Piše Marko Ljubić na društvenim mrežama
“Sinkronizirana kampanja o ujedinjenju desnice pod vodstvom proslavljenog nogometaša i deklariranog hrvatskog nacionalista Igora Štimca, u koju su se uz tzv. mainstream s Večernjim listom patera Tolja, uključili i nominalno desni portali po nizu elemenata vidljivosti bliski Pavi Vujnovcu i njegovoj korporativnoj mreži, koju godinama simbolizira odavno posrnuli pseudopolitičar kak’i Radić, s neizostavnom Željkom Markić i njenim Narodom, koliko je god pokušala uzburkati političku scenu, toliko po prvi put tijekom zadnjih dvadesetak godina potvrđuje dezorjentaciju i teško zakašnjenje režisera hrvatske političke utakmice.
Stvarna desnica je stvorena tiho i bez galame i ispod sveopće kontrole poretka.
Uz to zakašnjenje, zbog čega se u ozbiljnim krugovima razložno komentira da je to novi pokušaj razbijanja za poredak vrlo opasne postojeće moćne strukture na nacionalnom spektru, koja se stvara mjesecima s izrazito nekompromitantnom hijerarhijom i golemim intelektualnim potencijalom, prilično je neobična pojavna nepromišljenost kreatora priče s Igorom Štimcom i ujedinjenjem potpuno potrošenih i kompromitiranih aktera.
Takav pokušaj, uz to što je neinventivan, govori o potpunom krahu i svojevrsnom očaju slomljenog modela vlasti.
Svi pojavni signali vode Plenkoviću i Vujnovcu.
Nakon “otkaza” Bujancu na Z1, a neposredno nakon kazahstanskog državnog ulaganja u istraživanja nafte i plina, naglo se u javnosti pojavljuje Plenkovićev bliski suradnik Ivica Pirić, aktivira Dalmacija TV, koju je svojevremeno preuzeo pa zbog nedostatka ulaganja prepustio drugima, pa opet nakon kazahstanske investicije države preuzeo, sklapa se dogovor s Vinkom Grubišićem i Jadran filmom, radi se studio za “novu” Bujicu i zapošljava Bujanec.
Pa slijede javni istupi s ukrajinskim oligarsima, pa javna druženja s Igorom Štimcem.
Za to vrijeme Radić, potpuno neuspješan u svim pokušajima sakaćenja Domovinskog pokreta, vegetira, pa naglo oživljava, uz zanimljivu opasku zamjenice komunikatora u Vladi, koja govori o “rukama u Saboru”.
Aludira na četiri “ruke” pod Radićevom kontrolom, s Pavličekom “suverenistom”.
Pa kreće kampanja.
Sve dosadašnje investicije, a od prvotne kandidature Miroslava Škore do danas, koje je personalno predstavljao Radić a povezivale se s Pevecom i kasnije Pevexovim “marketinškim” interesima, su bile nemoguće bez presudne volje Pave Vujnovca.
Nitko ni ne pomišlja da Radić danas bilo što radi, čak i da radi, bez naloga Vujnovca.
Kao što nitko ni ne pomišlja da bi se Ivica Pirić bilo što usudio napraviti bez miga i suglasnosti Andreja Plenkovića.
U tom krugu se Štimac politički druži s Radićem, Peternelom i Bartulicom, kreće žestoka kampanja preko pouzdanih medija od kojih neki, kao Narod Željke Markić desetljećima služe za inženjering svih desnih i nacionalnih inicijativa sa sigurnom eutanazijom i javnim neredom na tom političkom spektru.
Zašto se sad to događa?
Zato što je poredak moći i vlasti prvi put nakon dvadeset godina suočen sa sustavnim razvojem autentičnog nacionalnog i desnog pokreta, koji se u totalnoj diskreciji ali ne i potpuno tajno, razvija mjesecima s političkim pretorijancima koje nitko ne može kupiti, kompromitirati ili razbiti.
To dobro informirani krugovi znaju.
Od Dubrovnika, Dalmacije, Like, Rijeke, Varaždina, preko Zagreba, Osijeka, Vinkovaca da Iloka doslovno svakodnevno se u neposrednim kontaktima s ljudima koji su nakon pobjedničkih epopeja iz Tuđmanove ere ostajali doma na izborni dan. Stvoren je sustav koji će preuzeti sve ono što HDZ godinama prosipa a preko satelita uništava na desnici.
Projekcija je najmanje trideset, a kako se stvari razvijaju i do pedeset mandata.
Uz golema financijska sredstva, koja ne pripadaju vladajućim korporativnim krugovima.
Nema u tom krugu Peternela, Karoline Vidović Krišto, Đapića, Pavličeka, Penave, Ćipe, Ilčića, Željke Markić, Hasanbegovića, baš ni jednoga poznatog “desničara”.
Zato je kak’i Radić dobio nalog ujedinjavati “desnicu”, a jedino mu je preostalo opet okupljati takve.
Na sreću, prvi put prekasno, jer lavež pasa ovaj put ne može zaustaviti karavanu.”, napisao je Ljubić
