksualno i reproduktivno zdravlje žena. Neminovno utječe i na zdravlje i dobrobit njihove djece, i transgeneracijskim prijenosom zapravo dobivamo oštećene ljude, čije posljedice se odražavaju, ne samo na pojedince, već i samo društvo. Dovodi do nenamjerne trudnoće, do induciranih pobačaja, ginekoloških problema i spolno prenosivih infekcija. Nasilje od strane intimnog partnera u trudnoći također povećava vjerojatnost pobačaja, mrtvorođenog djeteta, prijevremenog poroda i beba s niskom tjelesnom težinom.
Iako se prema Izvješću HZJZ za 2020. broj legalno induciranih pobačaja u adolescentskoj dobi prepolovio, ostaje otvoreno pitanje nelegalnih pobačaja koji nisu sastavni dio podataka zdravstvenih ustanova i koja otvaraju i dodatno pitanje odlazaka žena izvan granica Hrvatske. Kontracepcija koja nije svima jednako dostupna, što zbog neinformiranosti, što zbog stereotipa i predrasuda dovodi i do neželjenih i neplaniranih trudnoća koje posljedično sa sobom nose i rizik nepouzdanog i sumnjivog prekida trudnoće Jedan od razloga je u ovlaštenim zdravstvenim institucijama i sve prisutnijem prizivu savjesti. U zemljama gdje je pobačaj zakonit, EU kontinuirano ističe potrebu da države članice trebaju regulirati i nadzirati uporabu ovog instrumenta kako bi se zaštita reproduktivnog zdravlja zajamčila kao pravo pojedinca te kako bi u isto vrijeme bio osiguran pristup zakonitim uslugama te primjeren javni sustav upućivanja dobre kvalitete. Bez obzira na uvjerenje, potrebno je razumijevati da je pravo na priziv savjesti pravo pojedinca, a ne kolektivna politika. Instrument priziva savjesti je sve učestaliji i potrebno je naći adekvatno i razumno rješenje, jer se radi o vrlo kompleksnom etičkom, sociološkom, vjerskom, medicinskom pa i političkom problemu te bi na tom tragu trebalo tražiti i rješenje. Pravo na priziv savjesti je, kao i većina drugih prava, ograničeno pravo. Priziv savjesti treba biti ograničen ako nameće religijske ili druge stavove pacijentu, što je čini se najčešći slučaj.
U Hrvatskoj postoje dva ključna problema iz područja seksualnog i reproduktivnog zdravlja, a to je problem dostupnosti i kvalitete zdravstvene skrbi za trudnice i rodilje, s kojima se povezuje i nedostatak ginekoloških timova te dostupnost zdravstvene usluge prekida trudnoće na zahtjev žene. Što se tiče problema dostupnosti zdravstvene usluge prekida trudnoće na zahtjev žene postoje dvije dugogodišnje prepreke. Prva je, upravo nemogućnost pružanja usluge dijela zdravstvenih ustanova zbog priziva savjesti, a druga prepreka je nepokrivanje troška te usluge iz sredstava zdravstvenog osiguranja i visoke cijene cijelog postupka. U pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava EU podsjeća i na hitnu potrebu za kvalificiranim zdravstvenim radnicima, kao i sprječavanje odljeva mozgova kvalificiranih zdravstvenih stručnjaka kroz financijske poticaje i potpore za izobrazbu. Čime se Hrvatska ne može pohvaliti.
Iako EU poziva države članiceda uvedu obveznu nastavu spolnog odgoja u sve osnovne i srednje škole te da se za ovaj predmet osigura mjesto u nastavnim planovima i programima, Hrvatska u nastavni program još nije uvela seksualno obrazovanje. Uvedeni zdravstveni odgoj je medicinsko pedagoška disciplina koja se bavi unapređenjem zdravstvene kulture društva, i uključuje u višim razredima nije dovoljna, posebno jer se radi o izvannastavnom predmetu. Međutim, u kontekstu LGBTIQ populacije, uvođenje obveznog seksualnog odgoja u obrazovni sustav postalo je i političko pitanje i sukob konzervativnih i naprednih struja. Što je, u osnovi konzervativno, a što napredno predmet je ozbiljne rasprave jer mnoge stvari nisu jasne ili se u najboljem slučaju samo naslućuju. Svako radikalno odbijanje kao i bezrezervno prihvaćanje nije dobro, i svaka promjena ili susretanje sa starim-novim traži promišljanje. Sve prisutnije licemjere politike, kada se govori o LGBTIQ populaciji neće moći dugo egzistirati jer ne možete s jedne strane promovirati ravnopravnost i slijediti upute Europske komisije, kako su države dužne poštovati ovu populaciju, a s druge strane praviti se kao da se ništa ne događa. Međutim, nije dobro pred čovjeka stavljati zahtjeve u kojim se ne snalazi, „ lomiti“ ga i oslobađati od brige da misli, dajući mu istinu u gotovom obliku. Takav modus operandi ne izgrađuje zajednicu, već stvara maglu, relativiziranje podiže na najvišu razinu i u konačnici, upravo oni koji trebaju biti prihvaćeni kao ravnopravni ispaštaju. Naravno, ovdje nije riječ samo o Hrvatskoj. Kako god svi ljudi imaju pravo živjeti zdravo i sigurno.
