Piše Zvonimir Despot na FB
“SDP i Možemo! objavili su da su počeli pregovore o sastavljanju buduće Vlade. Ne nakon izbora, ne nakon izborne pobjede, nego sada, dok su još udobno smješteni u oporbi. Ako već nemaju vlast, mogu barem organizirati konferenciju za novinare kao da su upravo preuzeli ključeve Banskih dvora.
Siniša Hajdaš Dončić obećava da će im jedan od prvih poteza biti uklanjanje ograde s Markova trga. Hrvatska, dakle, može odahnuti. Liste čekanja, cijene stanova, mirovine, porezi, birokracija, iseljavanje i gospodarska nekonkurentnost mogu još malo pričekati. Najprije će nova vlast svečano osloboditi nekoliko četvornih metara zagrebačkog pločnika.
Sandra Benčić obećava priuštive stanove, dostojanstven život od rada, učinkovite institucije, kvalitetnu domaću hranu, pravodobnu zdravstvenu zaštitu i kraj otpadne mafije. Ukratko, sve će biti bolje, pravednije, dostupnije i čišće. Nedostaje još samo obećanje da će svaki dan biti sunčan, a vikendom će padati kiša isključivo između dva i četiri ujutro.
Posebno je dirljiva tvrdnja da je HDZ „u ovih 35 godina ubio nadu“. HDZ je odgovoran za golem dio hrvatskih problema, klijentelizam i institucionalnu trulež, ali zgodno je zaboraviti da je SDP u tih istih 35 godina dvaput vodio Vladu. Kada se dijeli krivnja, SDP se predstavlja kao nevini promatrač hrvatske povijesti. Kada se dijele buduće funkcije, odjednom je državotvoran i spreman preuzeti odgovornost.
A Možemo! će, kažu, stati na kraj otpadnoj mafiji. To posebno uvjerljivo zvuči iz stranke koja godinama upravlja Zagrebom, gradom u kojem je gospodarenje otpadom postalo beskonačna politička sapunica, a Jakuševec trajni spomenik raskoraku između aktivističkih parola i sposobnosti upravljanja.
Kažu i da se ne bave kadrovima ni izbornim listama. Naravno da se ne bave. Hrvatski političari nikada ne razgovaraju o foteljama. One se valjda same podijele, noću, dok svi pošteno spavaju i sanjaju participativnu demokraciju.
Koalicija je, poručuje Hajdaš Dončić, „čvrsta kao beton“. Polako, predsjedniče SDP-a. U hrvatskoj politici beton je čvrst samo dok ne počne raspodjela mandata, ministarstava i javnih poduzeća. Tada se i najbolja armatura pretvara u stiropor.
Najveći problem ove predstave nije u tome što su istaknuti ciljevi loši. Tko bi bio protiv boljeg zdravstva, pristupačnih stanova, poštenih institucija i većih plaća? Problem je što to nisu programi, nego opća mjesta koja može izgovoriti baš svaka stranka. Program počinje ondje gdje se kaže kako, koliko to stoji, tko će platiti, u kojem roku i što će se konkretno ukinuti ili promijeniti.
SDP i Možemo! zasad ne nude plan države, nego politički katalog lijepih želja. Obećavaju da će vratiti nadu, ali Hrvatska je puna političara koji su građanima desetljećima vraćali nadu na konferencijama, a oduzimali je čim bi sjeli u službeni automobil.
Nadu ne treba vraćati. Treba vratiti vjerodostojnost, odgovornost i sposobnost. A to se ne postiže metaforama o ogradama, armaturi i betonu. Za početak bi bilo dovoljno ponuditi nešto što izgleda kao ozbiljan program, a ne kao govor za izbor predsjednika razreda.”, napisao je Despot
