Piše Marko Ljubić na FB
Javne polemike o otrovima i zagađenjima Hrvatske, o ugrozama i prijetnjama, praćeni postupcima odlučnosti i demonstracijom zakonodavne snage države tijekom ljetnih mjeseci ove godine, ali i unazad desetak godina postaju svojevrsna razdjelnica politike u zemlji.
Nakon ubojstva na zagrebačkom sudu feministički i ljudskopravaški civilni pokret s ljevičarskim i tzv. centrističkim politikama su isforsirali pojam femicida i ugurali ga u Kazneni zakon.
Zatim je vlast reagirala na materijalna masovna zagađenja zemlje i odlučila u Kazneni zakon uvrstiti pojam ekocid.
Rasprave o ratu u Ukrajini i “obrani Europe” od Putina i Rusije traju zadnje četiri godine, imamo razdjelnicu o “pravoj strani povijesti” uz Macrona, Schulza, Merza, donedavno Bidena, Johnsona, te Zelenskog, i drugu stranu, onu “krivu stranu povijesti” s Orbanom, AfD, francuskom Nacionalnom frontom, Trumpom i naravno Putinom kao šećerom tih nevaljalaca.
Za sad su se u tim raspravama legalizirali pojmovi Putinist i Rusofil, ali još nisu osmišljeni kazneno sankcijski mehanizmi, neki “cid”, koji bi to ozakonio.
U polemikama i “regionalnim” nadvikivanjima se koristi i genocid iz 1941.-45., za Hrvate, protiv “Srba”, uz dodatak “Židova i Roma” onako usput, Hrvati ne koriste taj “genocid” protiv Srba iako je stalni međunarodni kazneni sud u Haagu u presudi po tužbi Hrvatske protiv Srbije eksplicitno napisao da se Srbija koristila i tipičnim elementima genocidne naravi u namjeri prisvajanja hrvatskog prostora.
Hrvati tu vode europsku miroljubivu dobrosusjedsku politiku, jer je nama važno nekako Srbiju prevariti i namamiti ih u EU.
Da ih zajebemo k’o Suljo milicionera.
Polemički prostor obilježavaju rasprave o genocidu u Srebrenici, koga bošnjačke politike izvoze u Hrvatsku u svojim povremenim obračunima s Dodikom, ciljajući primarno na posredno ogađivanje Dragana Čovića i Hrvata u BiH zbog nužne, a Bošnjacima i njihovoj antihrvatskoj politici neprihvatljive partnerske suradnje sa srpskim suverenim narodom u BiH.
Dojam je, da nema te suradnje, da malo srebreničkog genocida ne bi smetalo Bošnjacima, kojima unazad dvadesetak godina više smeta UZP Hrvata, pa od toga nastoje stvoriti razdjelnicu i uz pomoć svojih snaga u Hrvatskoj, te ovih spomenutih Europljana s “prave strane povijesti” prisiliti Hrvate da ne budu zločesti kao Dodikovi Srbi i prihvate okajavanje krivnje narednih stotinjak godina.
Ne zna se hoće li se sukladno tome u Hrvatskoj osmisliti neki “uzpcid”.
Onako na prvu, ispada u tim polemikama da jedino nije ugroza hrvatskih građanki i građana masovno istrijebljenje hrvatskog naroda 1945. i teror do 1990., pa kasnije malo žešći ratićak do 1995. Kako stvari stoje, sve više preteže da je to bila denacifikacija ili neka vrsta razfašiziranja, političkog građaniziranja naroda.
Takav “cid”, neki “hrvatocid” je neprihvatljiv, jer naginje revizionizmu.
Ima to logike.
Kad bi se kriminaliziralo istrijebljenje i industriju ubijanja Hrvata, komunistički jugoslavenski režim, kriminaliziralo srpske i bošnjačke političke namjere i djela, Hrvatska bi ostala bez desnice.
Desničari, koji desetljećima brane narod od tih zala ne bi imali ŝto raditi kad bi im država oduzela igračku i kazneno raspalila po tim uvrozama. Pa je bolje da sve te ugroze budu što življe i što više na vlasti i uz vlast.
Da desničari imaju na što lajati i zavijati u noćima.
Zato nema toga “hrvatocida”.
Eto vidite, zar nemamo mudru i vizionarsku politiku i nadasve društvenu svijest!?
To je razlog zbog kojega je strateški imperativ ograđaniti Hrvatsku, pa od “cidove” izuzeti hrvatski narod, nestankom naroda u ime individualizacije i građanizacije.
Idejna motivacija i strateška vizija gigantskog Pantheona Jake Andabaka izgradnje podatkovnog kompleksa je upravo nastala na tome. Posjeći šume, rastjerati ‘tičurine, vukove, međede, lisice, pripitomiti divlje vode, uništiti sela i obeshrabriti sadašnje polugrađanske seljačine da im ne padne na pamet ponovo primitivizirati Hrvatsku i nadvladati glupi svijet.
Neće Hrvatska biti i ostati zaostala k’o ove seljačine Finci koji ne daju svoje šume, vode i vukove za tamo neke pantheone i željezo, a usput će se Hrvatska rješiti i Thompsona i njegovih vukova, izvora, vjetrova.
Tako će nestati i pogrdnih pojmova “seljak”, “seljober”, “seljačina” i nastat će harmonija.
Sve goli građani. Mislim, goli a odjeveni.
Zar to nije ugodnije, ljepše i kulturnije!?
Čista činjenica.