Pitanje sigurnosti i zaštite zdravlja na radu možda je sporadično i nezanimljivo javnosti, no ono je itekako aktualno i trebalo bi biti u fokusu, uzimajući u obzir stalne promjene i izazove koji se događaju na globalnoj razini, a posljedično i na sam rad te činjenicu da se svake godine na radnim mjestima diljem svijeta događaju milijuni ozljeda, bolesti i smrtnih slučajeva. U potonjem statistika je vrlo bitna, posebno mortalitetna, kao jedan od izvora podataka, ne samo za ocjenu zdravstvenog stanja stanovništva i kreiranje zdravstvenih politika, već i za poboljšanje i uvođenje više razine sigurnosti i zaštite zdravlja na radu. Tako Međunarodna organizacija rada (ILO) koja prati radnička prava i nastoji jamčiti socijalnu pravdu na globalnom tržištu rada procjenjuje da oko 2,78 milijuna radnika diljem svijeta svake godine umre od posljedica nesreća na radu ili bolesti povezanih s radom. U EU je posebno zabrinjavajući veliki broj nesreća sa smrtnim ishodom na radnom mjestu pa je tako u 2018. godini zabilježeno 200.000 takvih nesreća, od čega se petina njih dogodila u građevinskoj industriji. Drugih 53% su smrti od raka povezane s dugoročnim posljedicama zbog bivšeg posla zaposlenika. Mnogi od njih uključuju godine izlaganja čimbenicima rizika koji zvuče bezopasno, poput drvene prašine ili UV zraka. U Hrvatskoj je u posljednje četiri godine, uz ukupno 68.040 prijavljenih ozljeda na radu registrirano i 218 smrtnih slučajeva u radnim prostorima, od čega 118 zbog nesreća a čak njih 90 zbog bolesti radnika. U kontekstu navedenog nameće se i pitanje zašto EU ne osigurava dovoljno sigurnosti na radnom mjestu. Odgovor leži u organizacijskim problemima unutar pojedinih zemalja EU, odnosno u nemogućnosti EU da na jedinstven način nametne radnička prava, što na razini cijele EU otežava i samu provedbu zaštite radničkih prava.
Svijet u kojem danas živimo i radimo neosporno je drugačiji od svijeta kojeg se većina nas sjeća, a kroz stalne promjene koje obilježavaju suvremeno društvo, njegovu međusobnu povezanost i društvenu uvjetovanost, stvaraju se i novi uvjeti rada. Stabilnost za koju se čovjek nekada mogao uhvatiti nestaje, a nemir i nesigurnosti postaju raspoloženja koja prevladavaju u suvremenom društvu. Tehnologija i znanost sve više dominiraju nad čovjekom, a društvo znanja sve više zaboravlja moralnu i humanu komponentu. Neokapitalizam koncentrira bogatstvo i moć, socijalne razlike postaju sve veće, trošenje guši svaku ljudsku autentičnost, a kritička svijest se razara, što je posebno razvidno u siromašnim zemljama gdje su su radnička prava na niskim granama i gdje se tisuće radnika svakodnevno izrabljuje, što posljedično dovodi do velikog broja nesreća i stotina smrtnih slučajeva svake godine, jer vlasnici, posebno u segmentu brze mode nemaju interes za pružanje sigurnih radnih uvjeta ili bolje rečeno pokazuju neljudskost, a sreća i dobrobit pojedinca i društva, poštovanje dostojanstva identiteta i života čovjeka ne predstavlja im ništa. Sve su to promjene koje se događaju i koje neminovno utječu na čovjeka koji se, unatoč svemu mora suočiti sa sve većim i kompleksnim zahtjevima modernoga društva i poslovanja. Metaforički rečeno, izbačeni smo iz tradicionalnih cipela i ubačeni u neke nove moderne pa tako i kada govorimo sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu.
