Klimatske promjene danas su stavljene u fokus kao najveći problem suvremene civilizacije, a percepcija javnosti nerijetko ide od negiranja istih do apokaliptičnih predviđanja, odnosno proročke vizije svršetka svijeta. Ovakvi prijepori u javnosti iz kojih proizlaze i polazni sudovi koji se, uglavnom ne povezuju s ljudskim djelovanjem i negativnim učincima na prirodne ekosustave i zdravlje, a posljedično i na moguću destabilizaciju društva, rezultat su nedovoljne informiranosti i educiranosti, što izaziva pomutnju i nejasnoće, a kad nema jasnoće otvara se prostor sumnji i raznim teorijama zavjere, koje same po sebi imaju negativnu konotaciju i pripisuju se lakovjernim ljudima. S druge strane čovjek na putu traženja istine trebao bi sagledati sve pa i teorije zavjere, kao pokušaje objašnjenja krajnjeg uzroka. U moru informacija i dezinformacija, medijske senzacionalnosti, modernog relativizma nije se lako snaći i odvojiti istinu od laži, bitno od nebitnog i tada čovjeku jedino preostaje promatrati svojim očima ili jednostavno vjerovati znanstvenicima među kojima postoji konsenzus, iako se i njihova vjerodostojnost svako malo dovodi u pitanje, u kontekstu podupiranja postojanja klimatskih promjena, a radi zaštite financiranja istraživanja. Kako god, velika je vjerojatnost da većina skeptika klimatske promjene doživljava kao pretjeranu, a ne kao izmišljenu priču.
Činjenica je da se klima kroz povijest mijenjala i prolazila cikluse ledenog doba i toplijih perioda, kao što je činjenica da promjene u temperaturi mogu biti prirodne, ali i izazvane i ljudskom aktivnošću koja narušava prirodnu ravnotežu. U nizu klimatskih faktora koji utječu i oblikuju klimu, nedvojbeno je i faktor ljudskog djelovanja, počevši od izuma parnog stroja koji je obilježio prvu industrijsku revoluciju i ugljena kao najvažniju sirovinu za pokretanje parnih strojeva i za proizvodnju željeza, preko urbanizacije, nicanja industrijskih gradova i stvaranja tvorničkih pogona koji su bili primjer nezdravog okoliša i utjecaja na zdravlje, do nastavka procesa industrijalizacije i masovne proizvodnje, a posljedično i utjecaja na klimatske promjene i globalno zagrijavanje, prvenstveno zbog sagorijevanja fosilnih goriva, ali i sječa šuma koje imaju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena, isušivanja vlažnih staništa i ostalih promjena u eksploataciji zemljišta. Iako znanost i struka podastire dokaze klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjima, poput zagrijavanja oceana, povećanja razine mora, topljenja artičkog leda…, a Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) u svom izvješću iz 2003. utvrđuje da je utjecaj čovjeka na klimatski sustav jasno utvrđen, ono što laici mogu primijetiti su sve učestalije prirodne katastrofe koje često imaju razoran učinak na domove i zajednice, a ponekad rezultiraju i gubitkom života. Šumski požari, uragani, oluje, suše, poplave, toplinski valovi samo su neki od primjera koji imaju značajnu ulogu u nanošenju štete ljudskom zdravlju i smrtnosti koja je najviše povezana s toplinskim valom.
U kontekstu povećavanja zdravstvenih rizika sve češće se spominje zaustavljanje povećanja emisija stakleničkih plinova iz poljoprivrede, posebice stočarske proizvodnje koja čini oko petinu ukupnih emisija stakleničkih plinova, kao i potreba suzbijanja potrošnje mesa, koja predstavlja zdravstvene rizike pogoršanjem klimatskih promjena i izravnim doprinosom uzročnosti određenih bolesti. Međutim, predviđa se da će se stočna proizvodnja, prema sadašnjim trendovima, značajno povećati tijekom sljedeća četiri desetljeća, uglavnom u zemljama niskog ili srednjeg dohotka. Kada smo govorili o nejasnoćama, medijskim senzacijama, provlači se i priča da je EU najavila planove o istrebljenu krava, što zvuči nerazumno i bolesno, no naznake za smanjenje udjela mesa i mesnih proizvoda, promjene njihove prehrane te veće korištenje biljnih namirnica postoje. S druge strane možemo postaviti i pitanje zašto onda iz laboratorija izlazi umjetno uzgojeno meso, kao što je to bio slučaj kalifornijskog poduzetnika Josha Tetricka čija tvrtka je postala prva u svijetu koja je na tržište ponudila laboratorijski uzgojeno meso. Taj povijesni trenutak pozdravili su brojni svjetski mediji koji su redom navodili kako je to značajan korak u nastojanju da se okonča uzgoj životinja, preokrene mesna industrija i redefinira naša prehrana. Dakle, puno je još kontradiktornosti i nepoznanica koje ostavljaju prostor sumnji, no činjenica je da će klimatske promjene neravnomjerno utjecati na prinose hrane diljem svijeta. Iako bi neke regije, većinom na srednjoj do visokoj geografskoj širini, mogle doživjeti dobitke, mnoge će vjerojatno biti negativno pogođene, uz smanjenje prehrane i prihoda.
