Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Josip Dabro poručio je kako hrvatski političari trebaju prestati svake godine reagirati isključivo osudama i negodovanjem zbog obilježavanja 27. srpnja u Srbu te umjesto toga poduzeti konkretne političke poteze.
Dabro smatra da se u Srbu obilježava događaj koji naziva “lažnim antifašističkim ustankom” te tvrdi da za takvu proslavu ne postoji političko opravdanje.
“Pobjednici i odgovorni nacionalni političari, intelektualci i javne osobe koje utječu na društvene odnose u slobodnoj Hrvatskoj ne plaču, ne žale se i ne stvaraju atmosferu nemoći i žrtve. Pobjednici pobjeđuju”, poručio je Dabro.
Istaknuo je kako Hrvatska kao slobodna država sama mora urediti društvene norme i odnos prema povijesnim događajima.
“Slobodan narod i njegova država ne slave svoje krvnike, ne dopuštaju laži o svojoj prošlosti i ne prihvaćaju obrazloženja da ne mogu svoje društvo i državu urediti na svoju sliku i priliku”, naveo je.
Prema njegovim riječima, ne postoji opravdanje za obilježavanje događaja u Srbu, koji povezuje sa stradanjem hrvatskog stanovništva, kao ni za relativiziranje zločina nad Hrvatima tijekom Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata.
Pozvao je političare da prestanu, kako je rekao, “prolijevati jeftine suze” te da svoje javno izrečene stavove pretoče u konkretne zakonske i političke odluke.
Dabro je najavio da će na jesen pozvati na okupljanje oko prijedloga zakonskih izmjena kojima bi se dodatno uredilo pitanje totalitarnih simbola i povijesnih narativa.
Predlaže donošenje zakona kojim bi se najstrože sankcioniralo isticanje i afirmiranje simbola totalitarnih režima, među kojima navodi SFRJ, komunizam, NDH, nacizam i fašizam, kao i njihove protagoniste i prepoznatljive osobe.
Zakonom bi, prema njegovu prijedlogu, trebalo obuhvatiti i simbole povezane sa srpskom imperijalnom politikom tijekom 20. stoljeća, protagoniste agresije na Hrvatsku i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini te relativiziranje te agresije i iznošenje, kako navodi, klevetničkih tvrdnji o oslobodilačkoj borbi hrvatskog naroda.
Dabro se također zauzeo za slobodu znanstvenog istraživanja hrvatske prošlosti i preispitivanje povijesnih narativa nastalih tijekom komunističke Jugoslavije.
“Ne postoji nijedan civilizacijski razlog niti obranjiv argument da danas, u Hrvatskoj kao članici Europske unije, itko u javnom i političkom prostoru bude protiv ili neodlučan prema ovakvom prijedlogu”, poručio je.
Na kraju je pozvao političke stranke da prestanu s dnevno-političkim nadmudrivanjima i zajednički podupru prijedloge za koje smatra da bi trebali postati dio službene državne politike.
Objavu prenosimo u cijelosti:
“NAD SRBOM POBJEDNICI NE JAUČU, POBJEDNICI UNIŠTAVAJU LAŽ I ZLO!
Iako je javno slavljenje ustanka u Srbu, koga su u srpnju 1941. godine protiv neposredno proglašene NDH podigli lokalni Srbi i u golemoj pretežitosti četničke paravojne formacije, krajnje iritantno i s pravom izaziva gnjev većine hrvatskog naroda, moram reći da bi predstavnici političkih stranaka, naročito mi saborski zastupnici, pogotovo iz vladajuće većine, morali prestati javnim suzama i zgražanjem reagirati svake godine na Pupovčev i tzv. antifašistički balvan u hrvatsko srce.
Pobjednici i odgovorni nacionalni političari, intelektualci i javne osobe koje utječu na društvene odnose u slobodnoj Hrvatskoj ne plaču, ne žale se, ne stvaraju atmosferu nemoći i žrtve. Pobjednici pobjeđuju.
Ne prihvaćam i ne priklanjam se samosažalijevanju, imamo svoju državu i samo o nama ovisi kako ćemo urediti i državu i norme društvenog ponašanja. Slobodan narod i njegova država ne slave svoje krvnike, ne dopuštaju laži o svojoj prošlosti, ne prihvaćaju obrazloženja da ne mogu svoje društvo i državu urediti na svoju sliku i priliku.
