Sutra je sveti dan za svakog ljubitelja piva u svijetu, a pogotovo u Europi. Sutra će se, naime, navršiti točno 210 godina od slavnog vjenčanja bavarskog princa Ludwiga i saske princeze Therese von Sashen-Hildburghausen.
Već čujemo (sasvim opravdane) prigovore čitatelja: kakav crni bavarski princ i kakva vražja saska princeza, zašto bi to vjenčanje uopće bilo slavno i kakve to veze ima s pivom?
Odmah ćemo odgovoriti: potpuno se slažemo, kvragu i princ Ludwig (potonji kralj Ludwig I. od Bavarske) i princeza Therese von Sashen-Hildburghausen, ali njihova svadba, održana 12. listopada 1810. u Münchenu, ipak predstavlja izuzetno značajan datum pivske historije i svojevrstan praznik za sve štovatelje gorkog napitka od hmelja. Piše Slobodna Dalmacija
TEREZINE POLJANE
Tog davnog dana, naime, prije 210 godina, u čast tog kraljevskog vjenčanja održan je prvi Oktoberfest u Münchenu, koji se tada još nije zvao Oktoberfest – tada je to bila tek petodnevna narodna fešta u kojoj su onodobni građani Münchena ispijali pivo u čast svog princa i njegove princeze. Potom je tadašnje gradsko vijeće Münchena donijelo mudru, vizionarsku i dalekosežnu odluku da se taj pivski ritual uvede kao godišnji običaj.
I tako je vremenom nastala najveća pučka fešta na svijetu – Oktoberfest. Održava se praktično u centru Münchena, na Terezinim poljanama (Theresienwiese) – nazvanima u čast spomenute princeze Therese von Sashen-Hildburghausen – a danas više ne traje pet, nego 16 dana, s tim da uvijek počne u drugoj polovici rujna, a završi prvog vikenda u listopadu.
Ove godine, međutim, Oktoberfesta neće biti, zbog koronavirusne epidemije. To nije prvi put da se ova časna pivska tradicija prekida zbog više sile – prvi prekid bio je od 1854. do 1873. zbog velike epidemije kolere, uz još dva prekida u 20. stoljeću, za vrijeme dvaju svjetskih ratova. Ovogodišnji prekid je, dakle, prvi nakon Drugoga svjetskog rata: ostaje nada da će biti kraći nego onaj kad je u 19. stoljeću izbila kolera.
Taj optimizam dijele i organizatori ove manifestacije: iako je ovogodišnji Oktoberfest otkazan još u travnju, organizatori su već objavili vremenski okvir idućeg Oktoberfesta – od 18. rujna do 3. listopada 2021. godine.
OMAMLJUJUĆI ‘WIESN’
Spomenuli smo da je Oktoberfest “najveća pučka fešta na svijetu”. Tu, na prvi pogled pretencioznu tvrdnju podržavaju brojke: Oktoberfest (koji se u minhenskom dijalektu zove “d Wiesn”) u novije doba svake godine posjeti preko šest milijuna posjetitelja – među kojima su brojni strani turisti – koji popiju isto toliko milijuna litara piva i pojedu goleme količine pečene piletine (jedna porcija je pola pileta), kobasica i pereca.
Evo, primjerice, statističkih podataka iz sad već davne 2004. godine – tada se popilo 5,5 milijuna litara piva (već 2007. ta je brojka skočila na 6,94 milijuna litara, a 2018. na 7,5 milijuna litara), 35.000 litara vina, 20.000 boca šampanjca, 200.000 šalica kave i čaja te 700.000 boca vode i limunade. Iste godine pojelo se 200.000 pari kobasica, 500.000 pilića, 50.000 kg ribe i 89 pečenih volova.
Naravno, nakon toliko piva i kobasica ljudi se malo opuste pa nerijetko izgube razne osobne stvari. Prema pedantnoj evidenciji organizatora, spomenute 2004. godine izgubljeno je oko 4000 stvari, među kojima su najbizarnije bile note skladbe Johanna Sebastiana Bacha, umjetni zlatni zubi i 13.000 starih njemačkih maraka koje su pronađene u zaboravljenim hlačama (!).
Takvom gubljenju stvari zacijelo doprinosi činjenica da minhenske pivovare za Oktoberfest proizvode posebno “Wiesn pivo”, s većim postotkom alkohola nego inače: pivo obično ima oko pet posto alkohola, ali „Wiesn pivo” ima šest-sedam posto.
Osim toga, pivo se na Oktoberfestu služi u kriglama od litre, tako da u količinskom smislu jedno “Wiesn pivo” predstavlja ekvivalent dva standardna “velika piva” od 0,5 litara, odnosno tri “mala piva” od 0,3 litre. Teorijski postoji mogućnost da naručite i pivo od pola litre, ali to se smatra moralnim prekršajem, odnosno znakom nepoštovanja slavne tradicije Oktoberfesta.