Zdravstveni rizici proizlaze iz fizičkih opasnosti, ekstremnih temperatura, učinaka na kvalitetu zraka koja može negativno utjecati i na mentalno zdravlje, promijenjenih obrazaca prijenosa zaraznih bolesti i učinaka na prinose hrane. Raseljavanje stanovništva, klimatski migranti koji su zbog negativnih učinaka klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih nepogoda prisiljeni preseliti unutar države ili u druge države, što dovodi i do trajnih migracija. Zbog različitih čimbenika, uključujući nesigurnost hrane, dezertifikaciju, odnosno širenje pustinjskog okoliša u sušna ili polusušna područja, uzrokovano promjenama klime, porast razine mora i sve češće ekstremne vremenske prilike postoji i vjerojatnost sukoba. S druge strane nestašica vode, koje već sada pogađaju milijune ljudi diljem svijeta, pogoršat će se u narednim desetljećima, a povezane su sa sušom, zagađenjem, povlačenjem ledenjaka, podizanjem razine mora i lošim upravljanjem. Opasnost vreba i od zaraznih bolesti koje se prenose vodom te se savjetuje da svaka država ima u pripravnosti rezerve pitke vode za slučaj da dođe do zagađenja. Što se tiče zaraznih bolesti, prijeti povećana učestalost javljanja zaraza koje se prenose komarcima i krpeljima, kao i ponovno javljanje nekih bolesti na području blizu morske obale i rijeka, poput malarije koja se povezuje sa nehigijenskim uvjetima života, odnosno sa siromaštvom.
Hrvatska, kao dio globalnog svijeta nije pošteđena klimatskih promjena i svi stručni pokazatelji pokazuju značajno zatopljenje, posebno u kontinentalnu dijelu te promjenu trendova godišnjih sezonskih količina oborina. U većini dijelova Hrvatske opaža se značajno smanjenje ukupne količine oborina, uglavnom tijekom ljeta i to na razini 7- 2% po dekadi. Iznimka su istočni ravničarski dijelovi Hrvatske gdje se ukupna količina padalina u navedenom 50-godišnjem razdoblju povećala i to prvenstveno zbog povećanja učestalosti vrlo intenzivnih oborina tijekom jeseni. Značajno se povećala učestalost oborinskih ekstrema – suša (SZ Hrvatska, Gorski kotar, Istra, obala Jadrana) ili ekstremnih kišnih razdoblja (istočna nizinska područja). Analize također pokazuju da se povećava nestabilnost atmosfere zbog čega raste učestalost ekstremno jakih vjetrova; porast učestalosti pojave kratkotrajnih velikih količina oborina po pojedinim lokacijama te porast učestalosti grmljavinskih ekstrema i tuča. Sve rjeđa je pojava snažnih anticiklona, dok su duboke ciklone sve češće. Povećava se učestalost pojave regionalnih ciklona, osobito Sjevernojadranske te učestalost olujnog juga i bure. Dugotrajne i snažne ciklone u kombinaciji sa podizanjem razine mora izazivaju sve češća i intenzivnija potapanja priobalnih područja. Učestalost pojave snijega se nije promijenila, ali općenita visina snježnog pokrivača se smanjuje (Priručnik “Klimatske promjene u Hrvatskoj” – Priče o klimi, priče za klimatsku akciju). Iako se Hrvatska odredila prema zelenoj i ugljično neutralnoj budućnosti, ostaje pitanje kako će se nositi s problemima i implementirati postojeće ciljeve, jer već postoje određene kritike. Društva pa tako i Hrvatsko koja na vrijeme počnu provoditi mjere prilagodbe klimatskim promjenama moći će se suočiti s katastrofalnim posljedicama za okoliš i ekonomiju, čime se ugrožava njegov održivi razvoj. Trošak ulaganja u mjere prilagodbe klimatskim promjenama danas, smanjit će trošak saniranja mogućih šteta u budućnosti. Stoga je od prioritetne važnosti pokrenuti društveni proces prihvaćanja koncepta prilagodbe klimatskim promjenama, utvrditi učinak klimatskih promjena na Hrvatsku, utvrditi stupanj ranjivosti i odrediti prioritetne mjere djelovanja. Donesena Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu je temeljni preduvjet i odgovarajući okvir za koordinirano djelovanje i traži pažnju i uključenje svih dionika, gospodarstva i donositelja odluka na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj vlasti. Ostaje otvoreno i pitanje javnog zdravstva i njegovih reakcija na klimatske promjene, uzimajući u obzir činjenicu njegove ranjivosti zbog povećanja učestalosti i trajanja ekstremnih vremenskih uvjeta, kao i pitanje je li jačanje javnog zdravstva kao institucionalnog okvira jedan od odgovora na klimatske promjene. Zasigurno je, s aspekta autorice, no prije toga potrebno je osvijestiti javnost, ali i samu struku da za zdravlje nisu odgovorni samo pojedinci, već i država.
