Dukljanski akademik Sreten Vujović u svom novom autorskom tekstu za radioskala.me donosi izrazito kritičku analizu političke, crkvene i društvene stvarnosti u Crnoj Gori, uz niz povijesnih, književnih i mitoloških usporedbi. Posebno se osvrće na, kako tvrdi, pokušaje revizije povijesti, relativizacije zločina i prisvajanja crnogorske kulturne i identitetske baštine. U tekstu povlači paralele s književnim i mitološkim likovima te aktualne društvene pojave promatra kroz prizmu odnosa prema prošlosti, identitetu i političkoj odgovornosti.
Tekst Sretena Vujovića prenosimo u cijelosti, na originalnom crnogorskom jeziku i bez intervencija:
Prisustvujemo sve intenzivnijoj klero-nacističkoj akciji revizije istorije, relativizacije zločina i beskrupuloznoj otimačini svega crnogorskog, svega što bi moglo „pokrpiti“ nedostatak s(d)rpskog petovjekovnog dostojanstvenog narodnosnog trajanja! Glavni „stožer“ ovog etnocida i kulturocida, predstavlja baštinik ideologije „krvi i tla“ , etničkog čišćenja i genocida, Crkva Srbije ! Nju i njene izvođače „radova na terenu“ , doživjeli smo i preživljavamo, na najvulgarniji i najbesprizorniji način, i svako zlo, koje sadržano u mudrostima, počev od Staroga, srednjega vijeka pa sve do danas! Sodomu i Gomoru, upravo bolno preživljavamo, priželjkujući čežnjivo Renesansu, koje nema nigdje na vidiku .
U opštem „Galimatijasu“ kome Crna Gora śedoči, prema francuskoj anegdoti iz jednog starog pravnog spisa đe je, umjesto latinskog izraza „gallus Mathiae“ (u značenju Matijin kokot) , pisao „galli Mathias“ (kokotov Matija), pa je tako aktualna vlast puten ničim ograničena Münchhausen -ovštine, analogno višedecenijskom trovanju nesrećenog. stada preko Reality show programa i antihrišćanskih sektaških bajanja susedne nam ljudske države, lobotomirala i ono malo preostalih moždanih vijuga, nudeći nam se sistem izmjerenih (ne)vrijednosti kao Božansko otkrovenje, ođeveno u „Carevo novo odjelo“ !
U našoj tragikomičnoj zbilji možemo prepoznati gotovo sve: Sodomu i Gomoru, Lažne proroke, Đavolje šegrte, umnožene Kerbere na svim ulazima Podzemlja , reinkaniranog Potemkina u vidu singapurskog šibicara Crypto Boy-a , Vođe , stanare Orvelove Farme u gotovo nevjerovatnoj čovjekolikosti!
Janus-rimski novac
Patriotski orijentisani, nelobotomirani dio javnosti, koji je nekako preživio dugotrajnu i ciljanu anesteziju crkveno-političku i gebelsovsko-medijsku počesto traži ućehu , pozivajući se na legende, mitove, svjetski poznate umove, pokušava medijski objasniti neobjašnjivo! Ućeha jeste, ali slabašna! Uzalud žrtva Antigone, uzalud nesrećna Saloma, koja je žigosala Iroda kao vječni i neoprostivi primjer beskrupuloznosti; davno preminulim suvremenicima ne može poslužiti kao lijek, a ni nama ne služi kao pouka! i Njen docniji sabrat Hamlet , putem tragike pokušava probuditi ostatak ljudske osetljivosti i senzibilnosti u odnosu na dobro i zlo, pravdu i nepravdu. Ni ta ni druge tragedije, pa ni one najnovije, cetinjske, nas ne mogu probuditi iz dugovremene hiberacije ! Bilo bi još mnogo primjera koji bi mogli oslikati našu zbilju: Gospodar muva, Sto godina samoće, Zapisi iz mrtvoga doma, Idiot, nama geografski bliže Pop Ćira i pop Spira , Kralj Betajnove, Gospoda Glembajevi, Pokondirena tikva , Revizor, Gospođa ministarka itd . Učili smo, a uzalud smo naučili! Dio mojih nekadašnjih đaka, kada smo obrađivali ova štiva, i pokušali u njima prepoznati savremena tragična iskustva, mislili su da takve zanimljive opservacije nemaju veze sa gradivom! Uglavnom, bilo im je zabavno ! Tek kada su ih vrata ubila po peta’ , shvatili su (prema vlastitim iskazima ) da je sve bilo jako ozbiljno i da je đavo šalu odnio ! Ne, bude tu i pogrešnog uvezivanja , naravno sasvim dobronamjernog! Tu ne spadaju lomehuzove bube, slične mravima, koje se infiltriraju u mravinjak, sposobne da naprave savršenu manipulaciju, parazitizam i destrukciju mravljeg društva! Ove bube, mravi opijeni, njihovim izlučevinama, hrane čak i svojim ličinkama, ostajući tako bez vlastitog potomstva! Tako i mi, izgleda hranimo, u svakom pogledu, neke religijske bubašvabe slične bogomoljkama !
Najnoviji primjer analogije spazih ovih dana u jednom jako ozbiljnom kritičkom tekstu povezanom s veličanjem presuđenog ratnog zločinca, Ratka Mladića, od strane četničkog vojvode, koji je zašao u karijegu prdsjednika sanjane Podgoričke skupštine ! Da jeste dvoličan ili sa više lica-jeste, ali sam smatrao neprikladnim poređenje sa Janusom, staroitalskim i rimskim božanstvom ! Mogao bi biti jedan od trećerazrednih đavoljih šegrta, koje niti sam poslodavac ne cijeni više od Paloma papira!
Vojvodin lik više odgovara Kiši -ju (Kishi, mitološko biće iz angolskog folklora) ! Jedno lice je zavodljivo! Međutim, na drugoj strani glave, pod gustom dlakom, nalazi se drugo lice; krvoločna hijena sa oštrim zubima. Kada zavodljivim licem namami žrtvu na osamljeno mjesto, okrene glavu i napadne je.
Kiši – Ilustracija Angole
Eto, očito ni jednu lekciju osnovne školske lektire nismo savladali do kraja i na pravi način!