Rasprava o seksualnosti stara je koliko i sam svijet i uvijek je sa svakim novim glazbenim trendom izazivala moralno zgražanje i zabrinutost za poticanje negativnih reakcija kod mladih. Oduvijek je bilo nezahvalno i upućivati bilo kakvu kritiku, imajući u vidu da je seksualnost sastavni dio ljudske prirode, da su same percepcije drugačije, da se radi o složenom psihološkom i sociološkom fenomenu, ali i o činjenici da je sve podložno relativizaciji pa tako i istina i moral. Međutim, gledajući kroz povijest, seksualnost kroz glazbu, iako prisutna nikada nije bila toliko eksplicitno i agresivno izražena, posebno u pop glazbi i nikada do sada, iako još uvijek nejasan nije bio izražen opći konsenzus o štetnosti. Ono što se možda čini najgorim je činjenica da se ne radi o nikakvoj originalnosti na glazbenoj pop sceni, već bolnim kopijama i prodavanju lažne seksualnosti zbog profita. Ako napravimo poveznicu između snage originalnosti i seksualnosti s načinom kako svijet funkcionira, tada je, možda najbolje uzeti za primjer vrhunski filmski mjuzikl Cabaret” Bob Fossea iz 1972., gdje se odigrava društvena i kulturna dekadencija, karneval razvrata i očaja ljudi koji nisu svjesni katastrofe koje nacizam donosi i gdje veličanstvena Liza Minelli pjeva „Money, Money” (“Novac pokreće svijet, marka, dolar, jen, funta…).
Drugim riječima, sama seksualnost nije problem, međutim kad prelazi u vulgarnost, kad se intima prelijeva na javnu scenu, kada se se stvara kultura narcisoidnosti, odnosno samoljublja koje ne prepoznaje razumijevanje drugih, kada nema novih ideja, tada isto postaje problem i predmet rasprave. Zato ćemo na samom početku naglasiti kako je vrlo važno definirati vlastite vrijednosti jer iste utječu na našu percepciju i ponašanje te osiguravaju kontinuitet i stabilnost u razvoju. Ukoliko se vrijednosti poljuljaju ili izgube, posebno moralne postepeno gubimo i sebe.
Glazba je, zasigurno prostor kroz koji se odvijala i odvija seksualna evolucija i prostor razbijanja prisutnih tabua. Od utjecaja rock and rolla i plesnih podija gdje se ispoljavala seksualna želja, preko Beatlesa, histerije i seksa, kao dijela uzbuđenja i promijenjenih tradicionalnih uloga u kojoj su žene bile „lovci”, pjesme ‘Je t’aime Sergea Gainsbourga i Jane Birkin gdje se uz uzdisaje slavi ženska seksualnost, žanra R&B/hip-hop/rap do pop pjesama današnjice koje postaju sve seksualno izraženije i vulgarnije i uz sve gluplje tekstove.
Seks i seksualna energija, naprosto postaju javna domena, izražena kroz glazbene spotove, koncerte koje karakterizira spektakl, vrsna produkcija i tehnologija. Tko se sjeća koncerta u Zagrebu pop ikone Lady Gage vidjet će da su zastupljene sve komponente koje bi trebala osigurati milijune dolara zarade. Kostimi, scenski rekviziti, tehnologija, bizarni ispadi, provokativnost i zabrana plesačima od pop pjevačice da konzumiraju seks kako bi sačuvali seksualnu energiju za koncert ili da citiramo o izvor blizak pjevačici: „Želi da budu jako napaljeni dok plešu na pozornici kako bi spektakl izgledao uvjerljivije”. I pjesma istoimene pjevačice „Love Game” pjeva: “Hajdemo se zabaviti, ovaj ritam je bolestan, želim zajahati na tvojoj diskopalici” Tu si i glazbeni spotovi Madonne, od koji su neki bili i cenzurirani, poput glazbenog spota za pjesmu „It Feels Like for a Girl” zbog prikazivanja djevojaka, kao nasilnih i netradicionalnih ili glazbeni video s više od 5 milijardi pregleda “Despacito” ( Lusi Fonsi feat Daddy Yankee).
Ako pogledamo hrvatsko glazbeno tržište ili tržište u regiji situacija nije znatno drugačija. Seksualno poziranje, pokreti i izrazi lica, zaglupljujući tekstovi sve su prisutniji i šalju poruku kako je u redu izigravati s jedne strane macho u vidu žena, a s druge strane žene prikazati kao objekte za konzumiranje. Naravno, kako smo mogli i čuti ovakav pristup opravdava se glazbom koju prati vizualan doživljaj. A vizualan doživljaj svodi se na nagost i polunagost tijela, odnosno erotizirano ili seksualno prenaglašeno odijevanje. Društvene mreže možda su najbolji pokazatelj projekcije ovakvog pristupa na ponašanje drugih, uglavnom mladih. Kad djevojke uvučene u ideologiju slobode koja odudara od stvarnog života javno ispoljavaju svoju seksipilnost koja nerijetko graniči i s pornografijom, razvidno je kako se utjecaj širi i kako konceptualiziranje seksualnosti postaje područje u kojem se intima kontinuirano transformira i koja dovodi do nižeg tjelesnog samopouzdanja, pa čak i mentalnih bolesti kao što su depresija i poremećaji prehrane. Problem, u osnovi nastaje u činjenici da im se stalno nudi određeni stil i pristup životu, a ono najvažnije, rješenja i odluke prepuštene su njima samima.