Zaključno, možemo reći da će utjecaj klimatskih promjena na zdravlje uglavnom biti određen ranjivošću stanovništva, njihovom otpornošću na trenutnu stopu klimatskih promjena te opsegom i tempom prilagodbe. Ukoliko se ne poduzmu adekvatne mjere kako bi se smanjile emisije i izbjeglo probijanje opasnih temperaturnih pragova, klimatske promjene predstavljat će ozbiljnu prijetnju za živote i zdravlje ljudi. Edukacija i informiranje javnosti temeljeno na znanstvenim činjenicama izuzetno su važni za upoznavanje s klimatskim promjenama, kao i za samu prilagodbu i smanjenje ranjivosti. Hoće li se to zvati klimatska pismenost ili drugačije u osnovi je nevažno. Važno je krenuti na vrijeme i osvijestiti da je problem prisutan i da će se najvjerojatnije produbljivati, uzimajući u obzir i činjenicu da kapitalizam ne želi prepoznati ovu pojavu. Globalna zajednica, iako je ujedinjena u nastojanjima da se spriječi porast globalne temperature za više od 1,5 Celzijevih stupnjeva kako bi se spriječili ozbiljni utjecaji na život i zdravlje ljudi, zbog raznih interesa, nepovjerenja i straha od gubitka novca ulaganjem u obnovljive izvore energije, imat će velike probleme, ukoliko ne pokaže političku volju i odlučnost. Bez obzira što je, uslijed klimatskih promjena još uvijek teško procijeniti utjecaj i razmjere zdravstvenih rizika, iste će nesrazmjerno više osjećati oni najranjiviji, uključujući žene, djecu, etničke manjine, siromašne zajednice, migrante ili raseljene osobe, demografski sve stariju populaciju i osobe s temeljnim zdravstvenim problemima. Budući da su najsiromašniji ljudi uglavnom zdravstveno neosigurani, svake godine, već sada je gurnuto oko sto milijuna ljudi u siromaštvo, a utjecaji klimatskih promjena pogoršavaju ovaj trend. Drugim riječima, radi se o ljudima koji najmanje doprinose uzrocima klimatskih promjena i koji su najmanje u mogućnosti zaštiti sebe i svoje obitelji, što dovodi do još jednog apsurda, ali i pitanja što je s globalnom pravdom i zašto se ne ide u tom smjeru, već se stalno nude rješenja i programi pomoći najsiromašnijim zemljama. S druge strane, gledajući s povijesnog stajališta pravda, u smislu socijalne nejednakosti nikada nije postojala, a s filozofskog otvara pitanje ugroze društvene pluralnosti, odnosno nepostojanja hijerarhijske vrijednosti. Sve u svemu, govorimo zapravo o milijunima ljudi koji će zbog nestašice vode i hrane i socijalne nejednakosti, uzrokovane, između ostalog i korporativnim i političkim interesima teško pronalaziti rješenja i odgovore, što posljedično može dovesti i do društvenog kolapsa i konflikata na globalnoj razini. Međutim, svaki apokaliptični pristup ovom problemu niti je dobar niti za sada realan. Uostalom, Apokalipsa je optimistička biblijsko-teološka sinteza koja daje viziju »novoga neba i nove zemlje« i u kontekstu klimatskih promjena i djelovanja čovjeka treba biti optimističan i očekivati trijumf razuma i uma koji neće prelaziti granice iskustva i zaplitati se u daljnje i nerješive teškoće.
Piše: Snježana Nemec/ Demos media
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
