Pauk bijelac (Trachinus draco, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji pauka (Trachinidae).
Najbrojniji je od četiri vrste koje nastanjuju naše podmorje. Naraste do 53 centimetra dužine i 1,9 kilograma težine.
Ima vretenasto, bočno stisnuto tijelo s gotovo ravnim leđima. Glava je krupna, a usta velika, ozubljena sitnim i oštrim zubima., piše novi list
Na gornjem dijelu škržnog zaklopca nalazi se velika oštra otrovna bodlja. Otrovne su i prve šipčice prve leđne peraje koje su crno obojane.
Boje je oker-sivkaste sa zlatasto smeđim i mjestimično tamnijim mrljama koje se poput nepravilnih trakica pružaju od leđa prema trbušnoj strani, nagnute koso od glave prema repu. Osim tih trakica, od glave pa sve do kraja repa pružaju se i vodoravno položene tirkizno plavičaste nepravilne prugice.
Odmah iza škržnog zaklopca, na boku po sredini tijela nalazi se nepravilna kvadratna tamna, gotovo crna mrlja.
S trbušne je strane bijele boje.
Peraje su dobro razvijene. Druga leđna i podrepna peraja su gotovo simetrične.
Nalazimo ga praktički na svim terenima, od pličina do 150 metara dubine. Najbrojniji je na pjeskovito ljušturastim dnima koja preferira prvenstveno zbog svog načina lova. Ova se vrsta, naime, voli ukopavati na način da mu iz pijeska vire tek oči i leđna peraja, što mu kao lovcu daje veliku prednost. Na plijen se baca silovito, istovremeno otvarajući usta i tako stvarajući vakum, što žrtvi ne ostavlja puno izgleda za bijeg i preživljavanje.
Pauk bijelac spolnu zrelost dostiže s 30,5 centimetara dužine, a mrijesti se od lipnja do kolovoza.
Pauk se nigdje ciljano ne lovi, no na pjeskovito-ljušturastim dnima je redovita usputna lovina, pa se u skladu s tim ni udičarski pribor za ribolov pauka ne razlikuje od pribora za ribolov ostalih pridnenih vrsta. To je najčešće klasična kančenica.
Preporučena širina luka udica je od 10 do 15 milimetara. Za ješku se mogu koristiti sve animalne ješke, no pauk se najradije baca na riblji filet. Često će se baciti i za sitnijom na udicu već ulovljenom ribom za vrijeme izvlačenja sistema.
Često se ulovi i na varalice, kako u lakoj panuli na plitkim terenima tako i u spinningu.
Zbog mogućnosti uboda na otrovne bodlje, živog pauka nikada ne treba prihvaćati golom rukom. Ukoliko do uboda ipak dođe, prva pomoć se sastoji u neutraliziranju otrova što se relativno lako može postići uranjanjem ili premazivanjem mjesta uboda s 10 postotnom otopinom amonijaka koja se u prikladnom pakiranju može kupiti u svakoj ljekarni, a nakon čega bol, pa i sve druge posljedice uboda najčešće potpuno nestaju.
Prvi pokušaji tretiranja uboda otrovnih riba desetpostotnom otopinom amonijaka su se na našem moru dogodili prije nekih petnaestak godina po uzoru na tretmane kod uboda insekata ili opekotina žarnjaka. Budući da su rezultati kod većine ubodenih osoba bili vrlo zadovoljavajući, ovaj je postupak među ribolovcima postao vrlo česta i po svemu sudeći vrlo učinkovita praksa.
Mnogi ribolovci mjesto uboda spaljuju upaljačem, žarom cigarete ili prislanjanjem na vrelu ispušnu cijev motora što je zapravo vrlo bolo i uglavnom neučinkovito iskustvo.
No bez obzira za kakav se tretman odlučili, potrebno je što prije potražiti liječničku pomoć, a pogotovo ako se radi o više uboda.
Ostali hrvatski nazivi za pauka su dragana, pržinar, ranj i tartana.