U odgovorno spolnom ponašanju izuzetno je važna uloga roditelja, ne samo kroz nadzor, već i kroz otvoren i nez nelagode dijalog o seksualnosti. U znaiteželji i preokupiranosti seksualnošću, djeca i adolescenti moraju znati da je ista normalna i zdrava za prihvaćanje sebe, da je bitan element identiteta i, kao takvu roditelji je djeci trebaju predstaviti. Da postoji nelagoda i nerazumijevanje, razvidno je iz istraživanja (Mediji kao nadvršnjak u seksualnom odgoju adolescenata, Mađarac, Danijela, 2019.) na uzorku od 724 osobe (534 djevojke i 190 mladića, broj godina kretao se od 14 do 22 godine). Na pitanje mogu li otvoreno govoriti o seksualnosti s roditeljima, 44,7% je odgovorilo negativno. Važno je da roditelji shvate da promicanje odgovornog seksualnog ponašanja nadilazi samo pružanje informacija o kontracepciji i spolno prenosivim infekcijama. No, kako bi roditelji mogli preuzeti aktivnu ulogu i kvalitetno komuniciranje moraju biti educirani jer ponekad vlastito iskustvo i vlastita percepcija nisu dovoljni u promjenama koje se događaju, što kod djece i adolescenata može izazvati frustracije.
Roditelji i nastavnici mogu upotrijebiti različite strategije kako bi osigurali učinkovitu komunikaciju s djecom, odnosno učenicima i iste mogu uključivati korištenje jezika primjerenog dobi, pružanje točnih informacija te otvorenost. Također, je važno saslušati dječja pitanja i nedoumice te stvoriti siguran i podržavajući prostor za rasprave. Izgradnjom povjerenja i poticanjem otvorene komunikacije, možemo pomoći mladima da razviju vještine i znanja koja su im potrebna za donošenje odgovornih odluka o svojoj seksualnosti, podučavajući ih o granicama, poštovanju i važnosti dobivanja jasnog i punog pristanka te međusobnog poštovanja u seksualnim odnosima. Ovo potonje je jako važno i ako se mladi ne osjećaju spremnim za spolni odnos, ako osjećaju sram i nelagodu, dok ih druga strana nagovara treba poslušati i svoj unutarnji glas. Intuicija je iznad našeg znanja, rekao je Tesla, a današnji čovjek intuiciju gura od sebe, ne znajući ili zaboravljajući da i razum, počevši od Hegelove dijalektičke metode u fenomenima stvarnosti zapravo spoznaje svoju vlastitu unutrašnjost, „dušu sadržaja.“
Postoji, uistinu bezbroj savjeta za očuvanje spolnog i reproduktivnog zdravlja, s naglaskom na savjete zdravstvenih ustanova, kao najrelevantnije koje treba ozbiljno shvatiti i slijediti: odgodite spolne odnose dok ne budete spremni, koristite zaštitu, ne mijenjajte često spolne partnere, ne koristite alkohol i droge koje utječu na sposobnost razboritog prosuđivanja i koji mogu dovesti do nepromišljenih postupaka i spolno vezanih specifičnih rizika, saznajte i informirajte se o HIV/AIDS-u i drugim spolno prenosivim bolestima (infekcijama) jer to je najbolja prevencija, testirajte se ako ste bili u situaciji u kojoj ste se mogli zaraziti ( HZJZ).
Međutim, važno je i razumijevati i sve izazove suvremenog društva koji mogu dovesti do rizičnog spolnog ponašanja, pitanja koja se otvaraju i o kojem se ponekad vode beskonačne rasprave, bez postizanja nekog općeg konsenzusa ili sve većeg postizanja moralnog relativizma, gdje sve prolazi i gdje se u konačnici, zbog nedostatka kritičnosti osjeti ravnodušnost i odsutnost na mnoge teme. Tako je i s pitanjem seksualnosti koja je sama po sebi prirodna jer čovjek ima i duhovnu i fizičku dimenziju, ali je ista pod utjecajem niza čimbenika, od društvenih, ekonomskih, političkih, kulturnih, znanstvenih pa do vjerskih. Zato ćemo odmah naglasiti kako je vrlo važno definirati vlastite vrijednosti jer iste utječu na našu percepciju i ponašanje te osiguravaju kontinuitet i stabilnost u razvoju.
Zaključno, važno je za bilo kakvo poboljšanje, prije svega razumijevati da su ulaganja u spolno odgovorno ponašanje i reproduktivno zdravlje te planiranja obitelji, sa stajališta razvoja među najisplativijima i predstavljaju najučinkovitiji način za promicanje održivog razvoja određene zemlje.
Piše: Snježana Nemec/Demos media
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
