Gošća u Novom danu na N1 televiziji bila je Marija Selak Raspudić, zastupnica stranke Drito. Razgovarale su o ekološkoj katastrofi u Lici, a Selak Raspudić otkrila je što, prema njezinu mišljenju, moraju biti konkretni rezultati današnje sjednice.
“Ono što svi tražimo i što jest najbitnije je da vidimo konkretan plan sanacije s jasnim rokom, a ne apstraktna obećanja. Osobno očekujem i da ćemo učiniti zakonski iskorak, odnosno da će ekocid postati najteže kazneno djelo protiv okoliša“, rekla je Selak Raspudić i dodala:
“Prvi put kada sam predlagala ovaj zakon nije bilo dovoljno razumijevanja, iako nije bilo racionalnog objašnjenja. Mogli smo biti pioniri u cijeloj Europi i zaštititi svoj okoliš na najbolji mogući način, međutim tada je to odbijeno. Zakon je sada u proceduri i imamo jedinstvenu priliku poslati jasnu političku poruku da više nećemo tolerirati da itko na bilo kakav način ugrožava ono što nam je najvrjednije“, rekla je Selak Raspudić.
Ocijenila je i da je odluka o odgodi sjednice odbora bila razumna.
Osvrnula se i na pitanje bi li ova ekološka katastrofa dobila toliku pozornost i bila u tolikom fokusu da se nije dogodila tijekom ljeta.
“Pritisak je tu rastao već dulje vrijeme. Ono što jest bila prijelomna točka, ali ne odmah, nego sa zadrškom, jest izvješće DORH-a. Još uvijek ostaje otvoreno pitanje kako to da su ga ipak odlučili pustiti u javnost“, rekla je Selak Raspudić.
Govoreći o odgovornosti bivšeg glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića i posljedicama načina na koji se upravljalo Državnim inspektoratom, Selak Raspudić poručila je:
“Možda i vječni inspektor, njegova sjena i dalje bdije nad Inspektoratom s obzirom na to da i dalje nemamo čelnu osobu, što možda pokazuje da nije riječ o instituciji kojom se upravlja isključivo politički. To mjesto je država u državi“, smatra Selak Raspudić.
Dodala je kako se tek otvara “Pandorina kutija“ svih drugih lokaliteta na kojima bi mogli postojati slični problemi. Odgovorila je i na pitanje kako je, unatoč kontrolama na granicama, moguće da su se godinama u Hrvatsku uvozili deseci tisuća tona opasnog otpada.
“Ono što je tu veliki propust jest nedostatak sustavnog praćenja opasnog otpada, a ono što se tek počinje razotkrivati jest način na koji je taj otpad stizao u Hrvatsku.
Postavlja se i pitanje tvrtki koje su upućivale taj otpad u Hrvatsku, na koji su način uspostavile suradnju s institucijama u svojim zemljama i jesu li znale kome predaju otpad.
Ovdje je riječ o ilegalnom lancu u kojem je svatko žmirio, pa vjerujem i formalne institucije u drugim zemljama, jer bi one trebale znati koje zemlje članice nemaju mogućnost zbrinjavanja takvog otpada. Tu se očito žmirilo i riječ je, u najmanju ruku, o polulegalnom načinu zaobilaženja procedure“, zaključila je Selak Raspudić., piše N1.