Radnici su danas pod velikim pritiskom zahtjeva suvremenog društva, a stres postaje globalni zdravstveni problem koji ozbiljno utječe na mentalno zdravlje te doprinosi otprilike polovici svih izgubljenih radnih dana, a ni Hrvatska nije izuzetak. Osim već poznatih stresora na poslu, od tržišnog natjecanja, duljeg radnog vremena, sve težeg postavljanja granice između privatnog i poslovnog života dodatni stresor predstavljaju i financijske i zdravstvene krize koje dovode i do organizacijskih promjena i preustroja tvrtki, a posljedično i do straha od gubitka do samog gubitka posla. Upravo, pandemija COVID-19 pokazala je navedeno, kao i povećanje zdravstvenog rizika za radnike, međutim, i prije same pandemije 84 milijuna ljudi u EU-u imalo je problema s mentalnim zdravljem, što između ostalog pokazuje i ranjivost sustava zaštite zdravlja na radu, kao i opravdanu brigu zbog sve bolesnijih radnika koje ne može i ne smije postati opće stanje na tržištu rada.
Ono o čemu se nedovoljno govori u hrvatskoj jasnosti je loša organizacija i upravljanje poslom, kao i loša poslovna klima, posebno kada se govori o državnom i javnom sektoru, što rezultira negativnim utjecajem na motivaciju i zdravlje radnika. Vrlo često ovakav način rada nije prepoznat ili se o njemu šuti. Loše kadroviranje, nerazumijevanje organizacije poslovanja, politički upliv stvaraju nezdravo radno okruženje, a u konačnici i nezdrav društveni sustav koji se manifestira na zdravlje radnika. Nevažno radi li se intelektualnom ili fizičkom poslu, ovakav neprihvatljiv modus operandi dovodi do proturječnih zahtjeva, nedostatka jasnoće uloge radnika, loše komunikacije, zategnutih međuljudskih odnosa i nezadovoljstva. Kako je sve podložno promjeni pa tako i nezdrava radna klima, kvalitetna procjena psihosocijalnih rizika, preventivni pristup i dosljedno provođenja mjera za njihovo uklanjanje put je za stvaranje zdravih radnih mjesta i okruženja. Međutim, ono što se, ipak čini krucijalnim je postojanje volje, kao psihičkog procesa koji kreće od samog motiva, preko odabira cilja do izvršenja donijete odluke, kao i prisutnost moralne komponente koja sa sobom ne nosi političke ili ekonomske sankcije, ali određuje ljudsko djelovanje, regulira međuljudske odnose i stvara jaki obrambeni mehanizam društvene zajednice. Što će se napraviti kroz Nacionalni plan rada, zaštite na radu i zapošljavanja od 2021. do 2027. koji je fokusiran na kvalitetu radnih mjesta, odnosno na radno okuženje koje će motivirati i uvažavati radnika i dati mu mogućnost utjecaja na procese i uvjete rada te povećati razinu sigurnosti radnih mjesta kroz smanjenje udjela privremeno zaposlenih, čime se Hrvatska nalazi značajno ispod prosjeka EU ostaje za vidjeti, jer sa sadašnje perspektive, čini se poprilično bajkovito, imajući u vidu masovno iseljavanje hrvatskih radnika, čiji razlozi velikim djelom leže u nezadovoljstvu funkcioniranja samog sustava, ali i o budućnost digitalizacije i uvođenja novih načina obavljanja posla te potrebe osiguranja dostojnih uvjeta rada.
Čimbenik koji ozbiljno ugrožava sigurnost i zaštitu zdravlja na radu je demografsko starenje i vezano s time i produljenje radnog vijeka, zbog čega se moraju uložiti dodatni napori za sigurne i zdrave uvjete rada. S obzirom na procjenu da će do 2030. godine radnici u dobi od 55 do 64 godine činiti najmanje 30 posto radne snage, pojavljuju se dodatni izazovi koji se odnose na porast broja radnika s kroničnim zdravstvenim problemima i specifičnim potrebama, potencijalna veća osjetljivost starijih radnika na određene opasnosti po sigurnost i zdravlje, nužnost rješavanja diskriminacije zbog životne dobi na razini društva, što predstavlja i svojevrsni apsurd. S jedne srane ne može se bez starijih radnika, a s druge strane treba ih štiti od diskriminacije.
