Novinar N1 Ivan Hrstić komentirao je veliki štrajk u Zagrebu iz kritičke pozicije prema objema stranama. Poručuje da ne podržava paraliziranje grada bez prethodne faze upozorenja, ali istodobno oštro kritizira način na koji dio politike i medija prikazuje štrajkaše, posebno kroz isticanje njihovih primanja i, kako tvrdi, nekritičko preuzimanje argumenata gradske vlasti.
Njegov status prenosimo u cijelosti:
NE PODRŽAVAM opći štrajk u Zagrebu, jer svaka sindikalna akcija mora imati barem fazu upozorenja te, bili u pravu ili u krivu, sindikati nemaju pravo odmah paralizirati promet u metropoli preko leđa građana.
NEVJEROJATNO je da im nije palo na pamet održati barem neke linije prema bolnicama, pa makar iz pukih PR-ovskih razloga.
No ne podržavam ni laž i dvostruke standarde politike i medija.
GADLJIVO je kako se nekritički prihvaćaju argumenti o navodnoj nezakonitosti štrajka i brojke koje servira grad pa ponavljaju laž da vozači u Zagrebu imaju 2.500 € mjesečne plaće, iako je jasno da se radi o ukupnim primanjima pojedinaca, a ne plaćama. Neprihvatljivo je huškanje na štrajkaše koje pojedini mediji tako olako prihvaćaju.
FASCINANTNO je kako se u heroinu cijeli dan promovira štrajkbreherica koja je posve očito zapravo maneken Možemo, dok istovremeno gotovo uopće nema priča onih koji štrajkaju. Je li itko pitao koliko dodatno treba raditi da bi na kraju mjeseca imao ta primanja? I onda se to uspoređuje s osnovnim plaćama negdje drugdje.
RAZUMIJEM rezerviranost, nezadovoljstvo, pa i ozlojeđenost, ali nikad u povijesti nisu mediji u tolikom broju tako otvoreno ustali protiv nekog štrajka, istovremeno niti ne pokušavajući postaviti neko neugodno pitanje gradskim vlastima.
Iako je sasvim jasno da bi vodeći ljudi gradske vlasti taj štrajk apsolutno podržali – samo da je netko drugi na vlasti. I da bi se vezali lancima za tramvajske tračnice pred tramvajem kojim upravlja današnja štrajkbreherica, koja na svoju odluku da ne štrajka ima jednako pravo kao i oni koji su odlučili štrajkati.
ISTOVREMENO, nismo pred nikakvim izborima, oni koji vladaju na razini države od štrajka nemaju nikakve izravne koristi, dapače, mogu imati samo štete, jer, ako uspije ovaj štrajk, na njega će se samo nasloniti novi zahtjevi iz državnih i javnih službi.
