Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Josip Dabro oštro je reagirao na izjave Milorada Pupovca, koji je nacističke i antisemitske povike dijela pripadnika Torcide na splitskim ulicama opisao kao jezive. Dabro u svojoj objavi na Facebooku tvrdi da se incident ne može promatrati izdvojeno od ranijih događaja, poput svastike iscrtane na poljudskom travnjaku, te iznosi sumnju da je riječ o organiziranoj provokaciji usmjerenoj protiv Hrvatske.
U opširnoj objavi Dabro povezuje splitski incident s povijesnim i političkim sukobima te optužuje Pupovca i druge političke aktere da takve događaje koriste za stvaranje negativne slike o hrvatskom narodu. Pritom iznosi teške optužbe o djelovanju neprijateljskih obavještajnih struktura i poziva hrvatske državne institucije na odlučnije postupanje.
Objavu Josipa Dabre prenosimo u cijelosti:
Trenutna reakcija Milorada Pupovca na, kako kaže “jezive” događaje na ulicama Splita, koje je iskoristio za novu propovijed o genocidnoj naravi hrvatskog naroda, samo potvrđuje racionalne stavove niza ozbiljnih ljudi u Hrvatskoj, da smo u Splitu imali novi obavještajni specijalno-ratovski udar na hrvatsku državu i narod.
Nitko zdrava razuma ovo ne može gledati izdvojeno iz tolikih umjetno kreiranih incidenata kojima svjedočimo desetljećima, među kojima je po izvedbi bila najsličnija svastika na poljudskom travnjaku u utakmici Hrvatske i Italije, koju je pred tv ekranima, što izravno, što posredno gledalo stotine milijuna ljudi u svijetu.
I tko reagira i brani Hrvatsku od tako kreirane slike hrvatske genocidnosti, nacizma i naravno, ustašluka!?
Predstavnici politika i ideja, konkretnih programa i režima, koji su na kraju i poslije završetka Drugog svijetskog rata sustavno masakrirali hrvatski narod pod optužbom za fašizam, pobili stotine tisuća ljudi i isto toliko rastjerali, nastavili taj progon do 1990. godine, a onda srpskom agresijom ponovili iste strahote, opet to opravdavajući hrvatskim fašizmom.
S tih pozicija se koristi splitski događaj, pozivajući državu na nastavak etiketiranja ljudi i naroda, eliminaciju nacionalnog ponosa i represiju protiv “fašizma”.
S neupitnih i toliko puta dokazanih pozicija zla, traži se dodatni pritisak na hrvatski narod.
Čak i izrazito nezrelim i neinteligentnim ljudima bi takve “slučajnosti” morale biti previše i definitivno ih pozivati na razmišljanje.
Hrvatska ne može ni trenutka više tolerirati takve suprotnosti i neprijateljstva u svome državnom, političkom i društvenom organizmu.
To nije demokracija, to nije kultura različitosti, niti je to model i sadržaj ljudskih prava.
To je model razaranja Hrvatske.
Nije više pitanje moralne i civilizacijske mjerodavnosti Pupovca, Vučića, SPC-a, Srbije ili bilo koga u Europi, tko nastupa prema hrvatskom narodu s tih mentorskih pozicija ružno lažući i uporno klevećući narod na matricama jugoslavenskog komunističkog i velikosrpskog stereotipa izgrađivanog kroz cijelo XX. stoljeće, to je imperativna obveza i pitanje hrvatske državne politike i naroda.
Pitanje hrvatske samosvijesti.
Samo mi u politici, u vlasti i opoziciji, samo hrvatski narod može obračunati s tim, i takvim licemjerima opasnih namjera zauvijek zatvoriti vrata. Jedino tako i jedino na taj način možemo i moramo spriječiti prodor neprijateljskih i nenaravnih ideja i inicijativa među naš narod i među našu djecu.
Splitski događaj je prilika da se Hrvatska osvijesti i shvati da nam neprijateljske agenture slobodno vršljaju zemljom, dijeleći nam lekcije koristeći svoje podmukle uratke.
Tko s tim nije načisto, ne treba se baviti politikom.
Krajnji je čas snagom države uništiti svaku zamisao neprijateljskog djelovanja u Hrvatskoj i iluzije o demokratičnosti takvih agendi.