Iako se 1/ 3 dana, nerijetko i više provodi na poslu, važna komponenta za sigurnosti na radu je privatni život, odnosno pitanje usklađivanja privatnog i poslovnog života koje je postalo globalna nužnost. Tu nužnost boljih i učinkovitijih načina djelovanj, prepoznali su i sami poslodavci, jer se upravo neusklađenost sve ozbiljnije odražava na njihovo poslovanje. Iako treba imati na umu da se pitanje slobodnog vremena sve više aktualizira u svijetu, suvremeno tržište rada i dalje traži dulje radno vrijeme i 24-satnu dostupnost zaposlenika, što zasigurno nije dobro za same zaposlenike i poslodavce i što, ne samo da narušava ravnotežu između poslovnog i privatnog života, već utječe na umor i nezadovoljstvo radnika, a posljedično i na nesreće i ozljede na radu, odnosno na fizičko i mentalno zdravlje. Upravo, uspostava ravnoteže na dulje staze dovest će do zadovoljnih i zdravijih zaposlenika koji će predanije, kreativnije i bolje doprinositi razvoju organizacije i društva. Ili možemo parafrazirati riječi F. Nietzschea: “Tko nema dvije trećine dana za sebe, taj je rob, bez obzira bio on državnik, biznismen, službenik ili znanstvenik.”
Život zdravlje i očuvanje radne sposobnosti vrednote su od posebnog društvenog interesa, kako je definirano i Zakonom o zaštiti na radu. Odgovornost leži na svima, od vlade koja donosi zakone, razvija nacionalne politike, poslodavaca koji su odgovorni za sigurna i zdrava radna mjesta i radno okruženje, do samih radnika koji su odgovorni raditi na siguran način i zaštititi sebe i ne ugrožavati druge, poznavati svoja prava i sudjelovati u provođenju preventivnih mjera. U osnovi govorimo o kulturi sigurnosti i zaštite zdravlja na radu na svim razinama koja se odnosi na tradiciju i ponašanje i koja bi trebala još više uključiti radnike u donošenje odluka o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu, što će dodatno pridonijeti sigurnosti i zdravlju na radnom mjestu.
Nedugo, točnije. 28. travnja 2023. obilježen je i Svjetski dan sigurnosti i zaštite na radu, kao potreba da se postojeći problemi osvijeste, da se sustav sigurnosti i zaštite na radu unaprijedi radio čuvanja radnih mjesta i socijalne sigurnosti te da se promiče i stvara kultura sigurnosti i zdravlja kako bi se smanjio broj smrtnih slučajeva i ozljeda na radu. I Hrvatska kroz provođenje nacionalne strategije treba staviti težište na sigurnost i zdravlje na radu, posebno za mikro i mala poduzeća koja su okosnica gospodarstva u EU i ključni pokretači gospodarskog rasta, imajući u vidu činjenicu koju su potvrdila istraživanja kako se u takvim poduzećima loše upravlja sigurnošću na radnom mjestu, što posljedično dovodi do veće opasnosti od ozljeda i zdravstvenih problema na radu. Zbog činjeničnog demografskog starenja radne snage, naglasak treba staviti na prevenciju zdravlja, odnosno prevenciju profesionalnih bolesti i bolesti koje su vezane za rad kako bi se spriječio nepotrebni gubitak radne snage. Kontinuirana edukacija svih dionika radi podizanja razine svijesti o važnosti ulaganja u zaštitu na radu i provođenja svih potrebnih mjera sigurnosti i zaštite zdravlja radnika je imperativ.
Zaključno, važno je raditi, jer rad predstavlja osnovni uvjet opstanka i razvoja društva, no još je važnije vratiti se zdrav svojoj obitelji, osiguravajući i poštivajući mjere sigurnosti i zaštite na radu.
Piše: Snježana Nemec/Demos media
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
