Redakcijski tekst
Hrvatska politika posljednjih nas je godina naviknula na ideološke akrobacije, ali imenovanje Davorka Vidovića za savjetnika ministra financija Tomislava Ćorića ipak zaslužuje posebnu pozornost. Ne toliko zbog samog Vidovića, koliko zbog onoga što taj potez govori o Andreju Plenkoviću, današnjem HDZ-u i političkom prostoru koji ta stranka želi zauzeti.
Davorko Vidović nije čovjek koji je jučer ušao u politiku. Riječ je o nekadašnjem SDP-ovu ministru, dugogodišnjem političaru ljevice, saborskom zastupniku i čovjeku koji je desetljećima bio na potpuno suprotnoj strani političkog spektra od HDZ-a. Zato je sasvim legitimno postaviti jednostavno pitanje: koje su to točno kompetencije Davorka Vidovića zbog kojih je potreban ministru financija Tomislavu Ćoriću kao savjetnik?
Što je to u njegovoj profesionalnoj biografiji toliko specifično za vođenje financijske politike da ministar upravo njega treba za savjetnika?
Ako postoji uvjerljiv stručni odgovor, Vlada bi ga trebala ponuditi javnosti. Ako ga nema, teško je izbjeći dojam da ovdje puno više miriše na političku trgovinu nego na nekakav iznenadni trijumf struke nad politikom.
Objašnjenje da je riječ o priznanju Vidovićevu dugogodišnjem iskustvu također otvara više pitanja nego što daje odgovora. Hrvatska ima ekonomiste, stručnjake za javne financije, porezni sustav, fiskalnu politiku, mirovinski sustav i upravljanje javnim novcem. Zašto onda baš bivši SDP-ov ministar?
Odgovor možda treba tražiti u Plenkovićevu načinu upravljanja političkim prostorom.
Plenković godinama radi nešto u čemu je postao vrlo uspješan – ne pobjeđuje protivnike samo na izborima, nego ih politički apsorbira. Jedne privuče suradnjom, druge funkcijama, treće približavanjem njihovim političkim stavovima. Granica između vlasti i dijela nekadašnje oporbe tako postaje sve nejasnija.
Vidovićevo imenovanje zato nije zanimljivo samo ljevici. Možda još snažniju poruku šalje hrvatskoj desnici.
HDZ se i dalje voli predstavljati kao stranka desnog centra. Međutim, nakon ovakvih poteza legitimno je pitati koliko je u toj formulaciji još ostalo “desnog”. Plenkovićev HDZ sve više izgleda kao velika stranka političkog centra koja prema potrebi uzima teme, ljude i politike i s lijeve i s desne strane.
A poruka desnici mogla bi biti brutalno jednostavna: više nam niste potrebni.
Plenković danas ima dovoljno široku parlamentarnu i političku infrastrukturu da si može dopustiti demonstrativno uključivanje nekadašnjih istaknutih ljudi ljevice. Umjesto približavanja desnom biračkom tijelu, HDZ očito procjenjuje da mu je korisnije dodatno zaposjesti centar i ondje tražiti nove birače.
To je politički racionalno, ali je istodobno vrlo jasna ideološka transformacija HDZ-a.
Posebno je zanimljivo što se takva transformacija više gotovo ni ne skriva. Ako nekadašnji ministar SDP-ove Vlade bez većih problema može postati savjetnik ministra HDZ-ove Vlade, postavlja se pitanje koliko su političke podjele kojima se građane mobilizira pred izbore uopće stvarne kada se nakon izbora vrata vlasti tako lako otvaraju ljudima iz suprotnog političkog tabora.
Naravno, nitko ne bi trebao tvrditi da stručnjak zbog svoje nekadašnje stranačke pripadnosti ne smije raditi za Vladu druge političke opcije. Upravo suprotno. Ako je kriterij stručnost, takvu praksu treba pozdraviti.
Ali onda javnosti treba jasno objasniti – zašto Davorko Vidović?
Koje će poslove obavljati? Za što će konkretno savjetovati ministra Ćorića? Koja njegova stručna znanja ministarstvo nema unutar postojećeg sustava? I zbog čega upravo njegovo iskustvo vrijedi mjesečne naknade od 1.417 eura?
Bez uvjerljivih odgovora na ta pitanja ostat će dojam političkog uhljebljivanja i još jednog Plenkovićeva poteza kojim širi vlastiti politički prostor.
A možda je upravo to najvažniji dio cijele priče.
Plenković više ne pokušava HDZ učiniti samo dominantnom strankom hrvatske desnice. On pokušava HDZ pretvoriti u dominantnu stranku hrvatskog političkog centra koja će uzeti svakoga tko joj u određenom trenutku može koristiti – bez obzira na njegovu nekadašnju stranačku iskaznicu.
Davorko Vidović u toj je priči samo jedan čovjek.
Poruka koju njegovo imenovanje šalje puno je veća: Plenkovićev HDZ više ne pita tko je lijevo, a tko desno. Pita samo tko mu je koristan.
A hrvatskoj desnici pritom, čini se, poručuje da za njezine glasove više nije spreman plaćati ideološku cijenu.