Seksualnost, uz ljepotu i mladost, naprosto postaje kapital, a mediji glavni izvor koji uči kako se ponašati u društvu, odijevati i kako se prilagoditi dominantnom sustavu normi i vrijednosti. Treba, s jedne strane biti svjestan da kod djece i mladih identitet pa tako i seksualni nije formiran, dok s druge strane isti umjetnike vide kao uzore i često krivo tumače seksualizaciju kao simbol snage i moći. Prema Strasburgeru (2017.), primjera radi dokazano je kako objavljivanje golih slika i materijala dovodi do pozitivnog usvajanja ponašanja zavođenja, seksualne dostupnosti i usputnih veza.
Glazba je, zasigurno prostor i za raspravu o seksualnosti i rodnoj slobodi koja uključuje pravo svake osobe da odredi, uvjetuje ili mijenja spol na način koji joj odgovara, bio muški, ženski ili bilo koji drugi. Mnogi planetarno poznati umjetnici poput Davida Bowiea, Princea, Madonne… u svoju glazbu uključili su mijenjanje spolova kako bi zamaglili granice između homoseksualnosti i heteroseksualnosti. Od mjuzikla koji su predstavljali „često kontradiktorne stavove zemlje o rodu i seksualnosti u vrijeme kada je seksualna revolucija ustupila mjesto gay pokretima i pokretima za oslobođenje žena”, i onih s otvorenim gay temama, do LGBTQIA glazbe koja se fokusira na iskustva roda i seksualnih manjina, kao proizvod širokog gay pokreta za oslobođenje i koja izaziva i žestoke prijepore. S pjesmom “Born This Way” Laydi Gaga koja se i sam deklarira kao biseksualka otvorila je put queer osobama da prihvate i slave svoju seksualnost. Možda je široj javnosti najbliži primjer Eurosonga koji se godinama transformirao da bi danas postao svojevrsna platforma LGBT zajednici koja je podržana od velikog broja LGBT fanova i preko koje se naglasak stavlja na slobodu seksualne orijentacije i identiteta.
U isto vrijeme uz glazbu i film, gdje liberalizam pa i dekadencija sve više nalaze svoje mjesto ima ogromne kulturne i psihološke učinke na društvo. Sve snažnijim povezivanjem s drugim medijima, film postaje sve manje umjetnost koja prosvjećuje, a sve više zabava upitne kvalitete koja nerijetko prelazi i u kič, kao sociokulturni fenomen potrošačkog društva koje podilazi onome što se smatra popularnim, iako kad govorimo o istom među teoretičarima ne postoji suglasje kada se govori o popularnoj kulturi i njezinoj umjetničkoj vrijednosti. Filmovi i sve zastupljenije TV serije nerijetko u sebi sadrže seks, nasilje, i uvredljiv jezik, i sve to zamotano u celofan upečatljivih i zgodnih glumaca, može dovesti do povećanja nasilnog ponašanja, utjecaja na seksualno ponašanje mladih, što pokazuju i mnoga istraživanja na globalnoj razini.
Kreatori, s jedne strane ,zbog profita i spoznaje potrebe vremena pronalaze način kako će i u kojim oblicima iznijeti poruku pred oči javnosti, a s druge strane korisnici, bez previše razumijevanja upijaju ponuđeno. Potreba stalnog uspoređivanja pa i sa glazbenim zvijezdama, kao biološka sklonost ljudi da procjenjuju identitet u odnosu na druge, posljedično može ozbiljno utjecati na mentalno zdravlje, odnosno na samopoštovanje. Ono što se čini još bitnijim, u kontekstu identifikacije s drugima je, da su svi staljeni u istu ravan i da svaka različitost postaje nepoželjna, čime se polako gube specifične osobnosti po kojima se i razlikujemo od drugih.
Sve u svemu, stavljajući profit ispred svega, pop glazba naprosto gubi svoju umjetničku dimenziju. Ista je, uglavnom besadržajna i isprazna, s tekstovima koji uglavnom slave seks, što između ostalog potvrđuje sve veću prisutnost površnosti i trivijalnosti, kao posljedice i drugih čimbenika suvremenog društva.
Drugim riječima, nije štetna seksualnost koja se ispoljava kroz glazbu, pa i ona koja prelazi granice dobrog ukusa, već način na koji se istom manipulira. A manipulira se godinama uspješno i tada nije realno ni očekivati da će se u pogledu promatrača i slušatelja nešto promijeniti, jer igra na kartu ljudske prirode i seksualnosti koja ne podrazumijeva samo ponašanje, vrijednosti i navike, već fantaziju i želje za neostvarivim, itekako je prihvatljiva.
Tada se i, na tragu kreativnosti, kao vještine 21 stoljeća i imperativa budućnosti koji osigurava produktivnost temeljem razmišljanja izvan okvira postavlja i pitanje- tko su ti koji će u pop glazbi, kao najzastupljenoj donijeti nešto novo i originalno, posebno kada govorimo o Hrvatskoj gdje se stvaralaštvo ne potiče.
Piše: Tina Tomašić /Demos media
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE NOVINARSKE IZVRSNOSTI AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
