Francuska novinarka Florence Hartmann, nekadašnja dopisnica Le Mondea i kasnija glasnogovornica Haškog suda, odigrala je važnu ulogu u otkrivanju lokacije masovne grobnice na Ovčari kod Vukovara. U listopadu 1992. godine, zajedno s kolegicom, pronašla je mjesto na kojem su bila zakopana tijela žrtava odvedenih iz vukovarske bolnice nakon pada grada. U pronalaženju lokacije pomogli su im ruski pripadnici UNPROFOR-a, koje su novinarke prethodno zatekle kako lokalnim Srbima predaju kanistre goriva, piše Nenad Nevešćanin za Express.
Priča je ponovno objavljena u kontekstu francuske istrage o ubojstvu vukovarskog branitelja Jean-Michela Nicoliera. Prema informacijama objavljenima u rujnu 2026., francuska istražna sutkinja Carole Vujasinovic pripremala je međunarodni nalog za uhićenje Spasoja Petkovića, zvanog Štuka, kojeg francuski istražitelji sumnjiče za Nicolierovo ubojstvo na Ovčari.
Hartmann je o okolnostima otkrivanja masovne grobnice detaljno svjedočila pred Haškim sudom. Njezina potraga počela je nakon objave svjedočanstva jedinog preživjelog svjedoka masakra, koji je pod pseudonimom Ivan u Vjesniku 2. listopada 1992. opisao događaje nakon odvođenja ranjenika i civila iz vukovarske bolnice.
Svjedok je naveo da su zarobljenici odvezeni prema jezeru Grabovo te da je kamion prije dolaska do jezera skrenuo ulijevo. Upravo je taj opis poslužio novinarkama kao putokaz tijekom potrage na području koje je još bilo pod srpskom okupacijom.
Potraga je bila otežana zbog opasnosti od mina i brojnih šumskih putova. Novinarke su u jednom trenutku stigle do jezera Grabovo, gdje su primijetile nekoliko lokalnih Srba koji su im zatražili dokumente.
Nedugo zatim pojavio se kamion Ujedinjenih naroda s dvojicom ruskih vojnika. Hartmann je tijekom svjedočenja opisala kako su ruski pripadnici mirovnih snaga razgovarali s lokalnim Srbima, nakon čega su im predali kanistre goriva.
Novinarke su zapazile da je riječ o vozilu UN-a te su odlučile iskoristiti ono čemu su svjedočile kako bi došle do informacije o mjestu masovne grobnice.
„Rekle smo im da ćemo ih, ako nam odbiju reći gdje rade, prijaviti za ovo krijumčarenje gorivom“, ispričala je Hartmann pred Haškim sudom.
Ruski vojnici tada su im ponudili da ih slijede i pokazali im put prema lokaciji koju su tražile.
Na kraju šumarka novinarke su ugledale bijeli šator i još jedno vozilo UN-a. Pripadnici mirovnih snaga koji su čuvali područje nisu im dopustili pristup samoj grobnici, ali su potvrdili da su u zemlji vidjeli ljudske lubanje i dijelove tijela.
Prema Hartmanninu iskazu, jedan od vojnika rekao im je da se ispod zemlje vjerojatno nalazi znatno više posmrtnih ostataka.
Nakon toga novinarke su se uputile u Erdut, gdje se nalazilo sjedište UNPROFOR-a za Sektor Istok. Ondje su razgovarale s koordinatoricom za civilna pitanja Blandine Neggae, kojoj su predočile prikupljene informacije i članak iz Vjesnika.
Potvrđeno im je da je 27. listopada 1992. identificirana lokacija masovne grobnice kod Grabova. Već sljedećeg dana, 28. listopada, francuska novinska agencija AFP i Le Monde objavili su informacije o otkriću.
Hartmann se u Vukovar vratila 18. studenoga 1992., na prvu godišnjicu pada grada. Tada je susrela Veselina Šljivančanina, jednog od časnika JNA povezanih sa zločinima počinjenima nakon zauzimanja Vukovara.
Prema njezinu svjedočenju, izravno ga je upitala što se dogodilo na Ovčari, a on joj je odgovorio: „Pa, negdje se moraju pokapati tijela.“
Iako je njegov odgovor smatrala važnim, Hartmann ga tada nije objavila jer nije raspolagala dodatnim dokazima kojima bi mogla potkrijepiti tako ozbiljnu optužbu.
Šljivančanin je poslije pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju pravomoćno osuđen na deset godina zatvora zbog zločina povezanih s Ovčarom. Nakon odsluženja kazne vratio se u Srbiju.
Svjedočanstvo Florence Hartmann ostalo je važan dio dokumentacije o otkrivanju masovne grobnice na Ovčari i prikupljanju dokaza o ratnim zločinima počinjenima nad zarobljenicima iz vukovarske bolnice.