Ne postoji političko opravdanje za proslavu lažnog antifašističkog srpskog ustanka u Srbu 1941. Ne postoji također političko opravdanje da na pokoljima hrvatskog naroda, bilo to na baštini srpskih pokolja u proljeće i ljeto 1941., bilo na političkoj ostavštini komunističko-jugoslavenske industrije ubijanja Hrvata u svibnju i lipnju 1945., bilo to u studenom 1991. u Vukovaru ili u srpskim i muslimanskim pokoljima diljem Bosne i Hercegovine 1992/95. godine. S politikama zasnovanim na zločinstvu i uništenju hrvatskog naroda nema pogađanja.
To bi morao biti moralni i politički imperativ najvišeg reda za svakoga hrvatskog političara i saborskog zastupnika slobodne Republike Hrvatske. Zato, prestanimo prolijevati jeftine suze i tražiti potporu naroda na njima, pokažimo narodu da mislimo to što govorimo i da smo spremni pretvoriti u državni obrazac svoje riječi. Vrijeme je bilo odavno, sad je krajnje vrijeme. Nije pitanje hoće li nestati ružnog izazivanja hrvatskog naroda ovakvim izopačenim proslavama zla u Srbu, jer hoće. Pitanje je samo hoćemo li se sramiti da mi nismo kao generacija političara i naroda uništili taj sotonski naum skriven pod krinkom manjinskih prava i antifašizma. Ja se ne namjeravam sramiti.
Pozivam sve kojima je političko i javno djelovanje primarno moralni imperativ odgovornosti prema svome imenu i narodu da ovo bude zadnje ljeto u kome će đavolji pir u Srbu ponižavati Hrvatsku.
I vratimo se kao političari na postavke za koje sam bio spreman dati svoj saborski mandat a koje su prešućene usprkos što si naišle na masovno odobravanje milijuna ljudi koji su čitali moj prijedlog/zahtjev.
Za razliku od tada sad ne nudim mandat, nudim i pozivam na jesenje okupljanje hrvatskog naroda oko zahtjeva koje ponavljam:
“Poštujem stav HSLS-a i kolege Hrebaka da crvena linija nacionalne politike, državnog uređenja i društvenih vrijednosti mora biti nedvosmislena osuda svih totalitarizama i njihove simbolike. Želim vjerovati kako to nije samo deklarativan stav, već istinsko opredjeljenje svih sudionika u hrvatskom javnom i političkom prostoru.“
Stoga predlažem sljedeće:
1. Budimo dosljedni načelima koja javno zagovaramo i prestanimo izazivati i poticati dvojbe i nepovjerenje naroda.
2. Odmah donesimo zakon koji će predvidjeti najstrožu kriminalizaciju i sankcioniranje:
a) Isticanja i afirmacije simbola totalitarnih režima poput SFRJ, komunizma, NDH, nacizma i fašizma, kao i njihovih protagonista i prepoznatljivih osoba tih režima na području Republike Hrvatske.
b) isticanja simbolike srpske imperijalne politike tijekom dvadesetog stoljeća, njezinih protagonista i suvremenih reafirmatora, simboliku i protagoniste srpske agresije na Hrvatsku te na hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, kao i relativizacije te agresije i klevetničkih narativa protiv oslobodilačke borbe hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
c) zagovaranje zabrane i sprječavanje znanstvenog istraživanja hrvatske prošlosti, te revizije povijesnih narativa nastalih pod utjecajem totalitarnog komunističkog režima bivše Jugoslavije.
Ne postoji nijedan civilizacijski razlog niti obranjiv argument da danas, u Hrvatskoj kao članici Europske unije, državi utemeljenoj na povijesnom raskidu s komunističkim jugoslavenskim režimom i obranjenoj u pravednom i oslobodilačkom Domovinskom ratu, itko u javnom i političkom prostoru bude protiv ili neodlučan prema ovakvom prijedlogu.
Umjesto dnevno-političkih i stranačkih nadmudrivanja, stanimo konkretno iza vrijednosti koje zastupamo. Pokažimo svi da smo ono i onakvi čime se javno predstavljamo.”,napisao je Dabro
