Aleksandre Vučiću,
Čuli smo da si ponovno ljutit na Hrvatsku. Ovoga puta toliko da je Srbija čak uputila prosvjednu notu zbog navodnog hrvatskog miješanja u parlamentarne izbore u tvojoj zemlji. A ti si, u svojem prepoznatljivom dramatičnom nastupu, ustvrdio da se nijedna država nikada nije tako brutalno miješala u izbore druge države kao Hrvatska u srbijanske.
Čovjek bi, slušajući te, pomislio da su hrvatski novinari preuzeli biračke odbore u Beogradu, da iz Zagreba sastavljamo izborne liste, određujemo tko smije glasovati i brojimo listiće po Srbiji.
A zapravo se dogodilo nešto mnogo jednostavnije: hrvatski mediji pišu o tebi.
I to ti smeta.
E pa, Aleksandre, vrijeme je da ti netko objasni jednu jednostavnu stvar. Nismo ti mi Milomir Marić da ćeš nam određivati pitanja, teme, naslove i granice dopuštene kritike. Hrvatski novinari nisu zaposlenici tvojega političkog kabineta, a hrvatske redakcije nisu beogradski televizijski studiji, na kraju krajeva Informer, kojima možeš očekivati unaprijed pripremljena pitanja i razgovore po vlastitoj mjeri.
Ovdje ne vrijede pravila na koja si možda naviknuo.
Ako hrvatski novinar napiše da vodiš autoritarnu politiku, to nije miješanje u izbore. Ako objavi kritiku tvoje vlasti, to nije međunarodni incident. Ako prenese izjave tvojih političkih protivnika, to nije napad na Srbiju. A ako se tebi nešto od toga ne sviđa, postoji vrlo jednostavno rješenje: nemoj čitati.
Mi se, vjerovao ili ne, ujutro ne budimo razmišljajući kako ćemo srušiti Aleksandra Vučića.
Imamo dovoljno vlastitih političkih problema, vlastitih afera, vlastitih ministara, saborskih prepucavanja i domaćih političkih predstava. Naša javnost nema potrebu živjeti od tvoje političke karijere.
Da budemo sasvim jasni: za tvoj politički opstanak stalo nam je kao do lanjskog snijega. Ukratko- jebe se nami…
Tko će pobijediti na izborima u Srbiji, odlučit će građani Srbije. Ne hrvatski novinari, ne hrvatski portali i ne televizijske redakcije u Zagrebu.
I upravo je zato toliko apsurdno što pokušavaš običan novinarski posao pretvoriti u dokaz nekakve međunarodne zavjere.
Jer ako ti je problem što hrvatski mediji kritički pišu o tvojoj politici, onda problem nije u Hrvatskoj. Problem je u tvojem razumijevanju slobode medija.
Novinarstvo nije miješanje u izbore. Novinarstvo je pravo javnosti da zna.
Jednako kao što srbijanski novinari imaju pravo pisati o Andreju Plenkoviću, Zoranu Milanoviću i hrvatskoj politici, tako hrvatski mediji imaju pravo pisati o tebi. I to bez traženja dopuštenja od Beograda.
Posebno je zanimljivo što se u cijeloj priči pozivaš na zaštitu demokratskog izbornog procesa.
Naime, u Srbiji se godinama vode ozbiljne rasprave o položaju neovisnih medija, političkom pritisku na novinare, uvjetima izbornog natjecanja i utjecaju vlasti na javni prostor. O tome su upozoravale brojne međunarodne organizacije.
Umjesto da odgovoriš na takva pitanja, ti ponovno otvaraš front prema Hrvatskoj.
Zašto?
Zato što je mnogo jednostavnije hrvatski novinski naslov predstaviti kao neprijateljski napad nego objasniti građanima Srbije zašto njihova zemlja i dalje ima toliko otvorenih demokratskih, gospodarskih i društvenih pitanja.
Hrvatska nije dužna sudjelovati u tvojoj predizbornoj predstavi.
A hrvatski mediji još su manje dužni paziti hoće li svojim tekstovima pokvariti raspoloženje Aleksandru Vučiću.
Možemo biti kritični prema tebi, a istodobno poštovati Srbiju i njezine građane. Možemo osporavati tvoje političke postupke, a da pritom ne želimo ništa loše srbijanskom narodu.
Upravo suprotno. Srbija koja slobodno bira svoju vlast, čiji novinari slobodno postavljaju pitanja i čiji građani ne moraju strahovati zbog političkog mišljenja bila bi dobra vijest za cijelu regiju.
Ali to nije posao hrvatskih novinara. To je posao srbijanskog društva.
Zato svoju prosvjednu notu možeš spremiti u ladicu, a priču o hrvatskom miješanju u izbore ostaviti za neku od svojih televizijskih emisija.
Mi ćemo nastaviti pisati ono što smatramo važnim. Provjeravati činjenice, postavljati pitanja, kritizirati političare i objavljivati informacije od javnog interesa.
Pisali smo o tebi prije izbora, pisat ćemo za vrijeme izbora, a pisat ćemo i nakon izbora, kad god za to bude novinarskog razloga.
Ne zato što nam je osobito stalo do tebe, nego zato što si javni političar čije odluke i izjave imaju posljedice i izvan granica Srbije.
I za kraj, Aleksandre, jedna prijateljska poruka.
Nemoj toliko brinuti o tome što hrvatski novinari pišu o tebi. Brini o tome što će građani Srbije reći o tebi kada izađu na birališta.
A nama ostavi naše novine, naše portale i našu slobodu govora.
Nismo ti mi Milomir Marić da ćeš nam određivati što smijemo pisati, a što ne.
Idi bre srči Dunav!
Puno pozdrava od redakcije Hrvatska uživo !