Drugim riječima, ako ste na Oktoberfestu popili tri “Wiesn piva”, to znači da ste zapravo popili šest standardnih velikih piva, odnosno devet malih, koje uz to imaju veći postotak alkohola nego što ste navikli. Eto zašto ljudi na Oktoberfestu zaboravljaju čak i vlastite hlače.
ČEKIĆEM PO BAČVI
Pripreme za Oktoberfest počinju oko dva mjeseca prije službene svečanosti otvaranja. Šest velikih minhenskih pivovara i oko 80 manjih proizvođača piva tjednima postavljaju svoje pivske hale (šatore), kao i mnoge rekreativne atrakcije poput kuće strave, lunaparka i raznih drugih zabavnih sadržaja.
Specifičan je i sâm ritual otvaranja Oktoberfesta, što se uvijek događa subotom. Točno u podne u šatoru Schottenhammel gradonačelnik Münchena udaranjem čekića otvara prvu bačvu piva, uz tradicionalni povik “O’zapft is!” (“Otvoreno je!”). Tim činom Oktoberfest se smatra otvorenim.
Pritom svake godine prisutni posjetitelji radoznalo promatraju koliko udaraca čekićem gradonačelniku treba dok pivo ne poteče – oko toga se čak organiziraju i oklade. Prema dostupnim podacima, najbolji rezultat (svega dva udarca) imao je SPD-ov gradonačelnik Christian Ude, koji je bavarskom prijestolnicom vladao od 1993. do 2014. godine, a spomenuti rekord od dva udarca zabilježio je 2005. godine, da bi ga ponovio i 2008. i 2009. godine.
S druge strane, “najtraljaviji” minhenski poteštat bio je Thomas Wimmer, također SPD-ovac, koji je gradom vladao od 1948. do 1960. godine, a kojem je 1950. trebalo čak 19 udaraca po bačvi.
Kako vidimo, još se nije pojavio frajer koji bi bačvu otvorio jednim jedinim udarcem čekića.
Posebna atrakcija u svakom pivskom šatoru su konobarice obučene u tradicionalnu bavarsku nošnju – pažnju muške publike obično plijene njihovi duboki dekoltei, ali i frapantna sposobnost da u jednoj ruci nose po sedam, osam, devet, pa i deset pivskih krigli. Podsjećamo, to su velike krigle od litre. Naprosto je neshvatljivo kako te žene to uspijevaju.
NOVINAR UKRAO KRIGLU
Kad smo već kod tih velikih litarskih krigli, na internetu danas stoji upozorenje svim posjetiteljima Oktoberfesta da se pokušaj iznošenja krigle iz šatora smatra krađom, odnosno kaznenim djelom za koje se naplaćuje globa. To se, međutim, ne poklapa sa sjećanjem potpisnika ovih redaka.
Na Oktoberfestu sam prvi i jedini put bio daleke 1993. godine, na povratku s gostovanja u Amsterdamu, gdje je Hajduk izgubio od Ajaxa 0:6. Ostatak Torcide je nakon dvosatnog zadržavanja na Oktoberfestu nastavio za Split, a ja sam ostao još par dana u Münchenu, kako bih mučan okus teškog poraza sprao okusom vrhunskog bavarskog piva.
U šatoru “Kaltenberga” sprijateljio sam se s nekim Nijemcima, koji su mi objasnili da se pokušaj iznošenja krigle iz šatora smatra nekom vrstom sporta, s vrlo jasnim pravilima: svatko ima pravo na taj pokušaj, ali ako te redari (zaštitari) uhvate prije nego što si izašao iz šatora, moraš im predati kriglu; ako, pak, uspiješ s kriglom napustiti šator, tada je imaš pravo zadržati kao trofej. Ja sam im povjerovao.
U nekom času na drugom kraju šatora nastala je gungula: redari su se ustrčali oko nekog elegantnoga gospodina u odijelu, kojeg su uhvatili na samom izlazu iz šatora, i on im je uz smijeh predao kriglu koju je pokušao iznijeti. I dok su mi uzbuđeni njemački prijatelji tumačili da je to uhvaćen sâm gradonačelnik Münchena (već spomenuti Christian Ude), ja sam iskoristio tu gužvu na način da sam sakrio dvije krigle ispod jakne i nonšalantno se uputio prema suprotnom izlazu iz šatora. Kako su svi redari bili zauzeti tim elegantnim gospodinom, nesmetano sam iznio obje krigle iz šatora.
Epilog svega je da te dvije “Kaltenbergove” jednolitarske krigle i danas stoje u mojoj kućnoj vitrini, kao spomen na posjet Oktoberfestu. Ako ovaj tekst slučajno bude čitao netko iz njemačke ambasade, a pod uvjetom da iznošenje krigle iz šatora doista predstavlja kazneno djelo krađe, molio bih ga da me ne prijavi bavarskim vlastima ili upravi “Kaltenberga”. A nekako se nadam i da je to moje (ne)djelo u međuvremenu palo u zastaru. Piše Damir Pilić Slobodna Dalmacija