Medicinske sestre koje su tijekom Domovinskog rata spašavale živote u opkoljenom Vukovaru, ne razlikujući hrvatske branitelje od ranjenih pripadnika neprijateljskih snaga, izrazile su zgražanje zbog snimki nasilnog postupanja prema Kristianu Josipu Perišu u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru. Vesna Balažević i Zorica Gregurić, koje su kao dragovoljke iz zagrebačke Klaićeve bolnice otišle u ratni Vukovar, te Ljerka Pavković, koja je tijekom rata pomagala ranjenicima u Pakracu, govorile su o svojim iskustvima i odnosu prema pacijentima u razgovoru s novinarkom Katarinom Plantak za N1.
U ratnom Vukovaru pomoć su pružale svima
Vesna Balažević i Zorica Gregurić zajedno su pohađale srednju medicinsku školu, a prije Domovinskog rata radile su u Klinici za dječje bolesti u Zagrebu. Kada je započela agresija na Hrvatsku, dobrovoljno su se priključile mobilnom kirurško-anesteziološkom timu i otišle pomagati ranjenicima u Vukovar.
Prisjećajući se odluke o odlasku, Gregurić je istaknula da su obje bile odgajane u duhu pomaganja drugima te da su osjećale dužnost pomoći kada je Hrvatska bila napadnuta.
U Vukovar su prvi put došle tijekom ljeta 1991., no prilikom sljedećeg dolaska ratne okolnosti bile su znatno teže. Put kojim su namjeravale ući u grad bio je zatvoren pa su se morale vratiti u Đakovo i pokušati ponovno.
Već pri ulasku u opkoljeni grad bile su svjesne da bi izlazak mogao biti iznimno težak.
Posebno potresna iskustva bila su povezana sa stradavanjem djece. Iako su kao djelatnice dječje bolnice bile naviknute na teške ozljede i opekline, suočavanje s djecom ranjenom u ratnim napadima ostavilo je dubok trag.
Jedan od događaja koji im se trajno urezao u sjećanje bio je dolazak teško stradalog dojenčeta. Istaknule su kako im je posebno teško bilo prihvatiti činjenicu da su i djeca postajala žrtve namjernog nasilja.
Liječile su i pripadnike JNA i srpskih paravojnih postrojbi
Unatoč ratnim okolnostima, medicinske sestre naglasile su da među pacijentima nisu pravile razliku na temelju nacionalnosti, dobi, spola ili vojne pripadnosti.
U vukovarskoj bolnici postojala je posebna prostorija u kojoj su bili smješteni ranjeni pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi.
Prema njihovim svjedočanstvima, i njima je pružena potrebna medicinska pomoć.
Takvo postupanje smatrale su sastavnim dijelom medicinskog poziva, neovisno o tome na kojoj se strani pojedini ranjenik borio.
Snimke iz Jankomira izazvale zgražanje
Govoreći o snimkama postupanja prema Kristianu Josipu Perišu u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, ratne medicinske sestre izrazile su zaprepaštenje ponašanjem zdravstvenih djelatnika.
Posebno su osudile postupke prikazane na snimci, uključujući udaranje pacijenta, pritisak koljenom i stavljanje jastuka preko njegova lica.
Jedna od sugovornica upozorila je i na ponašanje pojedinih prisutnih osoba koje su se, prema njezinu zapažanju, tijekom događaja smijale.
Prisjetila se pritom reakcije svojeg prijatelja, bivšeg zatočenika ratnog logora, koji je nakon gledanja snimke na Facebooku napisao da takvo postupanje nije doživio ni tijekom zatočeništva.
Medicinske sestre istaknule su da je takav odnos prema bespomoćnom pacijentu potpuno neprihvatljiv i suprotan profesionalnim i etičkim obvezama zdravstvenih djelatnika.
„Nikada nisam vidjela da netko povisi glas na pacijenta“
Zorica Gregurić prisjetila se iskustva iz srednje medicinske škole, kada je praksu obavljala na zatvorenom forenzičkom psihijatrijskom odjelu u Vrapču.
Ondje su se liječile i osobe povezane s počinjenjem teških kaznenih djela, ali je, prema njezinim riječima, odnos medicinskog osoblja prema pacijentima bio profesionalan i dostojanstven.
Naglasila je da tijekom svojeg iskustva nije svjedočila vrijeđanju, ponižavanju ili nasilnom postupanju prema pacijentima.
Upravo zbog takvog iskustva, kazala je, posebno joj je teško prihvatiti događaje prikazane na snimci iz Jankomira.
Pavković: Zdravstveni djelatnici bili su sigurnost braniteljima
Ljerka Pavković, predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara i tehničara i drugih radnika u zdravstvu Domovinskog rata te predsjednica palijativnog tima LIPA, tijekom rata pomagala je ranjenicima u Pakracu.
Naglasila je da su medicinske sestre i drugi zdravstveni djelatnici dali izniman doprinos tijekom Domovinskog rata, ali da se o njihovu radu nedovoljno govori.
Prisjetila se odnosa s hrvatskim braniteljima koji su u medicinskom osoblju prepoznavali sigurnost i pomoć u najtežim trenucima.
Upozorila je i na nedovoljnu prepoznatljivost žena koje su tijekom rata spašavale živote, ističući da su mnoge njihove priče ostale nepoznate široj javnosti.
O snimkama iz Jankomira kazala je da joj ih je kao medicinskoj sestri iznimno teško gledati te da očekuje službena izvješća bolnice, nadležnih institucija i strukovnih komora.
Istaknula je da rad u psihijatrijskim ustanovama zahtijeva posebna znanja, odgovarajuću edukaciju i razumijevanje zdravstvenog stanja pacijenata.
Medicinski djelatnici predvode Kolonu sjećanja
Ovogodišnju Kolonu sjećanja u Vukovaru, na 35. obljetnicu stradanja grada, predvodit će zdravstveni djelatnici.
Za medicinske sestre koje su tijekom rata pomagale ranjenicima takva odluka ima posebno značenje jer podsjeća na doprinos liječnika, medicinskih sestara i tehničara koji su radili u iznimno teškim uvjetima.
Pavković je istaknula da su zajedništvo, solidarnost i pomaganje drugima vrijednosti koje posebno pamti iz Domovinskog rata, a koje smatra važnima i za današnje društvo.
Svjedočanstva ratnih medicinskih sestara istodobno podsjećaju na njihovu ulogu u obrani Vukovara i na profesionalna načela kojima su se vodile u liječenju svih ranjenika, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vojnu pripadnost.

