Saborska zastupnica stranke Možemo i psihijatrica Ivana Kekin upozorila je na ozbiljne probleme u hrvatskom sustavu psihijatrijske skrbi, istaknuvši da tragedija u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru mora biti povod za temeljite promjene. Posebno je kritizirala ministricu zdravstva Irenu Hrstić zbog njezine izjave da nisu potrebni inspekcijski nadzori u drugim psihijatrijskim bolnicama. Gostujući u emisiji Novi dan, Kekin je poručila da je upravo to najstrašnija izjava ministrice otkako je preuzela dužnost.
Komentirajući okolnosti smrti Kristiana Josipa Periša i događaje koji su uslijedili u Klinici Sveti Ivan, Kekin je naglasila da je nužno utvrditi kaznenu i profesionalnu odgovornost svih uključenih osoba, ali i ispitati moguće sustavne propuste.
Prema njezinim riječima, problemi nisu ograničeni na jednu zdravstvenu ustanovu, nego se odnose na organizaciju psihijatrijske skrbi u cijeloj Hrvatskoj.
Upozorila je da bez temeljite reforme sustava ni utvrđivanje pojedinačne odgovornosti neće biti dovoljno.
O političkoj odgovornosti Možemo
Na pitanje osjeća li stranka Možemo političku odgovornost, s obzirom na to da Grad Zagreb upravlja ustanovom, Kekin je pojasnila razlike između pojedinih oblika nadzora.
Navela je da unutarnji nadzor provodi ravnateljica koju postavlja Grad Zagreb te podsjetila da su ravnateljica, njezina zamjenica i ostali članovi vodstva podnijeli ostavke.
Potvrdila je i da su ostavke podnijela sva četiri člana Upravnog vijeća koja je predložio Grad Zagreb kao osnivač.
Istaknula je da je za zdravstveno-inspekcijski nadzor nadležna državna inspekcija te da gradski ured nema ovlasti nadzirati stručni medicinski rad bolnice.
Kekin smatra da javnost ima pravo dobiti potpune informacije o okolnostima tragedije, ali upozorava da međusobno prebacivanje odgovornosti ne smije zamijeniti rad na poboljšanju sustava.
U Hrvatskoj nedostaje dječjih psihijatara
Govoreći o organizaciji psihijatrijskog liječenja, Kekin se prisjetila iskustava starijih kolega koji su joj tijekom specijalizacije govorili o ranijim oblicima skrbi za psihijatrijske pacijente.
Prema njezinoj ocjeni, nekada se više pozornosti posvećivalo razgovoru s pacijentima i terapijskim aktivnostima, dok bi današnja psihijatrijska skrb trebala ponovno jačati takve pristupe.
Posebno je izdvojila dječju psihijatriju, upozorivši da Hrvatska ima tek pedesetak dječjih psihijatara.
Kao primjer nastojanja da se djeci omogući ranije pružanje pomoći navela je zagrebačke punktove za psihološku podršku kojima se može pristupiti bez prethodne najave.
„To je najstrašnija rečenica ministrice Hrstić”
Kekin je upozorila i na izvješća pučke pravobraniteljice koja se odnose na stanje u psihijatrijskim ustanovama.
Navela je da je analizirala izvješća od 2017. do 2025. godine te da se u njima iz godine u godinu ponavljaju slične preporuke i upozorenja.
Smatra da izostanak provedbe tih preporuka pokazuje koliko se dugo zanemaruju problemi u psihijatrijskoj skrbi.
Posebno se usprotivila stajalištu ministrice Hrstić da dodatni inspekcijski nadzori u drugim psihijatrijskim bolnicama nisu potrebni.
Kekin je takvu izjavu ocijenila najstrašnijom koju je ministrica izrekla od dolaska na dužnost.
Podsjetila na slučaj psihijatra iz Osijeka
Kao dodatni argument za provođenje nadzora u psihijatrijskim ustanovama navela je slučaj osječkog psihijatra Domagoja Benića, protiv kojeg je podignuta optužnica zbog sumnje na zlostavljanje maloljetnih pacijenata, bludne radnje i davanje droga pacijentima.
Kekin je podsjetila da su, prema njezinim tvrdnjama, protiv Benića ranije podnošene anonimne i potpisane prijave, uključujući prijave upućene nadležnim institucijama.
Posebno je spomenula Stanislava Rogulju, koji je prijavljivao nepravilnosti, a naknadno dobio otkaz.
Prema navodima Kekin, poslodavac je otkaz obrazložio ponavljanim kršenjem radnih obveza, dok ona smatra da okolnosti tog slučaja otvaraju pitanja o postupanju prema osobama koje upozoravaju na nepravilnosti.
Istaknula je i ulogu novinara Drage Hedla, čiji su tekstovi pridonijeli javnom otvaranju slučaja.
Kekin je zaključila da institucije moraju ozbiljnije razmatrati upozorenja, prijave i preporuke nadzornih tijela kako bi se spriječilo ponavljanje teških propusta u sustavu psihijatrijske skrbi.

