Piše: Mario Strinavić
Već sam u nekoliko svojih kolumni napisao ono što danas postaje očito i najvećim političkim skepticima – Hrvatska je odavno u izbornoj kampanji. Jedino što to gotovo nitko od političkih aktera ne želi javno priznati. Formalno, izbori su još daleko. Stvarno, kampanja traje već mjesecima.
Pogledajte samo što rade najveće političke stranke.
SDP i Možemo! odlučili su svoju političku strategiju graditi na mantri o “Plenkovićevoj inflaciji”. Koliko god ta tema bila politički atraktivna, jednako je toliko i infantilna kada dolazi iz usta SDP-a, stranke čije posljedice gospodarskog upravljanja Hrvatska osjeća i danas. Pokušaj svu odgovornost za rast cijena pripisati isključivo Andreju Plenkoviću jednostavno nije ozbiljna politička analiza.
Istodobno, HDZ uporno uvjerava javnost kako su izbori još daleko. A onda svakodnevno nastupa kao da će građani na birališta već sljedeće nedjelje. Svaka konferencija za medije, svako otvaranje gradilišta, svaka politička poruka nosi obilježja predizborne kampanje. To više nitko ozbiljan ne može osporavati.
Zanimljivo, čini se da je jedino Domovinski pokret povjerovao HDZ-u kada govori da vremena ima dovoljno. Dok lijevi blok i HDZ vode političku bitku za svaki postotak potpore, najveći dio hrvatske desnice još uvijek sjedi na tribinama i promatra utakmicu.
A politika ne prašta pasivnost.
Prazan politički prostor uvijek netko zauzme.
Čini se da je to među prvima shvatio Nikola Grmoja.
Njegovo sve otvorenije inzistiranje na suverenizmu nije slučajno. On očito procjenjuje da upravo tu leži najveći neiskorišteni politički potencijal hrvatske desnice. Analizirajući politička kretanja u Europi, gdje suverenističke opcije iz izbora u izbore ostvaruju sve bolje rezultate, Grmoja pokušava Most pozicionirati upravo u tom političkom smjeru.
Mislim da je pritom izvukao još jednu važnu pouku iz vlastite stranke.
Shvatio je koliko je popularnosti Mostu donio neumorni Marin Miletić. Bez obzira slagali se s njegovim političkim stavovima ili ne, Miletić je među rijetkim političarima koji su posljednjih godina uspjeli izgraditi snažan odnos s konzervativnim i suverenističkim biračima. Njegov angažman na terenu, društvenim mrežama i u javnim nastupima dao je Mostu dodatnu prepoznatljivost upravo među biračima koji traže autentičniju desnu opciju.
Sasvim je logično da Grmoja želi politički kapitalizirati upravo taj dio biračkog tijela.
Procjenjuje se da autentična desnica u Hrvatskoj predstavlja približno petinu ukupnog biračkog tijela. To nije marginalna politička skupina. To je potencijal koji može odlučivati o sastavljanju buduće parlamentarne većine.
Problem nije u biračima.
Problem su lideri.
Hrvatska desnica već godinama pati od iste bolesti – previše taštine, previše osobnih projekata i premalo političke odgovornosti. Gotovo svatko želi biti predsjednik svoje stranke, iako mu se politički rejting mjeri unutar statističke pogreške. Umjesto okupljanja, gledamo neprestano usitnjavanje političke scene.
Ako je Grmoja doista odlučio preuzeti ulogu lidera suverenističkog bloka, tada prvi potez ne bi smio biti novo dijeljenje desnice, nego njezino okupljanje.
Vrijeme je da svi lideri desnih i suverenističkih stranaka, čiji se rejting danas često nalazi na razini statističke pogreške, sjednu za isti stol i započnu ozbiljne razgovore s Mostom o zajedničkom izlasku na parlamentarne izbore.
Ne zato što bi time spasili vlastite političke karijere.
Nego zato što bi prvi put nakon dugo vremena biračima ponudili ozbiljnu političku alternativu.
Potencijala očito ima.
Pitanje je samo postoji li dovoljno političke mudrosti, razuma i osobne skromnosti da se taj potencijal konačno pretvori u političku snagu.
Jer izbori neće čekati da se hrvatska desnica dogovori. Oni koji prvi shvate da je kampanja već počela, imat će najveće izglede određivati političku budućnost Hrvatske.
